Prvo stoka, pa kauboji.
U skladu s time odlučila sam pričekati da prođu silni česi sa paštetama i ostali, pa danas krenuti na more.
Istina bog, najmanje ću mora vidjeti.
Veselim se zabiti u koju idem, a stići ću do tamo po valjda jedinoj cesti koja se radi u predšpici sezone.
Ah, ipak je to zadnja županija na svijetu u kojoj su mi štiklice, minice i šminka višak.
Ne idem na odmor. Idem opet raditi, a dok ne radim brojat ću aute koji prolaze po cesti.
Nema drugih sadržaja. Samo kamen, bura i pokoja hobotnica koja vreba baš mene.
Do prvog dućana - 25 km.
Do prvog šanka - 30 km.
Do prvog diska - 80 km.
Milina. Vijuge na pašu, knjigu u ruku i bok.
Mjesto gdje vrijeme stoji, a jedina briga je hoće li kruvar doći i donijeti dovoljno kruha.
Ok, i dal' imam dovoljno cigareta.
Jedan autobus dnevno kao slamka spasa - za eventualni bijeg.
Jedna brkata susjeda kojoj se jebe za kruh dok ima pljugi.
Jedna crkva u koju svećenik koji put zaboravi doći.
Nema vodovoda. Struje povremeno.
Pogled na otok, a kao na pust mjesec.
I auti koji prolaze.
(o internetu da ne pričam - prestari su kablovi da bi još i to izdržali)
Sve je spremno za polazak: voda na litre, previše cd-a i dovoljno opijata.
U zadnje vrijeme stalno nešto pričam kao gay is ok, pa je vrijeme da se podsjetimo jednog od razloga zašto nije ok.
Ukrali su mi dugu. Obožavam dugu, ali sad ne mogu nositi torbice s dugom ili farbati zidove u duginim bojama jer će netko pomisliti da sam queer. Otkud njima pravo da tako nešto prisvoje kao svoj simbol? Mogli su uzeti neku ružičastu pederastu zastavicu.
Lako za mene - ja sam svoju dugu imala bar neko vrijeme, ali kaje sa generacijama dječice koja tek dolaze?
Svom djetetu sigurno ne budem kupila pernicu s dugom. Osim ak ne bude prešlo na dark side. I tako će ono biti zakinuto za nešto što je fakat lijepo, za priče o ostvarenju želja i lomu svijetla.
Kad sam već na pederima, još jedna tema koja se na 2 načina veže uz njih.
Gledala malo Latinicu jučer - bilo je o ljepoti. Gay lobi nam diktira izgled koji je nemoguće postići. Gledamo nas par frendica neki stari spot od J. Lopez i čudimo se tim njenim kukovima, strukiću, ekstremno spuštenim hlačama, pa se jedna sjeti kak je to sve retuširano (uzdah olakšanja). I tak je Ćiro (druga poveznica) rekao da je kroz iskustvo (čitaj: godine) shvatio da je ljepota = dobrota. Da. S godinama, kad fizički propadnemo mi i oni oko nas, počinjemo tražiti neku drugu ljepotu osim one izvana. Tražimo onu unutarnju, tj. dobrotu. (pa, sad... netko shvati prije, netko kasnije)
Gdje su otišli svi moji muškarci? Slijedi neko pobrojavanje. Naravno, ne svih. Jer svaki je drugi.
Bio jednom jedan boksač. Pala sam na njega na prvi pogled. Nije mi se činio baš najpametnijim, ali je imao tjelo - Michelangelo ga ne bi bolje isklesao. Ima je i neke fix ideje i životne želje. Volio je djecu i zdrav život. Trajalo je par dana, pa je otišao na skijanje. I nikad se više nije javio. Još uvijek živim u uvjerenju da ga je neka lavina zatrpala. Nikad ga više nisam srela. Nikad nijednog više nikad ne sretnem.
Majke mi, slomio mi je srce. Sjećam se da sam par dana tugovala. Jebiga, neću mjesecima patiti za nečim kaje trajalo 3 dana. Tugu sam utapala u tekili, cmizdrila za šankovima i po wc-ima...
