Intriga
25.04.2006., utorak
Bit bloga.
|
Jučer sam uz piletinu shvatila svu bit bloga. Kupila sam Cekinovo pile. Vidjela sam onu reklamu gdje frajer dođe iz dućana, probuši par rupica na najlonu i takvo ga metne u pećnicu, a ženska ga oduševljeno žvače nakon toga. Nema pranja, protvana, ne treba vam ulje, začini... Moj brat i ja, evidentno izgladnjeli nakon samovanja 10 dana (on nešto manje), jedva smo dočekali tog prokletog piceka. Raspakiramo, izvadimo, rastrančiramo i počnemo jesti. UŽAS! To nije pečeno, nego je kuhano, a saft koji ostane od pečenja nije fini umak, nego juha. Tek sad shvaćam da ono na reklami nije bilo žvakanje, već preživanje. Vjerojatno je picek jeo nju, a ne ona njega. I tako sam shvatila svu bit bloga. Gdje, kako i komu da izrazim svoju frustraciju zbog lošeg piceka? Ovdje. Ovdje se, koliko god beznačajan bio i moj glas čuje. Blog je mjesto da se čuje. Možda jednom naleti netko tko može nešto poduzeti vezano uz moje frustracije. Možda nešto i poduzme. A možda su u šumi. Bitno je da ja vjerujem da ću ovime bar jednu osobu odgovoriti od kupnje tog piceka. |
- 10:22 - Bug off! (37) - Bug yourself! - Bug somebody else!
20.04.2006., četvrtak
Zvoni, zvoni mi telefon (u glavi)... Zvoni, al' nikad nitko se ne javi...
|
Mrzim ljude koji su udavi na fixni telefon. Zvone po 10, 20, dok ih ne izbaci puta. Dođe mi da im zabijem i nabijem slušalicu u neku rupu. Može i u uho. Pristojno je zvoniti 7-8 puta. Sve više od toga je ometanje (!), a kraće je prekratko (žični telefon - treba stići do njega; onaj drugi - treba ga pronaći). Naime, jučer mi je telefon zvonio udavski 4 puta. I znam tko zove (dosadna susjeda). Prvi put - tko broji?! Drugi put - preko 15 puta. Javljam se - tu tu. Treći put - jedva da dotaknem slušalicu nakon previše zvonjave - tu tu. Četvrti put - skini mi se više! Ne javljam se. To je sad već apsolutni bezobrazluk. Gle, ono, ak se ne javljam: a) nema me doma (ovo nije za susjedu; ona me špijunira, pa kad prokuži da je netko doma, sjeda na tel jer pred mužem ne puši, pa dolazi mene doma trovati) b) ne mogu c) spavam d) ne čujem e) imam pametnijeg posla f) ne da mi se g) neću (podrazumijeva i sve ostale odgovore) h) ostalo i) sve ili većina odgovora je točna. Točan odgovor: g u svakom slučaju i f često (dobar dan, lijenosti). Oni koji bi me mogli trebati za pitanje života ili smrti (ili za moju ikakvu dobrobit), imaju brojeve svih mobitela. Ovak i onak najčešće zovu prokleti anketari iz impulsa, pulsa ili kako već ili još prokletiji agenti za police osiguranja. |
- 14:10 - Bug off! (28) - Bug yourself! - Bug somebody else!
19.04.2006., srijeda
Glupa teorija (bez poante)
|
Gledala sam jučer dokumentarac. Vjerojatno se zove "tajne piramida" ili tak nešto. Bio je na kabelskoj (čitaj: na stranom jeziku), pa sam morala biti kuš da bi ostatak društva mogao pratiti. Ja sam dobro čula. Sjedila sam najbliže telki. Dok sam morala biti kuš, pala mi je neka ideja na pamet. Bilo je o egipatskim piramidama, kineskim, na Yucatanu itd. Odličan dokumentarac sve u svemu. U svakoj od tih piramida iliti hramova su i hijeroglifi ili prikazi ljudi, božanstava, života, alata, bla bla. Arheolozi i općenito znanstvenici uvijek pokušavaju otkriti neko tajno pismo u navedenome ili kojeg vladara slike prikazuju ili bla bla. Ok. Vladare su vjerojatno i ovjekovječivali. Ali, možda, je ostatak njima isto bio umjetnost kao što je i mi imamo. Ponekad i apstraktnija od današnje. Možda su prikazivali ono što bi bili voljeli da je bilo. Zakaj bi to na slikama/prikazima moralo predstavljati robove, lonce u kojima su kuhali ili poze koje su prakticirali? Ako su imali matematičku formulu za izgraditi nešto besprijekorno, pomislim da su imali i duha za nacrtati nešto osim onoga što je i bogova. Možda, možda, možda... Nebitno. Izašlo je i ovo na sunce. Nanny Fine je jučer imala dobru provalu: "Ja nosim wonderbra jer sam iščašila grudi." - kao odgovor Nilesu koji je tvrdio da nosi steznik jer ga leđa bole. Nebitno. Gotta love her! |
- 13:18 - Bug off! (14) - Bug yourself! - Bug somebody else!
