Blog recenzije i Neutrino

Svako malo netko se sjeti recenzirati blogove. Ili ih ocjenjivati. Nije mi to drago, pogotovo kad to rade neblogeri. Da bi čovjek mogao pohvatati konce i izvući neke zaključke trebao bi ipak neko vrijeme provesti na blogosferi i to aktivno. Par pročitanih postova od par blogera nije dovoljno za steći neku sliku.
Obično se gleda površno i to stvari koje po meni, uopće nisu bitne. Recimo:

Dizajn.
Ima blogova koji se teže otvaraju zbog toga što su vlasnici blogova stavili sve i svašta, ali to je kao suditi po čovjeku na osnovu odjeće koje ima na sebi. Ako je ona elegantna i oku ugodna, taj ima šta za reći, ako je kičasta taj (ili ta) samo baljezga gluposti.
Dizajn je bitan pogotovo ako blogera ne poznajemo kroz njegov rad i prvo je što će nas privući ili odbiti od nekog bloga, ali sadržaj je taj koji se čita i o kojem treba suditi. Ako se već sudi.

Pismenost
I mene smeta kad netko ne mari za osnove gramatike ili pravopisa, ali pismenost nije samo to. Pismenost bi trebala biti i dobro pretočene misli u riječi. Shvatljivost napisanog. Pa sad ako se koje č zalomi umjesto ć, nije velika greška. Pogotovo ako se ispravlja s vremenom.

Teme
Imamo malo tematskih blogova i teško je uopće odrediti koja bi bila glavna tema nekog bloga. U jednom trenutku nešto nam je bitno, u drugom nešto drugo i tako većina nas piše. Ne znam zašto bi nečiji blog kvalificirali kao "slab" samo zato što se piše o tome kako je kupljena neka fensi majica. Možda je toj blogerici ta majica jako bitna u životu, pa neka joj i bude. Njen je blog i stavlja ono što želi na njega.

Komentari i posjećenost
Znam jednog meni kul blogera koji se strašno ljuti kad dobije komentar. Kaže da što njemu drugi ljudi imaju pisati po njegovom blogu. Neka pišu na svom.
Ima neke logike i u tome. Meni naopačke, ali ipak logike.
Količina komentara isto nije neko mjerilo. Vidjela sam da ljudi znaju imati poveći broj jer se piše samo po jedno slovo ili se mjesto za komentare pretvorilo u chat.
Dakle, ne može se suditi po količini komentara, nego samo po kvaliteti. A to je već malo teže.

Sve se ustvari svodi na subjektivnu ocjenu nekog bloga ili blogera i na njegovu promidžbu. Ariston to radi za Jutarnji list i prilično sam zadovoljna s njegovim osvrtima. Ako to već netko mora raditi, neka to radi dokazani i pravi bloger.

Nešto slično, a potpuno drugačije radi Neutrino. Objavljuje intervjue s blogerima, koji nisu ocjenjivačkog karaktera nego o njima saznajemo stvari koje nismo znali, a mogle bi nam biti zanimljive.
I sama sam ovih dana putem mejla odgovarala na njegova pitanja. Neka su bila poprilično zeznuta. Kao recimo da nabrojim 3 Arthurove mane. Prva mi je odmah pala na pamet i nikako se sjetiti druge dvije. Nikako i nikako...a onda je krenula navala pa mi je brojka tri bila i premala :)
Izlazim četvrtkom, a prvi dio se može pročitati ovdje.

Bez obzira što sam i sama intervjuirana, takav način mi se puno više sviđa od blog recenzija.
Zanimljiviji mi je, topliji, zabavniji i nekako....blogerskiji. Što god mi to značilo :)