Blog iznenađenje...

Da je blog jako dobra stvar ne trebam pričati. Pogotovo ne blogerima. Da se preko njega rađaju prijateljstva, srodne duše, pa čak i ljubavi svima nam je poznato. Ali, može se naći još ponešto. Neočekivano :)

Prije par mjeseci, slučajno sam došla do zgodnog bloga Pri Mladenu. Svidjelo mi se kako čovjek piše, kako si postavlja pitanja o sebi i općenito o životu i kako ima pozitivan stav. Dolazila sam prilično redovito kod njega, koliko sam mogla, kad sam jedan dan slučajno primjetila njegovu mail adresu. Stala sam i doslovno protrljala oči.
U njegovoj mail adresi je pisalo moje djevojačko prezime.

To je jako rijetko prezime i u cijelom svom životu nisam nikada upoznala ni jednu osobu koja se tako preziva. U telefonskom imeniku cijele Hrvatske ima možda desetak ljudi s tim prezimenom. Naravno, nikoga od njih nisam nikada upoznala. Osim mame, tate i brata. Ali, oni se baš ne broje u druge :)

Javila sam se Mladenu i tako je počela višemjesečna mail prepiska.
Saznala sam puno zanimljivih stvari. Došlo smo malo-pomalo do toga da je i on porijeklom iz istog malog sela u Zagorju kao i moj tata i da su se čak vjerojatno igrali zajedno kao klinci kad su dolazili tamo na ferje. Sad se više ne sjećaju jedan drugoga, bilo je puno djece tamo po brdima, ali godišta i mjesta savršeno odgovaraju.

Mladen mi je ispričao i puno zanimljivosti o mom djevojačkom prezimenu. Njegova sestra je malo istraživala, tako da smo saznali da nas ima najviše u sjevernim zemljama. Estoniji, Latviji...a po crkvenim knjigama, prvi naš prezimenjak je došao iz Danske. To mi se strašno sviđalo, da sam porijeklom skandinavka. Objašnjava i našu ne tipičnu građu tijela za ovo podneblje, kao i svijetlu kosu. Bio je i neki grof među našim precima, ali nije bio dobar čovjek pa ga ne bi baš spominjala :)

U nedjelju sam imala čast da me moj novotkriveni rođak i posjetio. Upoznala sam ga, kao i dio njegove obitelji. I opet još jedna zanimljvost....Mladenova kćer se zove isto kao i ja, tako da smo dok se nismo udale imale isto i ime i prezime. Još jedna ja je bila negdje blizu, a da ja nisam ni znala za nju, niti sam ikada dobila recimo njenu poštu. Niti ona moju. Nadam se da nije :)

Lijepo smo se družili, pronašli dosta zajedničkih stavova, mišljenja i sjećanja. A sve zahvaljujući blogu.
Da nije bilo bloga ja ne bih znala da imam još rođaka, da postoji moja imenjakinja, saznala porijeklo mojih predaka, ne bi upoznala Mladena.....
a ni moj Arthur se ne bi mogao praviti važan kako je oženio skandinavku :)))