| < | siječanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pokušaj prvi
...pa na šta izrodi...
Linkovi
Blog.hr
Bljesak.info
Iskon.hr
Moje Vještice
Makedo
Crvena vještica :)
Alessandra
Crna vještica :)
Leonarda
Plava vještica :)
hometown
SMIJEŠAK, MOLIM! :)
Unukotitis
- 13:59 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
Evo, prošla je još jedna godina. Slijedeći mjesec će bit kritičan za moje duševno zdravlje. U njemu ću staviti još jednu recku na kalendar mog postojanja. Službeno ću postat godinu starija. To ne bi bilo tako strašno da moja draga majka ne vodi i svoju računicu. Ove godine je dodala novi argument našim siječanjskim raspravama. Tako me dugo strah te rečenice. A ona je jutros zazvonila pri ispijanju prve kave i čitav dan okrenula naopako. Nakon prvog gutljaja majčica me nevino pogledala i rekla: «Znaš, ja sam u tvojim godinama rodila tebe». BBBUUUUMMMMMM!!!!! A onda tišina. Čekao se moj komentar. Uzalud sam se pripremala godinu dana na to. Ona je ipak nepogrešivo ubola u trenutak moje nespremnosti i ja sam samo procijedila : «Znam». I sami ste zaključili da moja stara boluje od unukotitisa, ilitiga potrebe za malim, slatkim bićima koje će vodati po parku i hvaliti se svojim prijateljicama koje su bolovale od iste boleštine, ali su, srećom za njih, imali dovoljno dobru djecu punu ljubavi koja su ih spasila i darovala im neophodni lijek. Moja mama nije jedna od tih sretnica. Ona je izrodila boeme, hedoniste koji misle samo na sebe i nije ih briga za prave životne vrijednosti kao što su suprug(a), djeca, odgovornost, pravi smisao postojanja (ah, da samo vidite kako joj se oči sjaje dok priča o tome. Dođe mi da istrčim na ulicu, zgrabim prvo muško i odvučem ga k matičaru. Srećom, taj trenutak slabosti brže prođe nego što dođe)! Ja sam u negdje (jako duboko!) u dubini duše tradicionalist. Želim muža, djecu, pelene, tuđe prljave čarape, svekrvu koju neću podnositi….Ali ne još! Tek sam završila studij i počela zarađivat svoje novce (slažete se sa mnom da 2 godine spadaju u vremensku dimenziju «tek»?), imam još 33 rate kredita za otplatit, toliko toga još nisam vidjela, doživjela, iskusila i okusila. «Ali, draga, u dvoje je sve to ljepše!», kaže ona, ali zapravo misli u troje, ili još bolje u četvoro. I onda počinje meni «najdraži» dio konverzacije. «Znaš li da se Marijin sin vratio iz Amerike? Kako je to drag dečko! Mogla bi ga ponekad izvest u grad i pomoć mu da se prilagodi.» Kako da ne! «A Slavka sam vidjela neki dan na tržnici, kako se proljepšao! Pa nisi mi rekla da je upisao magisterij?» Briga me za njegov magisterij koliko i njega za moj kredit. «Mogli bi popodne kod tetke na kavu, odavno nismo bile». Aha, jedva čekam da vidim kojeg susjedinog sina je ovaj put pozvala na kavu u istom terminu (naravno, sasvim slučajno!). Nekad davno sam se borila sa njom u ovakvim momentima akutnog napada. Onda sam prestala. Skužila sam da njoj puno znači da to kaže, a mene ne košta ništa da prešutim. Skoro ništa. Monolog je trajao nekih pola sata, stoički sam to otrpjela, obukla jaknu i zbrisala na posao. Prije pola sata stigao mi je SMS od Igora. Kaže da će doći po mene u 20 sati i da mu je baš drago što ćemo se konačno upoznat. I da pozdravim mamu. Moram li napomenut da ja nemam pojma tko je Igor? O, Bože… |