13.07.2007., petak

Beznadno se nadam
Ono što smo bili je daleko
Dalje no što pogledom dohvatiti mogu
Odbijam se od zidova
Prozirna i lagana
Moja je livada i miris proljeća
Ostajem
Odlazi tek dio mene
Na oblacima
Na njima putuju bezbojni snovi
Ne razmišljam
Ono što jesam su osjećaji
Skrojeni po pogrešnoj mjeri
Zasljepljuju me stihovi
U njima bol je nijema...

- 17:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Tišina. I nemir. U meni.
Zvuk mojih trepavica u sumrak...

"Ponekad izgleda da sam jedina na svijetu koja ga voli, ja, život. Ali kad se pokuša voljeti, sve postaje komplicirano, jer malo je ljudi koji o tome imaju istu zamisao u klobuku. Tko zna bismo li na zemlji imali dovoljno mjesta kad bismo po jednim bijelim kamenčićem označili svako ljubavno razočaranje, u svakom slučaju to bi se vidjelo s mjeseca, uz zidinu kosookih."

G. Soucy: "Djevojčica koja je previše voljela šibice"


"...ima nešto zbog čega se uz druge osjećam sama, ali nikada sama sa sobom"

A. Skarmeta: "Djevojčica i trombon"


"Oni kojima je najteže uvijek najmanje govore."

F. Flagg: "Pohane zelene rajčice"