Sreća i čestitka..

nedjelja , 23.12.2007.

Sjedim na trosjedu u toploj sobi. Miris tek unjetog bora miješa se s mirisom kokosa i čokolade iz kolača. Kroz prozor vidi se treperanje lampica s balkona na površini snijega.

Huluvuica reže kolače i stavlja si ih na tanjur. Nestrpljivo to radi i ispada joj neravno, što na njenom tanjuru što u ostatku kolača. Moram se umiješati pa joj kažem neka pripazi, neka bude malo nježnija s tim kolačima. Nasmiješi mi se vragolasto, sagne se do tace s kolačima i počinje im tepati: "dlagi mali kolacici, dlagi, dlagiii". Šašavo, duhovito dijete.

Zvonček je na kompjuteru. Igra neku ratnu igricu i sav je usredotočen. Čas trzne rukom, čas nogom, čas se sagne. Potpuno je unutra. Svejedno, svakih 5 minuta okrene se prema meni i pošalje mi pusu. Pa nazad u igricu. Nježno moje malo.

Arthur za to vrijeme opušteno gleda utakmicu. Svako malo baci oko na sve nas, potpuno nesvjesno gledajući da li je sve kako treba. Brižni moj muž.

Gledam ih. Malo jednog, drugog, trećeg....pa me sve nešto stegne u grlu od ljubavi. Topline. Zadovoljstva. Savršenosti.
Ne mogu a da ne pomislim: Bože, kako sam ja sretna žena....

Svi imamo neka svoja mjerila sreće i uspješnosti. Nema tu pravila niti odrednica. Ono što je meni sreća i u čemu nalazim zadovoljstvo ne mora biti nečije tuđe i obrnuto, nečija tuđa formula uspješnosti ne mora biti i moja.

Želim vam svima, da se nađete u trenutku kad jednostavno morate sami sebi reći: Bože, kako sam ja sretna osoba...
šta god bilo to što vas usrećuje. Samo neka bude čim češće i čim intenzivnije.

Sretan Božić i godina nova.


P.S. Da bi sve bilo još ljepše, dobila sam i poklon na blogu. Priču od Walla pomalo čudnog naslova. Izvrsna je, kao i sve njegove..

<< Arhiva >>