Javljam se...
subota , 13.01.2007.Privremeno sam se preselila na xportal.
Moj blog je naravno još uvijek meni najdraži, kao i svi vi, samo se javljam da ću malo biti odsutna.
Za one koji možda ne znaju na Xportalu se može ulogirati tko želi, napisati članak ili samo čitati.
Daju se za najbolje rangirane nagrade, a ova trenutna je posebno primamljiva. Prva nagrada je teška 5 500 kuna, u robi i uslugama koje izabere sam nagrađeni pisac. Traje još do kraja ovog mjeseca i nije kasno ako se još tko želi baciti na pisanje.
Sistem bodovanja je vrlo jednostavan. Ima strelicu gore za dobar članak i strelicu dolje za loš.
U zadnjih nekoliko dana su se počele događati malo čudne stvari. Negativnih bodova kao u priči, čak i na neke članke koji ne zaslužuju takvu ocijenu.
Nisam za sebe nikada mislila da sam neki pisac, ali nisam baš niti nešto loša. Malo sam prilagodila stil xportalu i bacila se na pisanje. Pretežno su to recimo ozbiljniji članci i aktualnosti, a kad mi je toga malo dosta napišem nešto što je meni zabavnije.
Zadnji takav članak Google, Gospon Google je odmah dobio 2 negativna boda. Smjestila sam ga pod rubriku Zabava i gledala zašto se ljudima to nije svidjelo. Pa vidi se iz aviona da se šalim...
Ne moram ja biti svima zabavna ili zanimljiva, ali nije baš tako jako loše. Za negativne bodove.
Znam da je bedasto od mene i glupo i šašavo, ali bila sam baš nekako jadna i i i nesretna zbog tih minusa...
Stanje koje meni nije baš prirođeno, na koje nisam navikla i koje nikakva logika i razum nisu mogli promjeniti.
Moji doma su me malo odnesretnili, ako postoji takva riječ i stanje koje sam nazvala "ajoooj" je, nadam se, završilo.
Opet se bacam na pisanje. Nagrada je pri tome nevažna.
Postoji zgodna skripta xportala koji se stavlja u html kod bloga, ali ja se ne usudim dirati u MaKajGotovo remek djelo.
Ovih dana će on sam to srediti, čim nađe vremena.
Do onda, ako koga zanima može me naći na i ovoj adresi.
komentiraj (115) * ispiši * #
Meme...
nedjelja , 07.01.2007.Dobila sam zadatak od Studene i Neutrina napisati meme. To znači, ako sam dobro shvatila, da trebam napisati post sa temom :"pet stvari koje niste znali o meni" i/ili "pet web aplikacija koje su vam promijenile život". Kako i Neutina i Studenu cijenim i volim (na prijateljski način Gđo. Neutrino i Studenin Dragi :)) nisam mogla odbiti ma kako mi se zadatak činio teškim.
Ovaj drugi dio o web aplikacijama sam odmah odbacila jer mi baš nije potpuno jasno što su to aplikacije i zašto bi mi morale promijeniti život. I kakav je to život kad mi ga web aplikacije mijenjaju.
S pet stvari koje ne znate o meni sam imala dosta muke i angažirala sam cijelu obitelj da mi pomognu. Nisam baš lako našla toliko stvari koje već nisam izbrbljala u postovima ili komentarima.
No, ipak sam uspjela:
1. Ne volim kolače, torte, kreme, med, smokiće, čipse, pa čak niti sladoled.
Vrlo rijetko pojedem nešto od toga i to samo u malim količinama i samo određene vrste. Zbog toga imam problema kad me nude s kolačima ili žele počastiti sa sladolednim kupom. Kako objasniti da se meni od toga diže želudac i da najviše mogu pojesti jednu kuglicu sladoleda. Čvarke zato neću odbiti.
2. Na svaki dobar film zaspim.
Čim je film napetiji, prije me odvede u zemlju snova. Prvi put mi se to dogodilo u kinu kad sam gledala Spielbergovog E.T.-a. Moji doma tako mjere koliko je film dobar. Tako recimo na "Tko je smjestio crvenkapici" sam zaspala tri puta, a na CSI serijama zaspim prije prvih reklama. Nezgodno je što se to meni dogodi obično kad je baš najnapetije pa nikad ne znam tko je ubojica ili kako je film završio.
3. Nisam se nikada vozila u luna parku.
Nije da me je toliko strah, nego mi je muka od micavih stvari. Čak i kad ih samo gledam, s tvrde zemljine površine. Jednom sam sa Zvončekom sjela u onaj autić koji se zabušava u druge autiće i neću više nikad. Prebrzo to juri za moje pojmove.
4. Strah me lutki.
Ne znam tome uzrok, ali najviše me smetaju njihove oči. Još kao klinka sam znala prije spavanja okrenut sve lutke i medvjediće u sobi naopačke, pa na spavanje, a ujutro obrnuto. Ni sada mi ih nije drago vidjet, ali sam na sreću odrasla pa ih više nemam u svojoj sobi.
