El Chorro
Pretprošli cijeli tjedan sam bio na treningu u Malagi, u Španjolskoj, pa će sljedećih par postova biti o toj pokrajini Španjolske. Nažalost tek sad pišem post (što u biti mrzim, jer mi nisam u toku sa doživljajima i utiscima ) ali tek sam sad skupio slike. Budući da je i Kornelije išao sa mnom, slike su vrlo lijepe.
Jedan od dana , krenuli smo na razgledavanje El Chorra. El Choro je vrlo poznati planinski usjek ili što već (da wikipedija veli isto ). Najpoznatiji je što na je u biti to kamen koji doslovce strši van zemlje, što mu daje vrlo strme, skoro okomite zidove. Po tim zidovima se nalazi planinarski put, koji (vidjeti ćete) je vrlo adrenalinski.
Međutim iako sam El Choro i nije nešto toliko previsok, ja sam očekivao nešto puno veće. Kad smo krenuli prema njemu autom, doslovce se ne vidi do trenutka kad stanete pokraj njega. Međutim tek tada vidite kakav je to sakriveni dragulj.
Sama slika je inače, ogromna panorama, sa 140 megapiksela, ali evo nažalost ne znam koliko će se to ovdje vidjeti. Neće jer nju ja ne mogu staviti na Photobucket.
Panorama 1
Ali eto Kornelije bio ljubazan pa stavio ovo na net umjesto mene. Obavezno pogledati.
Baš sam pričao sa Kornelijom, kako smo nekako slikali samo par slika, što je žalosno jer je cijeli krajolik vrlo lijep (Kornelije je u biti bio lijen:-)))) ).
Ali najzanimljiviji je taj put o kojem sam pričao.
Ovo je početak rute, međutim, budući da je ruta poprilično opasna, nije otvorena za javnost. Za ići na ovu rutu treba platit vodiču 140€ (vrijedi za koliko god ljudi, tako da možete jeftinije proći) koji vas tada vodi kroz cijeli put. Nažalost ovaj put nismo stigli to napraviti, ali kad se vratim tamo u 8-9 mjesecu, hoćemo. samo da još skužim kako raditi filmiće.
Da bi došli odo ovog, međutim morate ići po pruzi kroz tunel, koji nije planinarska staza, već eto postoji rupa u ogradi pa možete tamo hodati. Što možda i nije najpametnije. Ako pogledate panoramu, vidjeti čete ulaz u klanac kroz tunel, preko zelenog mosta.
Na sreću ipak postoji mjesto za stajati kad vlak prolazi. Ali zahvaljujući mogućnosti da se malo šećete kroz tunel koji je probijen kroz taj klanac možete doći do ovakvih slika.
Ovdje vidite da na dijelovima puta ne postoji put, već morate doslovce planinariti držeći se valjda za neke metalne ručke.
Stara cijev kroz koju prolazi voda.
Neki sretnici koji znaju kako doći do dna klanca gdje se nalazi rijeka koja je usjekla put kroz klanac. Mi nažalost nismo saznali kako.
Kad odete sa klanca i popnete se na obližnje brdo naiđete na dodatno akumulacijsko jezero koje se nalazi na vrhu brda.
I još jedna panorama.
Panorama 2
Ova slika je slikana sa druge strane ceste na tako da možete vidjeti koliko je u biti to jezero visoko.
Cijeli put smo završili savršenom večerom. Naime kako sam u Madridu imao jako loša iskustva sa hranom, tako sam ovdje bio oduševljen. Odlučili smo se voziti i kao uhvatit prvi restoran. Kako tamo ama baš nitko ne zna za engleski, nije lako. Prvi put pitali neke mlade ljude na španjolskom "gdje je restoran" to smo znali reći. Međutim vraga nam nešto značilo kad nismo razumjeli odgovor. Prvi restoran je bio toliko zapušten da smo taj preskočili. Drugi je bio super. Pokraj glavnog kolodvora naišli na neko mjesto (izgledalo kao obična kuća) gdje su imali roštilj. Ušli ali opet nismo znali kako naručiti. Mi velimo "carna i patatas" nadajući se da će žena samo pokazati na stol i donijeti hranu, ali se ona raspričala, a mi nismo skužili niti riječi. Već sam mislio nazvati sestru telefonom da njoj velim da preko telefona priča sa njom i naruči nam hranu. Ali imali sreće pa je neki Englez koji zna španjolski bio tamo i naručio za nas.
Super roštiljana svinjetina i super crno vino. Mmmmmmmmm. Savršen kraj dana provedenog u savršenom krajoliku.
P.S.
Pozdrav iz konačno sunčane Njemačke.
29.06.2011. u 09:48 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh
