Odhakirana...
srijeda , 29.08.2007.Kao što svi vjerojatno znate, bila sam vlastitom glupošću hakirana. Zbog previše otvorenih tabova, a i dobrog tajminga hakera kad se baš sve pretumbavalo i mijenjalo na našem blog.hru, nasjela sam na lažnu blog stranicu na kojoj sam napisala svoje korisničko ime i lozinku. Za uzvrat su mi obrisali sve postove i zbrčkali sve što se zbrčkati dalo.
Ne slažem se s mnogima da je Blog.hr hakiran. Nije. Blog.hru nije ništa. Hakirani su blogeri.
Ili jezikom lopova, nije napadnuta i opljačkana banka, nego mali štediše.
Kažu kako je glavno hakersko zadovoljstvo pokazati znanje i moć. Vjerojatno ima u tome nešto, ali nije mi jasno koji je gušt hakirati one koje o informatici ne znaju skoro pa ništa.
Ne znam koliko se 2tref, 2mama, a i ostali hakirani razumiju u informatiku, ali ja sam u tome velika neznalica. Mene mogu i starija vrtićka djeca hakirati. Pogotovo ako im dam korisničko ime i lozinku.
Da se ja natječem u nečemu u čemu sam jako dobra, kuhanju recimo (neskromno i potpuno istinito) željela bih imati ravnopravnog protivnika. Ne nekoga tko zna samo skuhati hrenovke.
I sasvim sigurno mu ne bih, pokazujući kako sam dobra, razrušila kuhinju i pobacala namirnice u smeće.
Prema podacima, ako su istiniti, haker je dečko od 17 godina. Isto toliko ima i moja kćer. Hakirao je mamu moguće svoje kolegice. Hoće li mu tako nešto donijeti ugled u hakerskoj zajednici? Sumnjam.
No, dosta cendranja.
I mojih napada metaforama.
Iz svega toga proizišlo je i nekoliko dobrih stvari.
Sve to skupa bilo mi je lakše podnjeti upravo zbog mojih prijatelja blogera. Raspitivali su se putem mejla, komentara ili mobitela što se događa i pokušavali pomoći kako znaju i umiju. Baš u vrijeme kad sam bila prilično jadna i svaka lijepa riječ mi je puno značila..
Hvala vam svima.
Posebnu zahvalu ima Mr.Piton. Znala sam da se razumije u sve i svašta, pa tako i u te kompjutorske stvari, ali nisam znala može li i u ovakovom slučaju nešto napraviti. Ispalo je ne samo da može, nego da hoće. I to isti čas.
Sve je ostavio zbog mojeg "trebam pomoć". Da mi i nije pomogao, cijenila bih ga zbog te geste.
Za kaznu što je uspio morao je podnjeti moje izljeve ljubavi i oduševljenja, kao i vječnu zahvalnost, ali šta se tu može.
Svi smo nešto trpjeli ovih dana.
Nećete ni vi ostali lako proći. Teško mi se više suzdržavati, pa stoga:
Juhuuuuu! Imam svoj lijepi mali blog nazaaaad! Vratili su mi se i postovi i komentariii i sveeeee!
Ovaj prostor više nije Trill-free zona!
Juhuuuuuu!
komentiraj (104) * ispiši * #
Toples i te stvari
srijeda , 22.08.2007.Još davnih godina, kad se toples tek počeo pojavljivati na našim plažama, moj tata je dobio ideju za "honorarni posao od opće društvene koristi". Na ulazak u plažu stavio bi stol, suncobran, nešto za piće i žiri u kojem bi naravno i on bio. Svrha žiria bi bila da kontrolira tko od pripadnica ženskog roda može na plažu u toplesu, a tko baš i ne.
Njegovi prijatelji su bili oduševljeni tom idejom, gotovo kao i on sam i dobio je svekoliku podršku kao i nuđenje pomoći pri obavljanju tako odgovornog zadatka.
Meni je odmah palo na pamet da bi isti takav žiri mogao biti napravljen i od pripadnica ženskog roda koje bi kontrolirale tko od muškaraca može razgolićen na plažu, ali nisam mu htjela kvariti zabavu, maštanje i smijeh skretanjem pažnje na seksistički pristup.
Ove godine na plaži točno preko puta mene sunčala se žena u toplesu. Od nekih 65 godina. Ništa čudno i ništa neobično. Nek se žena sunča kako joj paše.
Pažnju mi nije privukao njen toples, pa niti narukvica oko gležnja, nego...pirsing u pupku. Na to sam ipak malo zinula. Nije to bio nimalo diskretan pirsing, nego prilično napadan. Veliko nešto, pa lančić, pa na kraju lančića neka bonglica plave boje koja se bljesakala i ljuljala simo-tamo po njenom trbuhu.