5. Imam 42 godine.
Obično ne pričam o svojim godinama. Ne volim te brojke. Kud nemaju veze ni sa čim, tud mi uvijek grozno zvuče. Osim ove godine. Brojka 42 je ipak Odgovor na sva bitna pitanja po Adamsu. Zato obično i svoje postove stavljam u nekoliko sati i 42 minute.
Meme predajem dalje na pet meni dragih i zanimljivih ljudi. Znam da će nekima koje ću nabrojati biti malo teže jer imaju specifične blogove, ali isto tako znam da će uspjeti.
Lisa - ona ima foto blog, ali ja znam da zna i pisati. Ajmo Lizuško, veselim se čitati te.
Milou - jedan od mojih omiljenih pričopričalica. Ima jako originalna rješenja i jedva čekam vidjet što je kao meme napisao.
Cakum pakum - sve što napiše, napiše izuzetno tečno i dobro. Volim čitati sve šta napiše pa znam da ću i ovo.
Alkion - čovjek koji se u sve razumije i sve zna. Možda u tih 5 stvari koje ne znamo o njemu nabroji i nešto u čemu nije jako dobar.
Irida - kroz svoje postove me uvijek nečemu nauči na zanimljiv način. Sigurna sam da će i njen meme biti vrlo zanimljiv kao i sve ostalo.
Ajmo curice, ajmo dječaci. Isprike ne uvažavam :)
komentiraj (121) * ispiši * #
Same sebi dovoljne...
srijeda , 03.01.2007.Prije četiri godine odlučila sam s mojom prijateljicom Dadom otići na još jedan koncert Balaševića. Zaželile smo ga se tijekom ratnih godina i jedno vrijeme smo "hodale" za njim po Hrvatskoj. Za Osijek se nismo na vrijeme organizirale, ali već za Čakovec jesmo.
Hvala jj :)
Slijedeći koncert na redu je bio u Koprivnici. Pošto ja ne vozim, a ona samo za "po doma", odnosno samo po našem gradu, morale smo se snaći za prijevoz. Najbezbolnije bi bilo angažirati naše muževe, no oni ne vole baš Balaševića i odlučile smo da nije u redu maltretirati ih da idu kamo ne žele, samo zbog nas. Osim toga mi smo samostalne žene, sami sebi dovoljne i možemo sve same.
Pripreme su trajale skoro tjedan dana. Sastajale smo se na kavi gdje bi proučavale razne vozne redove i odlučivale kojim putem i u koje vrijeme idemo.
Muževe smo samo izvještavale o trenutnom planu puta koji se prilično često mijenjao. Nakon par promjena dobila sam dojam kako im je teško pratiti naše planove i da nas više uopće ne slušaju.
Ni ne trebaju, mi možemo sve same.
Odlučile smo ići vlakom jer je najjednostavnije, a i Dada se jako voli voziti tim prevoznim sredstvom. Ja baš ne volim, ali nisam u situaciji da biram ako želim doći do Koprivnice. Problem je nastao u voznom redu. Remont pruge na jednoj dionici. U HŽu su nam objasnili da nemamo brige jer je organiziran autobusni prijevoz za onu dionicu kad vlak ne može dalje.
Konačno je došao i taj dan. Uzbuđene i već u polasku umorne od silnih priprema i mjenjanja planova krenule smo na put.
Prvo nas je Dadin muž dovezao do Dugog Sela autom.
Tamo smo sjele na vlak.
Vlakom smo se vozile samo nekih pola sata dok nismo sišle i sjele u (pravi) autobus.
Autobus je stao negdje blizu Križevaca kad smo opet ušle u vlak.
Napokon smo došle u Koprivnicu.
Koncert je bio pravi balaševićevski i pisanje o njemu bi zahtjevalo puno više vremena i prostora, tako da ću samo reći da je bilo divno. No, malo smo bile opterećene putom kući. U sitne noćne sate trebale smo se vraćati svim onim prevoznim sredstvima.
Na sreću, na koncertu sam srela prijateljicu Ivu koja nas je pristala povest autom dio puta. Ima još dvojicu u autu, stisnut ćemo se. Problem je nastao kad je Iva rekla da nas na žalost ne može odvest doma jer kud bi morala ići na potpuno krivu stranu od Zagreba, tud su joj doma i mala dječica koju čuva baka pa nema vremena.
Nema problema, snalažljive smo mi. Nazvala sam Arthura i dogovorila da negdje u 2 u noći dođe na parkiralište od Metroa, Iva će nas tamo iskrcati, a on odvesti kući. Sve je bilo riješeno.
Za taj naš put iskoristile smo sva moguća kopnena prevozna sredstva. Automobil, vlak i autobus, sve naše muževe plus jednu prijateljicu i dva njena suputnika.
No, bile smo sretne i zadovoljne.
Bile smo na Balaševićevom koncertu, a i dokazale smo još jednom da mi možemo sve same.
Same smo sebi dovoljne.
komentiraj (88) * ispiši * #