18.04.2006., utorak
Been there, done that.
|
Gotovo. Konačno. Prošlo. Nema spominjanja Korizme do slijedeće godine. I Uskrs je prošao. Da je barem svaki vikend dugi vikend. I rođendan sam odradila. Nekolicina bliskih mi ljudi mi ga je zaboravila čestitati. Dobili su sms kojim ih obavještavam o istome. Očekujem da se to ne ponovi. 365 dana je dovoljno za predumišljaj svake vrste, pa im slijedeće godine to neću tolerirati kao propust. Smatrat ću to namjernim ignoriranjem i omalovažavanjem moje persone. Ono, wtf, reminderi i sl. Slijedi još proslava za frendove penziće. Ako nisu u stanju ružiti samnom preko godine, neće ni za moj rođendan. Još nisam odlučila da li ću ih odvesti u McDonald's na happy meal ili ću ih pozvati doma na coca colu. Coca cola je štetna. Bolje nisu ni zaslužili. Dobit će i Napolitanke eventualno. Moraju donijeti poklone. Tulipane prihvaćam. Slijedeći rođendan će biti potpuno hedonistički-egoistično orijentiran. Može i orijentalan. Na Jarunu šetali samo smrtnici. E, pa jebite se! Mogla sam i ja ići na more da sam htjela. Ostala sam istjerivati zle duhove nakon što su moji dragi ukućani otputovali. Feng shui spike. U nedjelju sam se pritajila doma. Pogledala Harry Pottera opće kulture radi i oduševila se. Godinu dana starija. Ako se pamet može mjeriti u godinama, pametna sam četvrt stoljeća. Tako uobličeno, činim se sama sebi stara. U četvrt stoljeća povijest se može napisati - dva rata obaviti. Uskrs, kraj Korizme, rođendan, sama doma carujem - ukratko: bmk za perje. |
- 10:30 - Bug off! (12) - Bug yourself! - Bug somebody else!
14.04.2006., petak
Asocijacija na Žak-a (ne biste vjerovali koliko ljudi googla vic-eve o Žak-u).
|
Rekla sam da neću pisati, a odjedanput se javljam kao bičem gonjena ili kao da nemam pametnijeg posla. Bitno je biti prisutan. Gledala sam jučer jednu scenu iz Boomeranga. Ona dvojica, kuruzni i neki crni (kamerman?), provale neku foru i odaju si priznanje tako da se "pale" po ramenu uz glasanje "ksss ksss". Vrištala sam od smijeha. Inače mi je ta fora, a znam da sam ju već vidjela u istoj seriji, užasno blesava. Ne kužim tko pri zdravoj pameti može gledati taj izrod od hrvatske (i slovenske?) produkcije. Bolje da su dali pare u dobrotvorne svrhe. (i ja bih ih bolje utrošila) Ok, moja mama gleda Boomerang, ali nije ni za očekivati od žene na pragu 50-ih, koja je, ako ništa drugo, podigla na noge divno žensko čeljade iliti mene ( s time da sam joj ja jedan od manjih problema u životu), da su joj sve na broju. Desila se predobra stvar koja će voditi još 3put boljoj stvari. Pitam se pitam što je dovoljno loše da ju nadjebe. Za one koji ne čitaju Jutarnji: "Uskrsni zec je sadistički zločinac bez skrupula koji vreba ljude koji vole slatko. Pronađite tog zeca, stavite mu lisice na šape i maknite ga iz dućana u vrijeme Uskrsa" - by neki Njemac koji bi mogao gledati Boomerang. Ne brinite! Ja nisam bila pri zdravoj pameti kad sam se smijala na ksss ksss. I pazite se tog okrutnog zeca! Btw. Zec želi sretan Uskrs. |
- 08:55 - Bug off! (16) - Bug yourself! - Bug somebody else!
