Tri noge u krevetu
ponedjeljak , 26.05.2008.U svakom prijateljstvu postoji čudo dobrih stvari. U mojem s mojom prijateljicom Dadom ima toliko da ih ne mogu nabrojati.
Moja majka se isprva čudila našem prijateljstvu jer je mislila kako imamo malo stvari koje nas vežu. Dada je nekoliko godina starija od mene, što nema neke bitne veze osim što je u vrijeme kad smo počele s prijateljstvom ona već imala muža, dijete, gradila je kuću, imala je kredite i sve one "odrasle" probleme koje ja kao mlada cura bez ikakvih obaveza nisam imala. No, prijateljstvo se ne samo održalo, nego i produbilo kroz dugi niz godina.
Jedan od pluseva tog prijateljstva je i to što sam s njom i njenom kćerkom prošla dosta stvari koje me više nisu čudile kad je red došao na moju kćer ili nekoga iz njene generacije.
Tako sam znala važnost Starki, kako se Marte mogu nositi i na plaži, da kosa može biti rozasta a nokti crni, kamo se izlazi i do kada, koje je aktualno piće i da ima puno pankera. Ovo posljednje me posebno začudilo jer u moje vrijeme u krugu od 50 km bio je samo jedan jedini panker koji je nama ostalima bio jako neobičan.
Znala sam se smijati, isčuđavati i tješiti je da nije sve tako strašno kako joj se tog trenutka čini, kako su te stvari normalne i svojstvene mladima. Znala je reći: Da, da. Vidjet ću ja jel će tebi i s tvojom Huluvuicom sve biti tako zabavno. Sve to i tebe čeka.
Neke stvari me jesu dočekale, neke nisu. Neke Dadina mišljenja i stavove sam i sama usvojila jer su mi bila vrlo mudra rješenja. Recimo, čim je njena kćer postala punoljetna Dada ju je natjerala u auto školu i kupili su neki mali polovni autić za nju. Objašnjavala mi je kako je ona puno sigurnija da se njena kćer sama vozi jer ima više povjerenja u nju, nego u bilo koga drugoga kome bi ona sjela u auto. Ovako zna da vozač neće biti pijan, da će pažljivo voziti i da se u bilo koje doba i od bilo gdje ima kako vratiti kući. Ima smisla. Toliko da sam nedavno, par mjeseci prije nego je navršila 18 i ja svoju Huluvuicu upisala u auto školu.
Jedna zgoda koju mi je Dada ispričala bila mi je posebno zanimljiva, mada isprva totalno nerazumljiva. Naime, Dada mi je kroz smijeh ispričala kako je jednog jutra otišla provjeriti jel se kćer probudila za posao, ušla u njenu sobu i u krevetu ugledala....tri noge.
Dadi je to bilo strašno smiješno, pa nije ni vidjela da ja ne kužim o čemu se radi i da sam se jako zabrinula otkud tri noge, kakve tri noge, zašto tri noge i čije tri noge. Nastavila je sa smijehom i s tim kako se ne bi toliko začudila da je vidjela četiri, ali tri vireće noge ispod popluna su je natjerale u smijeh. Tek nakon dugog objašnjavanja shvatila sam da je treća noga pripadala dečku od njene kćeri koji je prespavao kod nje, kako on nema tri noge, nego dvije, ali je jedna bila skrivena pod poplunom i kako su zato virele samo tri. No, još mi neke stvari nisu bile jasne.
Pitala sam ju da jel i inače taj dečko prespava kod njih, a ona je rekla da ne, to je bilo prvi put i zato se ona toliko iznenadila tim nogama. Očekivala je dvije, a ugledala tri.
Malo mi to i dalje nije sve sjelo kako treba jer mi se njena kćer nekako činila još premlada da bi dečko prespavao u njenom krevetu. To kod mojih roditelja ne bi išlo, pa nisam ni razmišljala da kod nekih drugih možda ide. Dada mi je na to vrlo ozbiljno rekla kako ona nije bedasta. Zna da njena kćer spava s tim dečkom. Na kraju krajeva i zašto bi joj popovala. Punoljetna je, zaposlena, dobra je djevojka, zna šta radi. Razmišljala je kako je pametnije da joj kćer dovede dečka doma, na sigurno, nego da se vucaraju po parkovima, klupama, autima gdje im se još i svašta može dogoditi. Prilično liberalan stav za jednu majku tada devetnaestogodišnjakinje.
