Fascinacija morem kreće od dana kad me pokojni dida vodio na Čiovo. Premda slike i sjećanja na didu blijede, fascinacija koja je ispunila moje oči sa nepunih mjesec dana života inspiriraju me i danas.
Nevjerovatno kako i kad me život odveo mnogo dalje od slika koje su me budile i pratile u san, uvijek pronalazim znakove i zvukove potrebne da bi opstala. U mojoj obitelji samo ja čujem zvukove brodova iz Sjeverne luke koji tamo odlaze na remont. Oglašavanje crkvenog zvona iz Vranjica oponaša zvuk zvonjave Sv. Frane u 6 : 00. I konačno galebovi u preletu prema Karepovcu. Nepromjenjivost noćnih zvijezda ponekad skritih iza oblaka južine. Čelični Klis, kraj mog vidnog svijeta. Bura u granama zapuštenih voćaka donosi zvuk palminih grana šibanih naletima južine.
|