13.04.2006., četvrtak
Nova ideja
|
Ok, ostaje da bi muškarci trebali na 9 mjeseci u vojsku. Upgrade: i žene poslati u istu tu vojsku, ali u kuhinju. Svi sretni, svi zadovoljni i svi obavili patriotsku dužnost. Brijem da bi i demografska slika izgledala bolje. |
- 13:16 - Bug off! (10) - Bug yourself! - Bug somebody else!
12.04.2006., srijeda
Far from home (nemam ideju, a to trenutno svira)
|
U dva navrata sam jutros beuzpješno pokušavala napisati nešto. Nemam inspiracije ni informacije za nove kreacije. He, he. Ne budem rimovala. To mogu jedino u glupavo-otupjelo-radosno-dobrom raspoloženju. To je optimizam. Šumilo je tamo neki dan iz tamo neke pozadine da sam cinično optimistična, ali optimistična. Desile su mi se neke dobre stvari. Zakačila sam se na neku nepoznatu stvar nepoznatog izvođača i slučajno ju jučer skinem s neta. Ajme, veselja. Dobila sam od nekog tipa 2 čokolade i neku posebnu kutiju cigareta koje pušim. Možda zbog kiše, možda zbog umora, možda zbog života, a možda zbog hormona nisam mogla da ne primjetim kak je special edition kutija loša - mane fis. Čokoladu ne jedem još par dana. Koji će mi? Da ju proučavam? Proslijedila sam ju. Našla sam stvar, ali ne i verziju za koju sam zapela. Prestala sam i novine čitati. Više me ne okupira prebrojavanje mrtvih po crnoj kronici. Nije baš da vodim statistiku, ali pratim. Čini mi se da to progovara optimist sa iskustvom (OsI). Ne, po meni to nije pesimist. OsI je neka pozitivna nula na relaciji optimizam pesimizam. (cinizam je sveprisutan) Počela su prva spominjanja mora. To mi uvijek ide na neki k. Zadnjih par godina idem na isto mjesto. Dok drugi troše pare po obali, ja ih zgrćem, pa se raspojasam na jesen. Ove godine me sve to duplo umara. Imat ću godišnji, ali s ovim poslom ne budem imala para za Jadran (bogme ni za jesen). Mogu eventualno razmisliti o otkazu. To mi bar nije strano. Nikad nisam dobila otkaz, ali sam ih se zato nadavala. Radim to s posebnim guštom. Najvažnije je da mi se uopće ne da ići na dogovoreno mjesto. Trenutno bih rađe na pusti otok. Uglavnom, pošto sam ja zaboravila što je pjesnik htio reći, nastavak slijedi / ne slijedi. Ovisi da li ću se sjetiti (napisati). Brijem da ne budem pisala tak skoro, pa želim Sretan Uskrs onima koji ga slave. Pardon, novi ultratrendlyurbanošik izraz je "podržavati". Sretan vam ako ga podržavate (ja se volim najesti i još se ne radi u ponedjeljak = sretno prase). Znači, nosite li krzno, podržavate ga. Ja sam ekološki svijesna. Ne garantiram da ću i ostati ukoliko se jedan dan obogatim. Podržavam i pušenje na javnim mjestima. Debelo i dobro plaćen rad nedjeljom - ima komu to znači dosta. Legalizaciju prostitucije - kaj, to je ovak i onak najstariji zanat na svijetu, a vjerojatno smo svi kad tad bili kurve u duši. Uvođenje kontenjera za plastičnu ambalažu ispred svake kuće. Koliko boca ubaciš, manji račun za smeće. To me raspizdilo: proizvođači su digli nabavnu cijenu i još trgovci prodajnu. Wtf?! To treba izregulirati. Civilna vojska - kakva je to pizdarija? Sve bih vas muške poslala na bar 9 mjeseci u vojsku. Da malo očvrsnete. Za žene u međuvremenu uvesti obavezan tečaj kuhanja. (ne mislite valjda da sam ozbiljna u pogledu kuhanja?) Naravno, svesrdno podržavam dekriminalizaciju (znamo svi na kaj mislim). Podržavam i H&M. Volim ja i fine stvari, ali šoping u H&m-u je poseban doživljaj i uvijek se dobije nešto gratis. Zanijelo me. O podržavanju bi se dalo pisati. Možda neki drugi put. Ako se netko hoće reklamirati, nek se javi. Ja se prostituiram za jeftine pare (ali samo duševno). |
- 21:06 - Bug off! (9) - Bug yourself! - Bug somebody else!
