Zavist....

Nisam neka zavidna osoba, pogotovo ne na neke materijalne stvari. Iskreno, kad sam bila nešto mlađa, odnosno kad su moji pačići bili mali, zavidjela sam nekim mamama čija su djeca bila stalno zdrava, a ja sa svojima stalno po domu zdravlja. Nisam ja htjela da njihova djeca isto budu bolešljiva, samo sam htjela da moji budu otporniji i da se ne osjećam u ambulanti ko da tamo radim. Sad su veći, otporniji i nemam više ni tu zavist.

E sad, primjetila sam da ljudi meni znaju biti zavidni. Naime, puno jedem...a ništa mi se ne vidi. Nikada u životu nisam bila na dijeti, niti sam trebala. Naopako od svih drugih ljudi smršavim preko zime, pogotovo u vrijeme Božića, a do ljeta se udebljam nekih dvije kile koje se skoro ni ne primjete. Prestanem jesti po noći mlijeko i napolitanke i to nestane. Jedem često i jedem puno.. doručkujem po dva puta, ručam po tri puta...s tim da ako mi je treći ručak negdje oko 9 , onda ipak znam preskočiti večeru. Ne znam kako drugi ljudi s time bave, ali gledam svoje kolegice i kolege koji za gablec jedu integralna peciva i light jogurt kako pogledom jedu moj burek sa hot dogom. Sve mi dođe da uzmem sve svoje paketiće sa hranom i sakrijem se od njih, npr. u wc i tamo jedem u miru.

Imam ja i utjehu za one zavidne...kad me se jednog dana počne "primati" imat ću 100 kila i izgledat ću ko bačvica. Za sada me se ne prima, a kada će ne zna se.... ;)))