Jednog dana kad je zemlju pokrio debeli snijeg i jos uvijek gusto padao, spazila sam gospodu Cetvrtog i Petog reda svjeze puti i lijepa, mladolika izgleda. Dvorski ogrtaci prelijepih boja, koje su nosili preko svojih odijela za nocnu strazu, bijahu podvrnuti pri dnu i na njima su se vidjeli tragovi koznih opasaca. Njihove su se tamno grimizne hlace predivno isticale na bijelom snijegu. Vidjela sam i njihove donje haljetke - neki bijahu jarko crvene, a drugi divne ruzicasto zute boje. Muskarci rastvorise kisobrane, ali puhao je jak vjetar i snijeg ih je zapuhivao sa strane, te su se hodajuci malko nagnuli naprijed. Iskricavi bijeli snijeg pokrivao im je vrhove lakiranih koznih cipela ili niskih drvenih klompi - velicanstven prizor.
ss.mns.139.