10.04.2006., ponedjeljak
Ne idem petkom u Best bombone jest (ovo je rezime post)
|
Danas sam dobre volje. Sve mi je nekak bolje. Dobar vikend čini čuda, a nemam osjećaj da sam si dala truda. U petak sam išla (re)otvoriti jedno mjesto. Nikad prije nisam tamo bila često. Prva večer je bila za važne ljude, a ispalo kao za Kurde. Na popisu smo s drugih 888. Bogu hvala, postoje zadnja vrata, pa nisam vani ostala, nego ušla za manje od frtalj sata. (glavno je da sam se osjećala slavno). Mogli su bar uložiti u ventilaciju ako žele privući naciju. Još par minuta unutra i bili bi se svi onesvijestili, pa smo dotičnu birtiju napustili i umjesto sutra, otišli u drugi dom odmah potom. Vesela jer dišem i jer sam malo prošetala, tamo svoje bokovima odnjišem unatoč (opet) previsokim petama. Pasalo mi je brijati sama, u glavi mi je bilo dovoljno glasno, svima očito i jasno da želim biti na miru jer sam u svom nekom điru. Subota je prošla radno, ukratko: dosadno. Noć nije bila predviđena za odmor, pa je kao odgovor, frendica bila (opet) izlaska kreator i organizator. Obzirom da nemam raditi kaj drugo, nisam se dala nagovarati dugo. Ciljno mjesto radnje: isto kao i večeri zadnje, ali vladala je neka čudna sloga, pa smo prije toga otišli do grada da vidimo gdje i kak ekipa brije sada. Ništa posebno, pa nama dosljedno brzo odlazimo tamo gdje je već noćima naše mjesto zločina. (Opet) samo dalmatinke u toaletu i (ne vjerujem) prepipam se s tetkom u nekom čudnom naletu. Nekak su mi sada malo draži. Malo, kažem jer još uvijek ona stara važi da se s njihovim opredjeljenjem ne slažem i u preobraćenje nade ne polažem. Desila se nesvakidašnja situacija, možda zato jer je bila velika fluktuacija. Protok komada kao nikada do tada. Snimila sam čak dva. Još i sad treperim sva. U nedjelju kod frendice na ručak. Pao je pravi lovački primjerak. Nakon toga moglo me spasiti jedino neko kretanje, pa smo izašle na svježi zrak i obavile neko šetanje. I svi su tu, vrte neku istu rutu. Naišla je i od sinoć tetka, nasmijala sam se i njemu, opet sitacija rijetka. Omamljena suncem i daškom vjetra, ponovo sam kao malo dijete sretna. I tako je popodne, možda i zbog utjecaja opijata, završilo tek noćas u četiri sata. (znam da mi je rima neka jeftina, ali štima i sve je istina) |
- 10:36 - Bug off! (23) - Bug yourself! - Bug somebody else!
