Bogatstvo i bogatašica...

Nedavno sam pohađala tečaj knjigovodstva. Nisam željela biti i dalje u neznanju što se tiče nekih knjigovodstveno-računovodstvenih termina, pa kad se ukazala povoljna i dobra prilika, krenula sam da naučim nešto što ne znam. Možda u budućnosti za nešto i zatreba, osim za osobnu upotrebu, mada je i samo znanje dovoljno.

Bilo nas je jedno dvadesetak. Među polaznicima ubrzo se izdvojila jedna djevojka koja je stalno kasnila ili uopće ne bi došla. Kad bi zakasnila, ispričala bi se vozačkom školom ili fakultetom i brzo i tiho šmugnula na svoje mjesto pokušavajući poloviti o čemu trenutno učimo.

Ostale polaznice su vrlo brzo krenule ogovarati. Kao, odkud toj djevojci novci za sve te škole u koje ide. Osim tečaja knjigovodstva, vozačka škola i privatni fakultet. Ona doduše radi,ali tamo gdje radi nisu sigurno takve plaće da bi sve to mogla poplaćati. Zaključak im je bio: bogatašica.

Meni osobno nije bilo jasno ne kako to sve plaća, to nije moja stvar, nego kako sve to stigne. U isto vrijeme raditi, svaki dan na vozački, svaki dan na knjigovodstvo, pa još i fakultet...premalo vremena u danu. Nekako me to zabrinulo, pa sam joj prišla i ponudila svoje zabilješke i ispunjene vježbenice da ih uzme, prepiše i pokuša nas stići.. Sa zahvalnošću je uzela i tom smo se prilikom predstavile jedna drugoj. Ana je samo rekla svoje ime, ja svoje, i to je bilo to. Do kraja tečaja ja bih joj čuvala svoje bilješke, ona bi ih preuzela i vratila. Završni ispit sam uspješno položila, a Ana je trebala polagati nekoliko dana iza mene. Naravno, uz moje bilješke koje će mi vratiti nakon toga.

Nedavno smo se našle na kavi. Ana je donijela moje bilješke i materijale, a naše kave platila čim su došle na stol, da ju ne bih ja pretekla. Malo pomalo, saznala sam svašta o njoj. O bogatašici.

Kao mala je ostala bez oca. Majka se preudala, pa pošto nisu više nju mogli imati, dali su ju baki. Ona je od bake polazila osnovnu školu, pa kako navodi, pošto se nije imala s kim savjetovati iako odlična učenica , upisala je trogodišnju školu da se čim prije skine baki s grbače. Završila je, zaposlila se u jednoj trgovini i odselila od bake u svoje podstanarstvo. Položila je razlike predmeta i stekla četverogodišnju srednju školu, a potom upisala i tečaj knjigovodstva i tečaj za njegovateljice i vozačku školu i privatni fakultet.

Kaže mi: "Znate, moram ulagati u sebe. Sama sam praktički na svijetu, moram ulagati u znanje kako bih jednog dana radila dobar posao."

S nevjericom sam ju gledala dok mi je pričala kako sama plaća sve te škole, stanarinu, režije, život, a sve to od samo 2.600,00 kuna kolika joj je plaća. Uzela je kredit za fakultet, to joj se svaki mjesec od plaće odbija tako da tu nema problema. Tako mi je rekla. Na moje pitanje pa od čega živi i što jede, rekla je da ima honorarni posao gdje dobije čak 1000 kuna mjesečno, a to joj je dovoljno za hranu, piće, odjeću i obuću. Ne jede puno, nekad joj je i pola čokolade dovoljno. Za izlaske joj ne treba novaca, jer ne izlazi. Svaki slobodni trenutak uči jer u tome vidi svoju budućnosti.

Kaže, voljela bi da nađe malo bolje plaćen posao. Ili barem koji nije po smjenama, da više može na predavanja i da više može učiti. Slijedeći korak joj je platiti si neki tečaj jezika. Misli da joj to još fali. U biti,fali njoj još puno toga, al ići će malo-pomalo.

Gledala sam je zadivljeno. Impresionirano.
I da, one žene koje su je ogovarale imale s pravo.
Ana je bogatašica. Istinska i prava.