Kad je netko pitao kaj mi je, frendica je odgovarala da plačem za frajerom.
"Pa, koliko su bili zajedno?"
"3.... aaaa... godine."
"A, jadna."
I jesam, bila sam.
S vremenom bih shvatila da je on dečko fin, mamin sin, a ja đavo i ne bi to potrajalo, ali onda mi je baš takav pasao.
Onda ima jedan nuklearni fizičar. Rekao je da radi u nuklearki. Nije htio reći kaj. Lijepše mi je misliti da je znanstvenik, nego da (ne znam) se bavi čišćenjem nuklearnog otpada. Bio je navratio u RH na praznike. Pljunuti jedan zgodan nogometaš. Zabavan i raspoložen za zabavu. Pomalo čudan. Vjerojatno i ozračen... Jedan od onih koje treba ukrotiti. E, da isto je bio bolesno građen. Zabavljali smo se tih dana dok je bio tu. Poslije se još čuli koji put. Danas i za njega vjerujem da više nije živ. Došao ga uran glave. Isto sam bila u kurcu kojih tjedan, dva, pa shvatila, prihvatila i pomirila se.
Ne patim nikada predugo. Ak me netko neće, znam da nema pomoći. Ili ak je neizvedivo, onda je neizvedivo.
Ovaj jučer mi nije trebao iz jednog jednostavnog razloga.
Konačno sam počela primjećivati neke drugačije muškarce. Kao onaj s tekme Ken. Zakaj Ken? Izgleda kao surfer ili maneken. Barbi je zamjenila Kena za surfera, a imam naviku kratiti riječi i maneken bi ispao Ken. Uglavnom, i taj Ken je nestao s lica zemlje. Pretpostavljam da ima neku ženu koja ga je pustila iz džepa za vrijeme utakmica.
Da se vratim Latino Loveru od jučer... Samo me unazadio. Taman sam napredovala, a sad mi opet nijedan ne bude zanimljiv.
Jučer isto... Bila vani. U jednom trenutku sjela. Skužila sam da se netko blago naslanja na mene. Pogledam: neki lik. Dobro je izgledao s leđa (nije imao sitničke uši - to mi je totalni turn off), meni je lagano već bilo prohladno, pa sam si mislila "nek, bar me grije. bum nabacila neku konverzaciju kad ubijem cigaretu". Pogađate? Nisam ni skužila u kojem trenutku mi je prestalo biti toplo. Napravila još đir. Nisam ga vidjela. Otišla.
Dobro, imala sam i veza. Riječ obaveza mi dolazi od veza. Valjda se zato zgražam na tu riječ.
Za tima nikad nisam patila. Valjda zato jer sam ih stigla upoznati. :)
Brijem da ću opet ući u fazu indiferencije. Sad sam sjedila na kavi (poslovno) s frajerom: visok, tamnoput, crna kosica, obrazovan, bogat, single, zove me van, a ja razmišljam o tome kak mi je nokat pukao i da zakaj nemam rašpicu.
Za kraj malo (ne znam) ironije, satire, parodoksa, čega već...
Sinoć sam prvi put u životu sve mobitele ostavila u autu. Mislim si tko bi me mogao trebati od 3-8 ujutro. Sjedam u auto jutros - pun kurac i 800 propuštenih poziva. Desilo se neš. Nije sad bitno kaj. Sve je manje-više dobro prošlo. Ali... Wtf? Prokleti Murphy.
Jao piše mi se. Jednoj poznanici-frendici je dečko završio u zatvoru u EU. Tuka (!) bu njegovim starcima (koji nikad za nju nisu čuli) rekla da je trudna jer kao u posjetu može samo zaručnica. Svi su sad u 100 problema, a ova bude još pizdariju nadodala. Već je počela nositi trudničke haljetke. Bolesno. Bila je vani sinoć, a ta ne može nikam bez droge. Vrti ona kombinacije i velim joj ja "znaš, trudnice ne piju i ne droksaju se". Toliko je idiot da bude došla njegovim starcima i rekla "trudna sam! ajmo sad nazdraviti!". I ja se isto družim sa svakim.
Spadam u skupinu žena koje ne moraju dugo čekati da bi prešle cestu. Uvijek me netko pusti.
