Vatromet u Dusseldorfu
Evo nisam našao maštovitiji naslov. Trenutno mi je mašta zatupjela.
Dusseldorf je po meni kao mali New York. Samo da napomenem da sam bio tamo i nisam bio nešto previše oduševljen, ali kasnije mi rekli da tamo treba živjeti, a ne posjetit ga.
Uglavnom Dusseldorf je vrlo internacionalan, uz rijeku je, ima hrpu velikih parkova, miran (osim ako živite u centru) i konstatno ima nekakva događanja.
Nažalost za neka saznamo kompletno prekasno, međutim truditi ću se više kako vrijeme ide dalje.
Za grad koji zna da baš nema previše za ponuditi što se tiće nekih starih i povjesnih znamenitosti, ipak se trude privući čim više turista u grad. Čak ako su ti turisti samo ljudi iz okolnih gradova.
Cijeli prošli vikend je u gradu bio luna park. Iskreno najveći mobilni lunaprk koji sam ikad vidio. Budući da je lunapark imao vožnje koje samo vidite u velikim zabavnim parkovima bio je vrlo populanar među ljudima ovdje. Također je fascinatno kako su to sve uspjeli napravili na travnatoj podlozi, pogotovo ako imate na umu da je se lunapark nalazi na obali rajne koja je vrlo mekana.
Organizatori nisu imali sreće što se tiće vremena. Ovdje vjerovali ili ne već dva tjedna pada kiša i temperature su ponekad i ispod 15. Misilm da ni u JAR-u nisam imao ovakvo loše ljeto.
Uglavnom zadnji dan lunaparka, bio je organiziran veličanstven vatromet. Događaj je očito vrlo poprupalan ovdje jer su dva najveća mosta zatvorili za promet da bi ljudi mogli odtamo gledati. Plus svi su se nakupovali cuge i grickalica i uputili se ka obalama.
Čak i nije padala kiša, ali je bilo hladno i dalje.
Ljep dodatak pejzažu je bila hrpa turističkih brodova koji su došli također vijdeti vatromet. Da smo znali i mi bi otišli na brod, ali eto nismo. Kao i obično.
Kao štpo rekoh, veliki luna park.
Te vatromet
Ovaj put imam i filmić:
P.S.
Pozdrav iz Njemačke, hladne i odvratno kišovite.
Reformatiro komp. Nemam još spell check, pa zanemarite grešeke :-))))
26.07.2011. u 09:39 sati | 7 Komentara | Print | Link | Na vrh
Bijela juha od kobasica
Sad ne znam je li to točan naziv ili bi se trebala zvati bijela juha sa kobasicama. Uglavnom dok ne dobijem ostatak slika iz Španjolske i putopisa iz Njemačke, odlučio nabaciti jedan post gdje kuham.
Morate imati na umu da je moje kuhanje putopis sam po sebi, budući da sam do sada kuhao 2 put u životu. Pod kuhanje mislim raditi nešto što nije jaje, hrenovka ili ispeći samo meso na tavi. To samo možda radio 10 puta, hehehehe
Uglavnom kako sam uvijek jako puno na terenu, te ne idem često doma, tereni su ponekad takvi da ne mogu biti više udaljen od svoje domaće tradicionalne, kuha mi baka, kuhinje. Tada dobijem neodoljivu želju da napravim sam nešto, što u biti mogu jesti samo doma, kad to rade mama ili baka. Morate imati na umu da ovakva želja stvarno mora biti neodoljiva. Jer iako mislim da bih bio dobar kuhar, nekako ne volim kuhati. Bar ne za jednu osobu.
Ovaj put sam još uz nostalgiju imao priliku kuhati za Talijana i Irca, kojima sam obećao nešto poprilično tradicionalno.
Pa evo kako je išlo kuhanje, a usput ćete saznati i recept. Ne znam kako da ovo lijepo napišem strukturirano, ali truditi ću se.
Sastojci:
Bijelo brašno, (valjda glatko, nemam poljima, kupino nekakvo. Budući da ovdje nema glatkih ili ne, već brašna imaju brojke)
Kiselo vrhnje ili creme fresh ovdje
Kobasice - obavezno sušene.
Voda
Sol
Ovdje moram napomenuti da u Njemačkoj nemaju sušenih kobasica toliko kao i doma. One koje sam kupio su bile super, iako na početku su bile malo premekane (ne dovoljno sušene, bojao se da će puknuti). Ipak kosačice su bile odlične. Doma kupujemo Kranjske kobasice. Mmmmmm. Kiselo vrhnje inače naći je kao da tražite sveti gral.
Pa krenimo:
Uzmite sastojke
Stavite kobasice kuhati u vodu. Budući da ćete ovu vodu koristiti dalje, otprilike morate znati koliko će vam juhe trebati. Iako sad mi je jasno zašto baka nije imala nikad omjera. Nemoguće je odrediti koliko vam treba. Ja sam računao 3 velika tipa, svaki po par kobasica. Vode je bilo oko 3L, što je bilo previše. Ostalo za drugi dan. Uglavnom, iako je lako dodati vodu kasnije, bolje uzeti više, jer vam treba ta voda u kojoj se kuhaju kobasice.
Cilj je da kobasice puste masti van u vodu. Znači nakon 20 minuta kuhanja voda vam mora biti masna
Dok se kobasice kuhaju:
Uzmete malo hladne vode, stavite vrhnje u nju, te pune žlice brašna. Miješate dok ne dobijete ravnomjernu masu. Ako vam je rijetka dodajte još malo brašna. Isti princip kao kad radite i masu za palačinke.
Kad su kobasice kuhane izvadite njih van, a ostatak vode neka vam se lagano grije. Odlijte malo masne vode proć za slučaj da treba malo prorijediti juhu
U kipuću vodu, polako ulijevajte masu. Vidite na slici koja je gustoća, te lagano i konstantno miješajte. Jer vrlo lako sve prekipi. Nakon što umiješate sve,
ostavite još 10 minuta da kipi. Ako vidite da vam je pregusta dodajte još malo vode, ako je prerijetka malo brašna. Ali imajte na umu da u ovoj fazi još dosta rijetka juha.
Kušajte i dodajte sol, ali ne previše jer su kobasice same po sebi slane. Morate kušati, jer ako presolite, nije dobra.
U među vremenu narežete kobasice, pokušajući ne sve pojesti usput.
Stavite njih u juhu, te još pustite da kipi oko 5 minuta.
Sada bi vam se već trebalo malo količina vode smanjiti. Nakon tih 5 minuta, maknite juhu, i stavite da se malo hladi. Sama juha nije pregusta, ovo je ipak juha na kraju ne umak. Ali ipak mora biti gušća od obične goveđe juhe.
A budala, sad sam skužio da nisam slikao tanjur sa gotovom juhom. Ah šteta.
Uglavnom juha se jede sa kruhom, vrlo je kalorična, slankasto glatko fina. Osobno sam jako zadovoljan sa komentarima koje su mi gosti dali, plus znam da je ispala super, jer točno takvu je radila i baka.
Veliki plus je da je ovo juha koju možete jesti još dan dva poslije, kada je uvijek još bolja.
P.S.
Pozdrav iz vrlo hladne Njemačke.
Thanks my friends for help, and one of them for letting me use his kitchen :-))
19.07.2011. u 10:38 sati | 11 Komentara | Print | Link | Na vrh
