Crtica iz života...

Kasno poslijepodne, ležim u kadi. Tišina je u gornjem djelu kuće.

dum dum dumdum dum (koraci po stepenicama)
tressss (vratima)
Vrata od kupaonice počinju vibrirati. Kćer je pustila muziku do daske. Onu super stvar, ne znam kako se zove, iz reklame za Studenu, mislim...
uuu huuuu
dum dum dumdummm (još jedno trčanje po stepenicama)
tressss, tressss (naglo zatvaranje i otvaranje, pa opet zatvaranje vrata)
vrisak sina
vrisak kćeri
uuu huuuu
kraaaaaaš (nešto je palo)
bwahahaha (vrište od smijeha oboje)
dummm (neindetificirani zvuk lupanja)
Zamišljam Arthura kako negdje iz prizemlja gleda prema plafonu i pita se jel da spriječi dječje divljanje ili ne. Koliko god ja objašnjavala da djeca moraju divljati, njemu to nikako ne sjeda. Sam je bio, bez brata i sestre, pa ne zna da je to normalno...
uuuu huuuuu (još uvijek ona super stvar trese kuću)
bwahahaha
trasss
joooooooj
bwahahaha
trasss (vratima)
muzika prestaje
čujem ih kako šuškaju i šapuću u hodniku
Dižem se iz kade, napola, lupam po vratima od kupaonice.
I kćer i sin dojure do vrata i pitaju šta je bilo. Vičem:
- Vratite mi muziku !!!!
hahahaha
hahahaha
dum dumdum dum
nazad legnem u kadu
uuuu huuuu
tooo :)))