Petak je večer. Maloprije sam došla iz škole, gdje je strašno dosadno.
Sjedim sama u sobi i slušam neku bijesnu glazbu na radiu. Inače oko ovog doba zazvonio bi telefon i odmah bi znala da je jedna od vas.
Razgovor bi nekada znao potrajati-ma kad možemo pričati do besvijesti...
Ali danas telefon šuti...Moje najdraže su otišle na neki seminar, a ja sam ostala sama u Š.B.
Baš bezze...zapravo cijela ekipa je otišla i tek se vraćaju u nedjelju....
Ah tko će to dočekat.....!!! Ali nadam se da ću uspijeti preživjeti jer sutra ih možda i posjetim....Moje raspoloženje i nije baš nešto jer mi jakoooo nedostajete!....Nemam koga gnjavit...
Ja vas puno volim i kad vas dugo ne vidim poludiim i samo bih plakala....
Inače petkom imam priliku da vas nakon dugug tjedna napokon vidim na frami, ali večeras nema ni frame
Tako da sam se ja uvukla u svoju pidžamu i pišem ovo...skupila sam se fino u svoj krevet i mislim na vas-kako vas samo VOLIM...vi niste ni svjesni...
Nemate pojma kako mi nekad bude tako teško, kad me stisnu silne brige u školi, a vas mi nema....onda se rasplačem....
Hm...tješe oni mene, al' ja sam navikla na jednu posebnu utjehu-onu vašu-kada me jedna zagrli, a druga češki po kosi....pa ja sam vaša maza, koja ne može bez vas,ali....Mi smo strong enough.....
I dok smo zajedno sve možemo izdržati.....ništa nas ne može razdvojiti.....
Volim vas....i hvala vam što ste uz mene.....
P.S-Ovo je napisala jedna od nas točno prije dva tjedna....dok su druge dvije bile na seminaru...ali tek smo sad uspjele stavit....
Post je objavljen 16.11.2007. u 22:58 sati.