Trill u polupodmornici...

Prije odlaska na more pročitala sam da u Biogradu postoji neka polupodmornica. Bilo mi je to strašno zanimljiva ideja i svaki dan sam gledala po dokovima, ali nije je bilo. Tek predzadnje veče se pojavila privezana za vez. Odmah sam se raspitala kod djevojke koja je zapisivala rezervacije o tome šta to je uopće polupodmornica i kako cijela stvar "hoda".

Objasnila mi je da polupodmornica prima do 12 putnika, koji su smješteni metar i pol ispod površine mora. Cijena karte za otprilike sat vremena vožnje je 70 kuna, s tim da postoji obiteljski popust - na kupljene 3 karte 4. je besplatna. Vozi se do Pašmana, malo oko onih otočića pa nazad u Biograd. Polazak je u 10 sati, 16,30 i 18,00, po noći još nemaju vožnje jer nisu nabavili reflektore i ne bi se ništa vidjelo.

Nakon kratke konstatacije s obitelji i moje "ja biii, mene to zanimaaaa" kupili smo karte za sutradan u 6 popodne.

Djeca su se veselila, a mene je poprimalo sve veće uzbuđenje kako je vrijeme prolazilo. Da, uzbuđenje...počinjalo me biti strah kako je vrijeme odmicalo. Nikako se dočekati tih 6 sati i osjećala sam se kao da idem zubaru, a ne doživjeti nešto lijepo i posebno. Po svom običaju gunđala sam sama sa sobom, jel mi toga baš trebalo. Strah se pojačao kad je konačno došlo to vrijeme za polazak i kad smo stigli do podmornice. Ništa mi nije pasalo. Izgledala mi je na danjem svijetlu nekako premaleno, pa preusko, pa preklimavo i preljuljavo, čak mi je odjednom izgledala i precrveno....

Od straha i treme sam postala hiperaktivna, pričala sam ko navijena i hodala s turbo pogonom u nogama. Pokušali su me malo umiriti, dobila sam i nekoliko umirujućih smsa podrške, ali nisam imala mira i tražila sam da me puste na podmornicu jer "moram sve poslikati dok još nema ljudi". I slikala sam...

Ovo nije kao što se meni činilo, futuristički solarij za skupno sunčanje, nego ulaz u podmornicu....


Unutrašnjost nalik svemirskom brodu.....
Vozač Mladen koji je spremno pozirao...

Huluvu in space...
Stiglo je i tih ostalih 8 ljudi, tako da se prilično pogužvalo dolje..


Pogled kroz prozor....


Na žalost mi nemamo neke koraljne grebene ili potopljene galije, tako da se uglavnom vidio pjesak s morskim krastavcima, školjlkama, pokojom ribicom...sve u svemu jako lijepo.
Bila je i ponešto smeća, tako da je moj Zvonac nakon 2- 3 prazne boce rekao da uskoro očekuje da vidimo i odbačenog stojadina...ali, ne...prilično čisto podmorje, a kako smo se približavali otoku tako se i bolje vidjelo...


Tih sat vremena je jako brzo prošlo i bilo je prekrasno. Preporučila bih svakome, nije preskupo, a doživljaj je neponovljiv.
A za one koje se boje biti ispod površine mogu potvrditi da nema razloga. U krajnjem slučaju možete izaći na palubu i voziti se kao na običnom brodiću. A ovo nije običan brodić s dubljim gazom, ovo je solidna polupodmornica i to lijepe crvene boje :)))