Ako nas želite nešto upitati....ili.....ma uglavnom......naša adresa je: mozda.i.dogodi.se.cudo@gmail.com
Mnogi ljudi će ti prolaziti kroz život, ali samo pravi prijatelji će te voljeti i ostaviti trag u srcu.
Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje...(Iv 15, 13)
Život bez prijateljstva je ništa.
Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti. Ne hodaj iza mene, možda neću voditi.
Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj.
Prijatelj je onaj koji zna sve o tebi i pored toga te još uvijek cijeni.
Pravi se prijatelji u nevolji poznaju.
Jedini način da imaš prijatelje jest biti prijatelj.
Jezik prijateljstva nisu riječi nego značenja.
Bez sumnje nije teško umrjeti za prijatelja kako je teško naići na prijatelja koji bi zaslužio da čovjek za njega umre.
Koliko god je rijetka istiska ljubav još je mnogo rjeđe istinsko prijateljstvo.
Treba pomoći prijateljima kada im je to potrebno, a ne dokazivati se kad su oni već propali.
Ako imaš prijatelja, često ga posjećuj, jer trnje i korov brzo rastu na putu kojim se ne koraca.
Pri izboru prijatelja budi spor,pri promjeni još sporiji.
Prijatelj se voli onakav kakav jest, a ne onakav kakav bi trebao biti.
Ako budete imali previše povjerenja možda će vas netko i prevariti ali ako ne budete imali povjerenja živjet ćete u
mukama.
Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaže i na sve klima glavom, jer to isto moja sjena može uraditi još mnogo bolje."
Prijateljstvo je sastavni dio ljudske sreće.
Biti s prijateljima nije gubitak vremena, nego veselje.
Ne treba prijatelje cijeniti po pravdi nego po srcu.
Ne treba vjerovati ljudima s kojima smo se tek sprijateljili, a koji pokazuju da smo im draži od njihovih starih prijatelja; tako će se ponašati i s nama kada steknu nove prijatelje.
Veća je sramota ne imati povjerenja u svoje prijatelje, nego biti od njih prevaren.
Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao.
Pravi prijatelji će uvijek biti uz tebe kada ćeš ih zatrebati.
Nema čovjeka koji je podijelio svoju radost s prijateljem a da se nije još više radovao, kao što nema čovjeka koji je podijelio svoju tugu s prijateljem, a da nije manje tugovao.
petak, 16.11.2007.
Jedan petak bez njih.....
Petak je večer. Maloprije sam došla iz škole, gdje je strašno dosadno.
Sjedim sama u sobi i slušam neku bijesnu glazbu na radiu. Inače oko ovog doba zazvonio bi telefon i odmah bi znala da je jedna od vas.
Razgovor bi nekada znao potrajati-ma kad možemo pričati do besvijesti...
Ali danas telefon šuti
...Moje najdraže su otišle na neki seminar, a ja sam ostala sama u Š.B.
Baš bezze...zapravo cijela ekipa je otišla i tek se vraćaju u nedjelju....
Ah tko će to dočekat.....!!! Ali nadam se da ću uspijeti preživjeti jer sutra ih možda i posjetim....Moje raspoloženje i nije baš nešto jer mi jakoooo nedostajete!....Nemam koga gnjavit...
Ja vas puno volim i kad vas dugo ne vidim poludiim i samo bih plakala....
Inače petkom imam priliku da vas nakon dugug tjedna napokon vidim na frami, ali večeras nema ni frame
Tako da sam se ja uvukla u svoju pidžamu i pišem ovo...skupila sam se fino u svoj krevet i mislim na vas-kako vas samo VOLIM...vi niste ni svjesni...
Nemate pojma kako mi nekad bude tako teško, kad me stisnu silne brige u školi, a vas mi nema....onda se rasplačem....
Hm...tješe oni mene, al' ja sam navikla na jednu posebnu utjehu-onu vašu-kada me jedna zagrli, a druga češki po kosi....pa ja sam vaša maza, koja ne može bez vas,ali....Mi smo strong enough.....
I dok smo zajedno sve možemo izdržati.....ništa nas ne može razdvojiti.....
Volim vas....i hvala vam što ste uz mene.....
P.S-Ovo je napisala jedna od nas točno prije dva tjedna....dok su druge dvije bile na seminaru...ali tek smo sad uspjele stavit....
Komentari On/Off
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Memini te, memento me...
Ovim blogom želimo ostaviti trag u virtualnom svijetu...ma ne, zezam se - to je previše komplicirano za nas (hahaha) Jednostavno ćemo pokušati ovaj blog iskoristiti kao mjesto na kojem možemo objaviti naše uspomene. Sve ono što imamo i što želimo imati...Do sada smo naše uspomene čuvale u kutijama ispod kreveta pa evo smatramo da je došlo vrijeme da se i mi moderniziramo!
Stavljet ćemo nama drage pjesme, priče, neke naše zanimljive događaje, pisat ćemo o manitim stvarima o kojim inače pričamo...
Ovaj blog je naš kutak, vrata su otvorena svima dobre volje!
Dobro došli...
Azurno nebo, čekamo zoru,
pet, šest mladih golubica,
nasmiješena su im lica i poslije mnogo godina
u mome srcu draga sličica, zajedno smo
momke gledale, zajedno po rivi šetale,
pravile se da smo važne, da smo pametne
i snažne, sanjale smo zemlje daleke.
Hej ljepotice moje prijateljice,
gdje su naši snovi ostali,
hej sve smo mi kao ptice selice,
svaka svome jugu odleti,
djevojčice žene postale,
neke su se već i udale,
a ja još čekam azurne zore.
Ja još želim preplivati more,
ja još sanjam zemlje daleke