Sve to skupa, iako malo neobično, bilo mi je prilično fora i simpatično. Žena nema kompleksa, sama je sebi lijepa takva i ne mari za godine.
Tko želi neka ju gleda, a tko ne....bože moj, ima još barem par tisuća drugih ljudi na plaži.
Za nekih 15 minuta promjenila sam mišljenje.
Pogled mi se nije skidao s Babe.
(Da, sad sam ju već i Babom počela zvati u mislima, a ne Starijom Ženom kao u početku.)
Oči kao da su mi bile vezane gumelastikom za nju. Nikako prestati gledati. Još bi mi to i uspjelo da Baba nije hiperaktivna sunčačica. Te se digne pa pod tuš. Te se digne dohvatiti ceker. Te se digne prošetati gore-dolje po plaži onako bez veze.
Čim se ona pomakne, onaj njen pirsing svjetlucanjem i micanjem prikuje moj pogled. Umjesto hrpe poluzbildanih muških komada, ja gledam neku babu od sedam banki u toplesu s pirsingom.
Naravno da me već lagano i ljutila.
Sjetila sam se one davne zezancije moga tate oko žirija na plaži i više mi se nije činilo sve to skupa kao samo strogo zabavna ideja. Trebalo bi tu ideju nadograditi na još neke važne segmente, osim toplesa. Pirsing recimo.
I na oba spola. Obavezno na oba. Onda bi se već moglo govoriti o "poslu od opće društvene koristi". Još kad bi bilo i honorirano...sigurno bi bilo interesenata. Ja bi svakako bila.
komentiraj (44) * ispiši * #
Toples i te stvari
Još davnih godina, kad se toples tek počeo pojavljivati na našim plažama, moj tata je dobio ideju za "honorarni posao od opće društvene koristi". Na ulazak u plažu stavio bi stol, suncobran, nešto za piće i žiri u kojem bi naravno i on bio. Svrha žiria bi bila da kontrolira tko od pripadnica ženskog roda može na plažu u toplesu, a tko baš i ne.
Njegovi prijatelji su bili oduševljeni tom idejom, gotovo kao i on sam i dobio je svekoliku podršku kao i nuđenje pomoći pri obavljanju tako odgovornog zadatka.
Meni je odmah palo na pamet da bi isti takav žiri mogao biti napravljen i od pripadnica ženskog roda koje bi kontrolirale tko od muškaraca može razgolićen na plažu, ali nisam mu htjela kvariti zabavu, maštanje i smijeh skretanjem pažnje na seksistički pristup.
Ove godine na plaži točno preko puta mene sunčala se žena u toplesu. Od nekih 65 godina. Ništa čudno i ništa neobično. Nek se žena sunča kako joj paše.
Pažnju mi nije privukao njen toples, pa niti narukvica oko gležnja, nego...pirsing u pupku. Na to sam ipak malo zinula. Nije to bio nimalo diskretan pirsing, nego prilično napadan. Veliko nešto, pa lančić, pa na kraju lančića neka bonglica plave boje koja se bljesakala i ljuljala simo-tamo po njenom trbuhu.
Sve to skupa, iako malo neobično, bilo mi je prilično fora i simpatično. Žena nema kompleksa, sama je sebi lijepa takva i ne mari za godine.
Tko želi neka ju gleda, a tko ne....bože moj, ima još barem par tisuća drugih ljudi na plaži.
Za nekih 15 minuta promjenila sam mišljenje.
Pogled mi se nije skidao s Babe.
(Da, sad sam ju već i Babom počela zvati u mislima, a ne Starijom Ženom kao u početku.)
Oči kao da su mi bile vezane gumelastikom za nju. Nikako prestati gledati. Još bi mi to i uspjelo da Baba nije hiperaktivna sunčačica. Te se digne pa pod tuš. Te se digne dohvatiti ceker. Te se digne prošetati gore-dolje po plaži onako bez veze.
Čim se ona pomakne, onaj njen pirsing svjetlucanjem i micanjem prikuje moj pogled. Umjesto hrpe poluzbildanih muških komada, ja gledam neku babu od sedam banki u toplesu s pirsingom.
Naravno da me već lagano i ljutila.
Sjetila sam se one davne zezancije moga tate oko žirija na plaži i više mi se nije činilo sve to skupa kao samo strogo zabavna ideja. Trebalo bi tu ideju nadograditi na još neke važne segmente, osim toplesa. Pirsing recimo.
I na oba spola. Obavezno na oba. Onda bi se već moglo govoriti o "poslu od opće društvene koristi". Još kad bi bilo i honorirano...sigurno bi bilo interesenata. Ja bi svakako bila.
komentiraj (44) * ispiši * #