Banke, policija, građevinarstvo, likari, farmacija, ministri, dileri... Uuu ča sve znan, ali neću pripovidat. Sve se zna, i sve san već sto puti čula. Bolje je ne znat.
Nekidan san tila podmitit policajca jer nisan bila vezana i osvanula san u novinama ka glavni kriminalac. Gore od svega je moja jako loša slika. Nenamištena frizura, bez make upa u robi za štrapac itd itd, zatečena u krivom profilu. Šta ti je medijska srića! Baš san taj dan skinila onu lipu zlatnu kolajnu ča su mi kolegice poklonile kad san se udala, a davala je mome šarmu jednu posebnu, rekla bi zlatnu notu i klasično-sportski-repersko-hakerski-metalsko-gejmerski štih. Osin toga umislila san da mi taj zlatni lanac nosi sriću. Išla san na kartu šarma (bez kolajne), pa na lipe oči, a tek onda na šolde. Poslin san priko veze tražila od nadležnog policajca za prometne prekršaje da mi poništi kaznu, ali već su me unili u kompjuter.
Pravi obrazac moga ponašanja seže daleko u prošlost. Točnije u ditinjstvo. Mene su svitovale materine prijatejice kako ne valja na prvu odustat posebno kad van je od nečega potriba ili ako triba obavit šta priko reda, kome se ulizat ili se prošvercat na vapor... Ja san nekoliko puta to tila provat u praksi, ali mi nekako ta uloga ne stoji. Lakše mi je podnit objašnjenje da za moje neuspjehe zaključin kako nije stvar u mome šarmu i lošoj glumi, već da jednostavno iman filing naletit na paštetu!
P.S. Svaka sličnost sa stvarnim osobama je namjerna.
|