XIII

U zadnje vrijeme mi se na svakom putovanju dešava neka zajebancija.
Dolje sam opisao zadnji put u Slovačku, ali i na povratku je bilo veselo.
Hit toga dana je bila kolona u kojoj sam bio 3 sata pred Bečom, da bi nas na kraju sterali sa autoputa na neke sporedne ceste.
Srećom ili dobrim snalaženjem sam pogodio pravi put od prve i relativno brzo se vratio na autoput.

Na staru godinu navečer, skoro sam imao sudar(u stvari sam imao,ali je bio blaži dodir), kad je kreten od vozača naglo zakočio,
jer mu je izletio pas pred auto.Stigao bi zakočiti,ali je cesta bila masna, a auto nije imao ABS.
Znam da sam jedino odmah izletio iz auta i zaletio se za psom da ga napucam nogom, ali mi je pobjegao.

Međutim ta priča je milo dijete prema onome što mi mi se dogodilo prošli utorak.
Na moju veliku žalost sam morao na put u Rijeku toga jutra.
Kiša je lijevala, ali to nije nikada problem.Na radiju su javljali da snijeg pomalo pada oko Delnica.
Koji zajeb, počeo je padati već kod Karlovca.I to jebeno padati.
Da skratim, putovao sam po jebenom snijegu, pa iza ralice, pa opet po jebenom snijegu...
Rulja je stajala sa strane, a ja išao dalje.Bilo je i gusto u jednom trenutku.
Naletio na led, zanio se i prešao preko druge strane ceste.
Da je netko naletio iz suprotnog smjera, tko zna da li bi na vrijeme uspio smotati kontru,ili namjerno proči na drugu zaustavnu traku.
Onda bi bilo, vozač krivo prilagodio brzinu...
A vozio sam jebenih 40 na sat.
Ok, sreća, providnost,Bog ili moj sretni broj XIII me zaštitio.
U svakom slučaju, dvije konstante kod nas ostaju.
1. Zimska sluđba je uvijek spremna, ali je uvijek iznenadi snijeg
2. Obavijesti HAK-a kasne po par sati, jer su javili u 10 sati da se ne ide na put

Ali tu nije bio kraj.
Predao sam auto i sjeo u vlak za Zagreb.I možete pogoditi kaj se desilo.Jebeno stablo je palo na prugu.
Čitali ste kao i ja "Vlak u snijegu", a pošto se radilo o stablu , a ne snježnom nanosu, papirnati tanjuri nisu mogli pomoći, a
nigdje motorke kad ju trebaš.Od sada kad idem na put jedna Stihlovka u ruksaku.

Strojovođa je pokušao proći(stablo nije bilo predebelo), ali je jedino uspio poderati jedno crijevo.
Ništa bitno, cijev od kočionog sustava.
U stvari su dosta brzo došli ljudi sa motorkom, i za čudo nisu zaboravili napuniti benzina ( znate onaj vic sa Mujom).
Na kraju krajeva, stigao u Zgareb sa par sati zakašnjenja,ali sam ipak stigao.

Znate kako kažu, godina bu ti takva,kakav je prvi dan.
Znači sreća u nesrećama, jer to mi se desilo na 02.01.

P.S. Slika gore je mojih ruku djelo iz kabine ,u vožnji