Nedavno sam se toga prisjetila i ispričala Huluvuici s loše prikrivenom porukom da niti meni ne bi bilo strašno da ugledam tri noge u njenom krevetu. Može i četiri, nije bitan baš neparan broj, samo smatram da mi je bolje vidjeti koju ekstra nogu, nego nijednu. Prazan krevet ujutro bi me više zabrinuo.
Nasmijala se i okrenula s očima. Fala bogu.
Al neka zna za kad bude zatrebalo da je i njenoj mami kao i Dadi, tri bolji broj od nule.
Nebrojivo bolji.
komentiraj (158) * ispiši * #
Romantika i ljubavne pjesme
ponedjeljak , 05.05.2008.Mom mužu Arthuru nije lako sa mnom. Priznajem.
Znam biti vrlo osjetljiva u nekim stvarima i reagirati preemotivno. U stanju sam se rasplakati zbog srcedrapateljske reklame ili kad je netko na tvu sretan i veseli se. U tim slučajevima cmizdrim i ponašam se kao tipičan ženski pekmez. Čovjek bi pomislio da i u romantičnim stvarima tako reagiram, ali ne. U ljubavi sam senzibilna kao prosječan traktor, sa ili bez priključaka. Svejedno.
Još prije dvadeset godina kad smo prvi put Arthur i ja bili zajedno na moru kao cura i dečko, objavila sam svoj pojam romantike koje se vremenom nije baš puno mijenjao. Šetali smo, držali se za ruke i ja sam osjetila da je to baš to, ona romantika koja se meni sviđa i isti čas podijelila svoje misli s Arthurom. Rekla sam kako su za romantiku potrebne baš tri stvari koje mi imamo. Šetnja uz more, zalazak sunca i miris ćevapa s obližnje terase.
Bilo bi doduše romantičnije da smo i jeli te ćevape, a ne samo mirisali, ali u nedostatku novaca i miris je bio dovoljno romantičan za moje pojmove.
Kroz sve ove godine znala sam Arthura tu i tamo još iznenađivati s mojim pojmovima romantike, koje nisu uvijek bile nužno vezane za hranu. S muzikom pogotovo. Nema dugo pao je u nesvjest kad sam mu otkrila da je meni pjesma od Dade Topića Da li znaš da te volim totalno slinava i bezvezna. On tu nešto nije znao, pa jel ona znala, pa on priznaje i njanjanja. Preforsirano, potrošeno i dosadno.
Ljubavne pjesme uglavnom tako doživljavam, slinavo, plačno, patetično i bezvezno. Ne volim ih slušati. Zašto bi slušala o nečijoj patnji i bila tužna? Najtužnija pjesma koju mogu podnjeti je Pišonja i Žuga od Zabranjenog pušenja, koja priznajem nije baš nešto romantična ali je zato za mene vrhunac tužnoće. Uglavnom se tužne ljubavne pjesme pišu i sviraju, pa i puštaju. Svi nešto sline, cendraju, preklinju, žale se i sve tako neki osjećaji koje ja uopće ne povezujem s ljubavlju.
Ljubav je za mene kad je čovjek toliko sretan da je euforičan i pomalo blesav. Podosta blesav ustvari. Kad mu svaki čas dođe da cmokne nekoga najbučnijim i najglasnijim cmokom na svijetu i baš ga briga za sve ostalo. Kad mu dođe da zagrli cijeli svijet i još nekoliko planeta pride. Kad pleše i bez muzike. Kad toliko voli da misli da će mu se srce rapuknut od količine ljubavi i sreće.
Takve i pjesme volim. Vesele, prpošne i pomalo šašave. Preko svoje djece, Huluvuice i Zvončeka sam naišla na baš jednu takvu pjesmu koja mi je postala pojam kakve ljubavne pjesme trebaju biti. Nakon neprestanog puštanja od strane prvo klinaca pa onda i mene i mom Arthuru se dopala. Znamo doma slušati i birati najljepši stih, a refren smo odlučno zanemarili. Drum'n'Zez nam na tome neće zamjeriti. Nadam se.
Arthuru je najjači stih "zbog tebe ne vidim ni sisate klinke" a ja se dvoumim između "tebi bi dao svoje internet sate" i " ni voćnih jogurta mi ne bi bilo žao". Poveznice sa hranom su stvarno slučajne, kao i naziv meni najromantičnije pjesme na svijetu Palačinke. Nakon te pjesme čovjek se osjeća dobro, kako i treba da se osjeća, a vrlo često sam sebi kaže: "jebate, to je ljubav". Čak i oni koji obično ne govore "jebate" ili "to je ljubav".
Za one koje znaju puštam, a za one koje ne znaju predstavljam meni najromantičniju pjesmu na svijetu:
ili ovdje
komentiraj (119) * ispiši * #