Javor i iglicasti bor, vrba i narancino stablo. Kineski glog priprostog je imena, ali kad sve ostalo drvece ostane bez cvata, njegovo zagasito lisce prosijava iz zelenila koje ga okruzuje.
Necu ni rijec reci o sipkulji.
Jasno mi je da to nije nikakvo osobito stablo, ali moram spomenuti naziv "nametnicko stablo" jer meni je to toliko dirljivo.
Osobito uzivam u stablu anisa u prilikama kao sto su posveceni carski plesovi pri posebnim svecanostima. Od sveg drveca na svijetu, upravo su to stablo ljudi oduvijek smatrali stablom bozje prisutnosti - vrlo ugodna pomisao.
Stablo kamfora obicno raste zasebno, izbjegavajuci skupine ostalog drveca. Pomalo zastrasujuce djeluju njegove isprepletene grane i nekom to moze djelovati odbojno; a ipak, zbog tisucu grana koje se preplicu, potaklo je ljude da ga usporede sa zaljubljenicima. (Usput receno, tko je onaj koji je prvi znao koliko je na njemu grana?)
Hinoki, cempres, ne vidja se cesto, ali od tog drveta gradjena je palaca na "tri ili na cetiri vode". U Petom mjesecu ugodno oponasa romon kise.
Javorovo stablo samo je po sebi beznacajno, ali njegovo crveno lisce, sve okrenuto u istom smjeru, veoma zgodno izgleda na granama, a drazesni su mu i cvjetovi koji izgledaju krhko poput isusenih kukaca.
Rijetko se kad naidje na sirokolisni cempres i malo se o njem zna, ali koliko znam, hodocasnici na povratku s Mitake cesto donose grancice tog stabla za uspomenu. Govori se da su te grancice hrapave i grube pri dodiru. A ipak se to stablo naziva "sutra ce postati cempres". Koji je smisao tog proricanja i na kog se odnosi? Doista bih to voljela znati.
Kalina je takodjer neobicno stablo. Na njem su najbolji sitni, fini listici.
Melija i stablo divlje kruske.
Stablo pasanije. Cudno je da se od sveg zimzelenog drveca samo njega spominje kao drvo kojem se lisce nikad ne mijenja.
Od drveca koje raste duboko u planini najslabije je znan takozvani bijeli hrast; zapravo, od njega se moze vidjeti samo lisce i to kad se njime boji odjeca za gospodu drugog i treceg reda. Iako samo stablo nije osobito velicajno ili neobicno, cesto se pricinja da je pokriveno snijegom, pa ako se pritom jos sjetim i pjesme koju je Hitomaro napisao o putovanju Boga oluje u Izumo, duboko sam ganuta.
Bila to biljka ili stablo, ptica ili kukac, nikad ne mogu biti ravnodusna prema necemu sto je vezano uz neku osobitu priliku ili sto me jednoc gane ili ushiti.
Yuzuriha obiluje lijepim liscem, zelenim i sjajnim; ali stablo je sasvim drugacije od onog sto biste ocekivali jer se crveni i svjetluca. Ta je boja pomalo priprosta, ali mi se stablo ipak veoma dopada. Nitko se ni najmanje ne osvrce na nj tijekom cijele godine, ali posljednjeg dana Dvanaestog mjeseca ono dolazi na svoje. Poznato mi je da se hrana zrtvovana pokojnicima polaze na lisce yuzurihe i drzim da je to vrlo dirljivo. Na istom tom liscu sluzi se i hrana sto jaca zube i produljuje zivot. Otkud sad to? O tom je stablu pjesnik napisao "kad lisce porumeni". Doista je yuzuriha puna obecanja.
Obicni je hrast raskosno stablo. Kad samo pomislim da u njem prebiva Bog lisca. A zapanjujuce je i to da se kapetane i porucnike Straze Srednje palace naziva imenom tog stabla.
Konopljasta palma je stablo loseg oblika, ali je u kineskom stilu i raste samo oko kuca otmjenih ljudi.
ss.mns.27.
Post je objavljen 19.04.2006. u 11:48 sati.