XIII

Dugo sam čitao blogove i još duže se premišljao da li da i ja počnem pisati.
I na kraju sam odlučio, zašto da ne.Iako uvijek sam nekako izbjegavao zadaćnice u školi, jer sam pravi antitalent za pisanje.

U svakom slučaju, da počnem.
Sjedim u uredu i jednostavo uživam.Pitate se zašto uživam?Jesam li prolupao?
Nisam, nisam.Svaka osoba koja radi u ritmu ponedjeljak-petak,zna cijeniti zadnje trenutke prije odlaska na zasluženi vikend.
A meni je još ljepše, napokon mogu na zasluženi godišnji.

U mojoj predragoj firmi i još dražoj struci, situacija je takva da dobivanje godišnjeg ovisi o tome kada nam strani partneri isplaniraju produkciju( završnu fazu ) za neki projekt. U skladu s time prije nekoliko mjeseci smo obaviješteni da nema godišnjeg u 8.-om mjesecu.Tada me ta spoznaja nije baš previše razveseljavala, ali sada znajući kakvo je vrijeme bilo prošli mjesec, čini mi se da i nisam tako loše prošao.

Da ne duljim, jedva čekam da si mogu dan i sve ostalo isplanirati baš onako kako si želim.
A ne da se moram nadati, da mi baš u trenutku kada želim otići iz firme zazvoni telefon i onda još dva sata zafrkavanja.
Na godišnjem, mogu sjesti na bicikl i negdje odlutati, ako želim zaletiti se do mora, kavice, teretana i trening i sve drugo što mi srce poželi.

Naravno, ovo je čisto optimistično razmišljanje, jer uvijek se moja najdraža majčica kad sam ja na godišnjem sjeti farbati neku sobu u svom stanu, ili već će nešto ili netko uletiti sa nekom drugom idejom.

Toliko za sada.
Držite mi fige da imam mira u slijedeća dva tjedna!