Odhakirana...

Kao što svi vjerojatno znate, bila sam vlastitom glupošću hakirana. Zbog previše otvorenih tabova, a i dobrog tajminga hakera kad se baš sve pretumbavalo i mijenjalo na našem blog.hru, nasjela sam na lažnu blog stranicu na kojoj sam napisala svoje korisničko ime i lozinku. Za uzvrat su mi obrisali sve postove i zbrčkali sve što se zbrčkati dalo.

Ne slažem se s mnogima da je Blog.hr hakiran. Nije. Blog.hru nije ništa. Hakirani su blogeri.

Ili jezikom lopova, nije napadnuta i opljačkana banka, nego mali štediše.

Kažu kako je glavno hakersko zadovoljstvo pokazati znanje i moć. Vjerojatno ima u tome nešto, ali nije mi jasno koji je gušt hakirati one koje o informatici ne znaju skoro pa ništa.
Ne znam koliko se 2tref, 2mama, a i ostali hakirani razumiju u informatiku, ali ja sam u tome velika neznalica. Mene mogu i starija vrtićka djeca hakirati. Pogotovo ako im dam korisničko ime i lozinku.

Da se ja natječem u nečemu u čemu sam jako dobra, kuhanju recimo (neskromno i potpuno istinito) željela bih imati ravnopravnog protivnika. Ne nekoga tko zna samo skuhati hrenovke.
I sasvim sigurno mu ne bih, pokazujući kako sam dobra, razrušila kuhinju i pobacala namirnice u smeće.

Prema podacima, ako su istiniti, haker je dečko od 17 godina. Isto toliko ima i moja kćer. Hakirao je mamu moguće svoje kolegice. Hoće li mu tako nešto donijeti ugled u hakerskoj zajednici? Sumnjam.

No, dosta cendranja.
I mojih napada metaforama.

Iz svega toga proizišlo je i nekoliko dobrih stvari.
Sve to skupa bilo mi je lakše podnjeti upravo zbog mojih prijatelja blogera. Raspitivali su se putem mejla, komentara ili mobitela što se događa i pokušavali pomoći kako znaju i umiju. Baš u vrijeme kad sam bila prilično jadna i svaka lijepa riječ mi je puno značila..
Hvala vam svima.

Posebnu zahvalu ima Mr.Piton. Znala sam da se razumije u sve i svašta, pa tako i u te kompjutorske stvari, ali nisam znala može li i u ovakovom slučaju nešto napraviti. Ispalo je ne samo da može, nego da hoće. I to isti čas.
Sve je ostavio zbog mojeg "trebam pomoć". Da mi i nije pomogao, cijenila bih ga zbog te geste.
Za kaznu što je uspio morao je podnjeti moje izljeve ljubavi i oduševljenja, kao i vječnu zahvalnost, ali šta se tu može.
Svi smo nešto trpjeli ovih dana.

Nećete ni vi ostali lako proći. Teško mi se više suzdržavati, pa stoga:

Juhuuuuu! Imam svoj lijepi mali blog nazaaaad! Vratili su mi se i postovi i komentariii i sveeeee!

Ovaj prostor više nije Trill-free zona!
Juhuuuuuu!