07.04.2006., petak
Biram vrstu raka
|
Netko je neki dan pričao o nekome tko ima rak. Ne mogu se sjetiti tko i o komu, ali znam da je to bilo za vikenda u selu mojem malom. Ne znam zašto to zovem svojim selom jer moji nisu od tamo, a ja još manje. Nije čak ni malo selo, već je minijaturno. Ali ja sam ga prigrlila kao svoje, pa u skladu sa subjektivnim odnosom prema onome što volimo, preuveličavam epitete. Da ne bi ova digresija predaleko otišla, nazad na rak. Dok je ta (koja već) osoba pričala, ja sam razmišljala koju ću vrstu raka ja dobiti. Činjenica je da će da ćemo mi svi oboljeti od neke vrste raka (osim onih koje nešto prije ne strefi). Deda mi je umro od raka, stari se uspješno nosi s njim, a u svakoj drugoj obitelji koju znam netko boluje. Dakle, samo ostaje pitanje tipa raka koji mene slijedi. Najviše ne bih voljela dobiti neki koji udara na živce ili kosti. Kad bih morala birati, uzela bih rak dojke. Sisa po narodno. Ako ništa drugo, imala bih opravdanje za silikone. Ovak me ne bi isus bog natjerao na (plastičnu) operaciju. Isus bog pišem malim slovom jer je fraza. To nije kontekst kad nešto ne poštujem pa pišem malim slovom: amerika, crkva, richard aschroft (valjda se tak piše)... Pao mi na pamet jer sam jutros u nedostatku cd playera u autu (koji kao i sve druge aute privremeno i povremeno koristim) bila prisiljena na slušanje radija. Zašto ta ekipa s radija misli da pošto je jutro su dužni puštati takva sranja? Te neke tzv. neutralne pjesme. Neutralna muzika je za one kojima nije stalo. Komu nije stalo, nije mu ni bitno kaj svira. Komu nije bitno kaj svira, svejedno mu je hoće li svirati house, punk, rock ili jebeni richard aschroft. Voljela bih imati dovoljno para da pokrenem 3 radio stanice. Na jednoj bi svirao samo house, na drugoj bih se smilovala onima koji pate na rock ili punk (smatram da su i oni zakinuti), a kaj bih s trećom, još nisam odlučila. Otvorila bih i: kino, banku, poštu i bolnicu u kojima bi bilo dozvoljeno pušenje. Dobro, u kinu bi morali na smjene. Prvo prvi, deseti i zadnji red itd. Joj što volim digresije (digresirati?). Za redovite čitatelje: prestala sam s protestima na poslu. Nisam u stanju predugo se inatiti i ipak mi je šef najbolji od svih koje sam do sad imala. Svi imamo svoje svoje mušice. Valjda su se potrefile njegove i moje isti dan. |
- 09:05 - Bug off! (22) - Bug yourself! - Bug somebody else!
04.04.2006., utorak
Egoizam
|
Suptilno izražavam nepodržavanje onoga što nam javnost govori da bismo trebali. To ne znači da mrzim ljude, stvari i pojave, nego da, kada bi mi netko ponudio mogućnost izbora, bih rađe da ih nema. Ili barem ne u mojoj blizini. Neka se dešavaju negdje drudje. U Africi, recimo. Oni stalno prolaze najveće patnje. Ono što mene smeta njima bi došlo kao osvježenje. Vjerujem u boga/bogove. Ne slijedim katoličku crkvu, ali poštujem Korizmu (skoro cijelo trajanje iste). To je: a) usađeni/nametnuti obrazac ponašanja b) oblik mazohizma (zapravo nije jer ne vodi orgazmu). Volim zabranjeno voće. Ne svo. Nitko ne voli sve. Samosvijesna sam. U svakom trenutku sam si u stanju postaviti dijagnozu. Bilo mentalnu, bilo fizičku. Uvijek znam kaj mi je. Volim da su mi ruke čiste. Nemam opsesivno-kompulzivnu neurozu (bar što se toga tiče). Imala sam prije. Volim crni humor. Ja sam 2 (ma, i veličina grudnjaka isto). Dvojnost. Krajnost. Kod mene nema zlatne sredine. Eventualno sive eminencije. Danas je bijelo, sutra je crno. Možda i ljubičasto. Volim voditi apstraktne razgovore, razmišljati o nebitnome, sanjariti otvorenih očiju, test: tko ovo stvarno čita od a – ž? (neću zamjeriti, i ja znam po red preskočiti) i spavati u busu (pod sunčanim naočalama da se baš ne kuži). Bojim se zmija i dlakavih kukaca i kada su iz neprobojnog stakla. Ni na slici mi ih nije ugodno vidjeti. Nastojim doživljavati ljude kroz stanje uma, a ne kroz pojave, situacije i izgled. (bit će da zato i imam živaca i volje za čitanje velike količine blogova) Iz svih filozofija, vjera, nauka, tradicija, vještina i dr. u koje imam uvid ili o kojima imam saznanja pokušavam usvojiti samo ono što će mi učiniti život praktičnijim, zabavnijim i kvalitetnijim. Uglavnom, politički sam nekorektna (rekli bi neki – konzerve, ignoranti, budale, frustrirani). Slijedi malo ALTRUIZMA - updejt 05.09.06. Za redovite čitatelje i one koje zanima: krajnje odredište linka će se mjenjati ovisno o mom raspoloženju. Za one koje zanima: ponavljati se ne mislim. Koga zanima koliko imam godina, kak živim, koju muziku slušam, kaj radim... nek čita postove. |
- 11:11 - Bug off! (38) - Bug yourself! - Bug somebody else!
