Seksualnost kod djece...

Kolegica s posla ima sina od 16 godina. Prepun je pitanja o seksu i stalno ju nešto o tome ispituje. Prepričala mi je jedan takav razgovor koji su nedavno vodili:

On: - Mama, jel i cure mojih godina stalno misle na seks kao i ja?
Ona: - A zašto ti to mene pitaš?
On: - Pa bila si cura mojih godina i znaš misle li cure na seks kao i mi.
Ona - Da, sine. I cure misle na seks...
On: - Pa zašto me onda ne napadaju?

Ona: - Čuj sine, vidim ja da si ti stvarno opterećen s tim seksom. Ja bi tebi savjetovala da ti lijepo kad ti dođe tako te misli, obuješ tenisice pa na trčanje da se isprazniš...
On : - Joj mama, da ja tako napravim ne bi ni prestao trčati. Tko zna za koliko godina bi se vratio kući..

Oduševio me taj razgovor i strašno mi je simpatičan.
Pokazatelj je njihovih odnosa koji se baziraju na iskrenosti. Dijete ne samo da se usudi pitati neke stvari koje ga zanimaju, nego to pita baš onoga koga bi i trebao. Roditelje.
Sve je to postavljeno kroz duhovitost i zezanciju, tako da je riješen i pritisak za njih oboje, pa je lakše i ljepše razgovarati.

Moji klinci prilično često postavljaju takva i slična pitanja i jako mi je drago zbog toga. Ponekad se oznojim odgovarajući, jer im želim dati točne i iskrene odgovore, a to nije baš uvijek lako.
Dječja mašta i znatiželja znaju otići u neslućene visine pa postavljaju pitanja kojih se nije lako dosjetiti.
Kao ni odgovoriti.

Mislim da bi sve one rasprave oko uvođenja spolnog odgoja u školama bile potpuno nepotrebno da ima više djece koja slobodno kod kuće mogu razgovarati o seksu. I postavljati pitanja koja im god padnu na pamet.

I da više roditelja prihvaća seksualnost kod djece kao nešto normalno i prirodno.
Ne prestaje dijete biti dijete samo zato što ima nekih želja i poriva.
Bilo ono u tenisicama i spremno za trčanje po cijele dane ili ne.