Ponekad je odlično biti plavuša i još u dekolteu.
Ugl, čekam neki dio za auto mjesec dana. /brat/ ga je išao naručiti. Rekli su mu da će koštati kojih 200-tinjak kuna.
Ja sam došla po njega, malo popričala sa serviserima i dobila ga džabe. Isplatilo se imati sise na pazaru.
Upravo sam upoznala najljepše stvorenje koje sam valjda ikada u životu vidjela - nećak od šefa. Friško doputovao.
Noge su mi se odsjekle.
Još uvijek dolazim k sebi. Rekla je gatara da će biti netko na M. I evo ga.
Da li je to crkva?
O, da. Je.
Hm, fali joj križ. Bit će da ga je bura potrgala.
A, kaje to sa strane?
Ma, jel' to barka parkirana?
Svašta. Možda se nasukala.
Fina neka crkva.
Jedan prištić - da u PMS-u. Dva - ok, moguće je. Tri - e, to se već dešava nekom drugom.
Neki čudni plikovi su mi uzurpirali lice (i narušili moj fini ten).
Nakon tri dana samopomoći (peeling, trganje, istiskivanje, isušivanje, spaljivanje...) odlučila sam posjetiti doktora.
Dao mi je neki lonsion. Meni to smrdi na alkohol, ali pošto sam uvijek poslušna pacijentica, trenutno na lice primjenjujem samo vodu, sapun, vulgaris kremu i taj (meni to dođe kao frajerima) aftershave.
Tu dolazi do paradoksa pudera. Puder je za prikrivanje nedostataka. Cijelo lice mi je jedna velika mana, a ne smijem ga namazati.
Sigurno mi neki horoskop preporuča izlaženje iz kuće samo po mraku i na manje javna mjesta. Bez straha - trenutno je scarface za mene mala beba. Tko me pogleda, ako se ne preplaši, pokuša mi procjeniti vrijeme polu-raspada.
Pretjerujem. Vjerojatno nije ništa kaj malo mora neće izlječiti.
Ne doživljavam sezonu godišnjih odmora. Dok se drugi nasukavaju po plićacima, mene slijedi (nadam se) dugo, toplo i (očekujem) radno ljeto. Dala bih 100 amerika da se mogu malo pacati na nekoj šljunčanoj plažici. (na Jadranu, a ne zagrebačkim šodericama). Ako ništa, kad se svi na jesen vrate osiromašeni, ja ću se bahatiti po Zg-u. Svi konobari će me po ramenu tapšati.
Ovaj vikend sam odradila svoj zadnji after u životu. Bar sam si tak obećala. Iznimku ću napraviti jedino ako kojem bude prisustvovao neki (pre)dobar frajer.
Prestara sam za tolike količine alkohola i droge u jednoj večeri.
Za one koji ne znaju kak je to: zamislite da legnete u krevet nakon kaj ste budni 25 ili 30 sati i spava vam se, ali ne možete zaspati.
I, tak sam ležala u krevetu, slušala muziku (ostatak ekipe se još održavao), osjećala se kao da plešem...
I zaboravila sam kud je ovo trebalo voditi osim da mi je to bio zadnji vikend u zg-u za slijedećih par mjeseci.
Gledala sam jučer X-mena. Od svih viđenih super-moći, izabrala bih krila. Cijeli svijet bih obletjela.
Ne ispričavam se zbog brisanja komentara tipa: super blog... dođi vidi moj... thx na komentaru... evo i tebi i sl. Ako sam negdje ostavila komentar, to je zato što sam se osjetila povučenom za jezik na ovaj ili onaj način. Također, to ne znači da zauzvrat očekujem komentar (ili bilo što drugo). Komentirajte ako imate nešto za komentirati, a ne reklame ili reda radi.
If you're not in it for the love of the music, would you, please, fuck off!
Time marches on never ending,
time keeps its own time.
Here we stand at beginning,
and then goes passing us by. - Kings Of Tomorrow's Time
When I walk, I walk my line and I take what's mine.
And I ain't so high that I can't fall.
And I ain't so low that I can crawl. - Silicon Soul's Right On