03.04.2006., ponedjeljak
Neko buđenje i neka lijeva noga
|
Jedan jebeni dan me nema i okrenu mi cijeli ured. Koji kurac? Jel ja tu sjedim ili tko? Mrzim kad mi netko preuređuje moj prostor i koji se nikoga ne tiče. Ne trebaju mi 3 jebene klamerice na stolu. I hoću da mi je papir za printer tu di sam ga stavila, a ne da se svako toliko moram dizati. I sori ako ono kaj treba za 30.04. nije isprintano 01.04. nego danas. I to nije nered na stolu, nego radim i trebaju mi svi ti jebeni registratori. Nije kamuflaža. I bole me leđa. Vozila sam s mora od starine frendice šugavu štetu fabiu. Lošilji sic još nisam doživjela. Ta žena je stalno po toplicama. Ono, zajebi toplice. Kupi nove siceve. Još bolje auto. (priznajem, niš ne troši i iznenađena sam kak dobro drži zavoje) Legla sam u četri. Neispavana sam. Ni kavu nisam stigla popiti, a već sam razjebana. Jedini frend koji je inače budan u ovo doba, a jedan je od onih koji imaju razumijevanja za moju živčanoću, je u bolnici i nemre pričati. Još sam nervoznija. Proklet bio dan kad sam pristala na službeni mobitel. Jučer u 10 ujutro su provjeravali da li sam se možda vratila. Jer ono, trebalo je do posla svratiti. Pa, jebemu, otišla sam na vikend = od petka popodne (tj. s mog jebenog posla možeš otići tek navečer) do nedjelje navečer. Ja imam života! Ne sjedim doma i ne čekam da poslovni mob zazvoni. I sad bi mi još vizitke štampali. Neću! Već mi je i ovak dosta proklete zvonjave prokletih telefona. Onoga tko je izmislio mobitele bi trebalo posebnim metodama mučiti. I da kak to izgledam. Kaj se nisam mogla malo našminkati? Ne! Neg cijeli svijet vidi da sam u kurcu. Protest prvi: popušit ću cijelu kutiju cigareta i neću otvoriti niti jedan prozor. Protest drugi: cijeli tjedan ću dolaziti u tenisicama na posao. Protest treći: dvije klamerice idu u smeće. Protest četvrti: (nakon kave) vraćanje stvari ne u prvobitan položaj, nego još gori; bit će mi sve pod rukom, praktičnije i dohvatnije nego ikad, ali će zato i biti nered najneuredniji. U toj čistki, nestao bitan dokumenat. Tak im i treba. Meni možda je nered, ali znam di je kaj. Ali, tko će se sramotiti i zahtjevati ga ponovo? Ko, Kokolo. Ne, ja. Brijem da mi fali seksa. |
- 10:34 - Bug off! (10) - Bug yourself! - Bug somebody else!
|
04/2007 (1) 03/2007 (4) 02/2007 (4) 01/2007 (3) 12/2006 (7) 11/2006 (4) 10/2006 (2) 09/2006 (4) 08/2006 (3) 07/2006 (7) 06/2006 (11) 05/2006 (13) 04/2006 (11) 03/2006 (16) Dnevnik.hr |
|
POSLANICA "SPAMATORIMA":
Ne ispričavam se zbog brisanja komentara tipa: super blog... dođi vidi moj... thx na komentaru... evo i tebi i sl. Ako sam negdje ostavila komentar, to je zato što sam se osjetila povučenom za jezik na ovaj ili onaj način. Također, to ne znači da zauzvrat očekujem komentar (ili bilo što drugo). Komentirajte ako imate nešto za komentirati, a ne reklame ili reda radi. If you're not in it for the love of the music, would you, please, fuck off! Time marches on never ending, time keeps its own time. Here we stand at beginning, and then goes passing us by. - Kings Of Tomorrow's Time When I walk, I walk my line and I take what's mine. And I ain't so high that I can't fall. And I ain't so low that I can crawl. - Silicon Soul's Right On We stand up to get down. - Juliet's Avalon
trigona888@gmail.com
|