Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/trillian

Marketing

Toples i te stvari

Još davnih godina, kad se toples tek počeo pojavljivati na našim plažama, moj tata je dobio ideju za "honorarni posao od opće društvene koristi". Na ulazak u plažu stavio bi stol, suncobran, nešto za piće i žiri u kojem bi naravno i on bio. Svrha žiria bi bila da kontrolira tko od pripadnica ženskog roda može na plažu u toplesu, a tko baš i ne.

Njegovi prijatelji su bili oduševljeni tom idejom, gotovo kao i on sam i dobio je svekoliku podršku kao i nuđenje pomoći pri obavljanju tako odgovornog zadatka.

Meni je odmah palo na pamet da bi isti takav žiri mogao biti napravljen i od pripadnica ženskog roda koje bi kontrolirale tko od muškaraca može razgolićen na plažu, ali nisam mu htjela kvariti zabavu, maštanje i smijeh skretanjem pažnje na seksistički pristup.

Ove godine na plaži točno preko puta mene sunčala se žena u toplesu. Od nekih 65 godina. Ništa čudno i ništa neobično. Nek se žena sunča kako joj paše.
Pažnju mi nije privukao njen toples, pa niti narukvica oko gležnja, nego...pirsing u pupku. Na to sam ipak malo zinula. Nije to bio nimalo diskretan pirsing, nego prilično napadan. Veliko nešto, pa lančić, pa na kraju lančića neka bonglica plave boje koja se bljesakala i ljuljala simo-tamo po njenom trbuhu.
Sve to skupa, iako malo neobično, bilo mi je prilično fora i simpatično. Žena nema kompleksa, sama je sebi lijepa takva i ne mari za godine.
Tko želi neka ju gleda, a tko ne....bože moj, ima još barem par tisuća drugih ljudi na plaži.

Za nekih 15 minuta promjenila sam mišljenje.

Pogled mi se nije skidao s Babe.
(Da, sad sam ju već i Babom počela zvati u mislima, a ne Starijom Ženom kao u početku.)
Oči kao da su mi bile vezane gumelastikom za nju. Nikako prestati gledati. Još bi mi to i uspjelo da Baba nije hiperaktivna sunčačica. Te se digne pa pod tuš. Te se digne dohvatiti ceker. Te se digne prošetati gore-dolje po plaži onako bez veze.

Čim se ona pomakne, onaj njen pirsing svjetlucanjem i micanjem prikuje moj pogled. Umjesto hrpe poluzbildanih muških komada, ja gledam neku babu od sedam banki u toplesu s pirsingom.
Naravno da me već lagano i ljutila.

Sjetila sam se one davne zezancije moga tate oko žirija na plaži i više mi se nije činilo sve to skupa kao samo strogo zabavna ideja. Trebalo bi tu ideju nadograditi na još neke važne segmente, osim toplesa. Pirsing recimo.
I na oba spola. Obavezno na oba. Onda bi se već moglo govoriti o "poslu od opće društvene koristi". Još kad bi bilo i honorirano...sigurno bi bilo interesenata. Ja bi svakako bila.


Post je objavljen 22.08.2007. u 22:42 sati.