Koncerti...

U srijedu je moja Huluvuica otišla na koncert u Zagreb i ja sam je čekala u dnevnoj sobi. Malo sam gledala televiziju, malo drijemala, kad negdje prije ponoći stiže sms od Marvina koji kaže da je na jazz koncertu i svirat će moju pjesmu, "What a wonderful world" pa neka pošaljem poruku nazad ako ne spavam i pustit će mi je preko moba.

Naravno da sam tako pospana i u polusnu odmah poslala poruku da ne spavam. Ubrzo je zazvonio mob i ja sam s osmjehom oko cijele glave slušala svoju pjesmu. Vrlo zanimljiva izvedba, s puno instrumentala i prekrasnim, biserno čistim vokalom. Malo sam i brinula da mu nije preskupo, pa sam prekinula nakon neke 3 minute, ali on je opet nazvao i uživala sam do kraja pjesme. Svih 9 minuta. :)

Osim totalnog rastopljavanja što me se sjetio i slušanja pjesme, osluškivala sam i one pozadinske, tipično koncertne zvukove. Fenomenalno. Odmah je nešto zatreperilo u meni.

Oduvijek sam voljela koncerte i kad sam bila mlađa, često sam išla. Ponekad zbog izvođača, ali najviše zbog one specifične koncertne atmosfere. Bila sam tako na svim koncertima npr. Azre, Bijelog Dugmeta sa svim pjevačima, Riblje Čorbe, Bajage..i naravno Balaševića.
Bilo je tu stvarno svega. Jednom sam bila čak i na koncertu Motorheada, a da ih nisam slušala nikada ni prije, ni poslije...ali koncert je bio fenomenalan :)

Onda sam se udala i uslijedilo je nekoliko godina zatišja šta se tiče koncerata. Ne za dugo.

Prijateljica i ja smo se dogovorile da odemo na Hit depo koji je bio baš u Božićno vrijeme. Ići ćemo autom, a s nama će ići njen muž i kćerka. Izvrsno.

Stigli smo u Zagreb i malo se zbunile. Nisam nikada autom dolazila u Dom sportova, uvijek pješice u čoporu sa svojim društvom i sve mi je nekako bilo naopačke. Kad smo napokon našli ulaz i ušli, uslijedio je drugi šok. Sama djeca. Mislile smo si prije koncerta kako se vremena mijenjaju i kako će sve biti puno jako mladih ljudi, ali ovo su bila djeca od nekih 10-12 godina i tek tu i tamo netko stariji od toga. Pogledavale smo se zbunjeno i svejedno, za početak, smjestile na tribine ogledavajući se okolo. Lijepo su uredili salu, sve je bilo prepuno Božićnih ukrasa, a čak su i ogromnu jelku smjestili na pozornicu. Odjednom su se ugasila sva svjetla i začulo se gromoglasno:

- HO, HO, HO...

i ušao je Djed Mraz sa svom svojom svitom, noseći vreču s darovima.

Shvatile smo tek tada. Ušli smo u pogrešnu salu i dospjele na priredbu Djeda Mraza !
Nije ni čudo da je bilo toliko djece. Navrat - nanos smo pokupili svoje stvari i jurnule van.

Cerekale smo se tome ne samo taj dan, nego i sve ove godine poslije toga. I naravno, umjesto da šutimo ispričale smo to svima. I šta se onda čudim kad mi netko zna dati pametan savjet prije koncerta:

- Lijepo se provedi i pazi da ne dospiješ na priredbu Djeda Mraza. :)