Eurovizija (Düsseldorf 2011)

Ako ne znate, a znate, jer ipak Eurovizija je onaj tajni grijeh u kojem svi uživaju, samo nitko to ne voli priznati, se održavala u Dusseldorfu. A ja već radim ovdje godinu dana sada. I što se desi.

Pa očito draga Hrvatska prije nego se želiš natjecati u nekom internacionalnom događaju, reci ambasadi da provjeri gdje se trenutno nalazim. Jer ako se nalazim u zemlji gdje se događa taj događaj, 100% je šansa da se nećeš kvalificirati.
Mislim iskreno sam sad ljut. Kad sam bio u dalekoj, dalekoj Africi, nismo se kvalificirali na svjetsko nogometno prvenstvo, mi nogometna nacija. A sad, vidi sramote nismo se kvalificirali na Euroviziju. Je li uopće bilo koje godine da nismo prisustvovali. Mislim da nema.
Tako dugo dok nije odlučeno da se održava u gradu u kojem ja jesam. Jer zašto bi ja bio tako sretan da ne moram plaćati smještaj i put. Pogotovo u Njemačkoj, što meni puno znači jer sam odrastao na Njemačkoj TV, upoznao Stefana Raba, dok je prvi put moderiro na TV. Uglavnom mogao sam upoznati ljude koje sam gledao od 4-20g svog dan na TV-u. Samo da pojasnim da u 30g koliko sad imam, sam isključivo Njemačku TV gledao preko 90% svog života. I your face HTV.

Ovime ipak ne krivim sudbinu ,već katastrofalan izbo pjesme koja je došla tamo. Iskreno bilo me sram gledati kvalifikacije. Ajde možemo mi to bolje sljedeći put.

Uglavnom Eurovizija se odvijala u Dusseldorfu. Kao što sam rekao, ja se ne bojim priznati da volim gledati Eurovziju, što nije istina za dosta ljudi koje znam. Međutim Eurovizija nije nešto što će muškarac priznati da voli gledati. Tako da nisam imao sa kime ići na sam događaj "u dvorani". Jer ipak smo svi muškarci u uredu. Eurovizija, pa to je gay.
Kako se Eurovizija približavala, iskreno svi smo mislili (bar ja) da će biti neka ogromna fešta, te da će ljudi biti puno više nabrijani. Plus još živim u centru, pa je taj osjećaj bio još izraženiji.

Grad napravio puno da se ljudi osvijeste da se Eurovizija odvija u njihovom gradu. Dobili ovo sa poštom mjesec dana prije, sa još nekim dodatnim promotivnim materijalom.
Kao što vidite svaki dan se nešto dešavalo, ali to je bilo nešto vrlo vrlo tanko. Uglavnom očekivao sam nešto više. Ako se i nešto dešavalo, to je bilo na mjestima na kojima je vrlo teško ući ili ste morali imati 100 akreditacija.

Došlo je i polufinale, i onaj gorki osjećaj da opet neću moći navijati za svoju zemlju.

Kako se finale bližilo, opet smo živnuli i očekivali da će biti za vrijeme finala super fešta.
Dan prije smo saznali da postoji fešta na brodu i to službena Eurovizija fešta.

Kao što vidite brod izgleda super. Za 25€ ste dobili vožnju brodom od 4h tokom koje su vas zabavljali živi izvođači, od njih i Igor Cukrov (jel netko zna tko je on??? :-))) ). Nažalost to sam vidio sa obale kad smo se rolali pokraj broda. Zašto nismo išli. Pa jer smo malo zakasnili, te jer na brodu bilo 90% muških i 60% od njih je bilo gay. Što me iskreno uopće ne smeta, te smo kasnije malo bili žalosni što nismo išli, jer je garant bila odlična zabava. Iako šta žene ne prate Euroviziju????

Iako moram priznati da bih se mogao kunuti da kako je došao finale da je broj muških koji su izgledali jako feminizirano porastao drastično. Bilo je puno ljudi koji su hodali okolo sa zastavam svoje zemlje, ali sve u svemu, čak i finale nije izazvalo neku veliku zabavu. Činjenica da je bilo prohladno nije poboljšalo stvari. Kako totalni zajeb, na kraju sam gledao Euroviziju sam, te niti nisam otišao u grad, iako sve što sam moram napraviti je dignuti se iz kauča te se spustit niz zgradu.
Zaključili smo da ljudi koji su došli gledati Euroviziju su ili bili u Esprit dvorani. A današnju mladež brijem Eurovizija i ne dira baš puno.

Sve u svemu, žao mi je da nisam otišao na sam događaj, što atmosfera nije bila malo bolja u gradu, te što nisam otišao na neko organizirano praćenje programa. Što je Eurovizija iskreno imala stigmu gay događaja. Vjerujte mi dok velim nisam prije toliko gay muških vidio. Te što nisam imao neku frendicu da odem. Jer su oko mene svi preveliki muškarci da bi išli samnom na nešto takvog, valjda se bojeći da sami ne postanu gay, ako su blizu njih. Šta čete nisu svi ljudi sigurnni u svoju seksualnu orijentaciju :-)))))

Nakon svog ovog razočarenja evo mog savjeta.

Ako možete otići na samu Euroviziju, znači u samu dvoranu, obavezno odite jer danas je to popriličan spektakl kao što se i sami vidjeli. Odite ako ste i muški, iako će vas drugi dan zajebavati kako to da gledate Euroviziju (jer to je gay, molim ljepo), jer bez brige ako počnete pričati o njoj vidjeti čete da su svi izmjerno dobro upućeni u to što se dešavalo, pogotovo za nekog tko to nikad ne gleda. Jer Eurovizija je ipak slatki greh. Je li se netko sjeća tog preljeva. Mmmmmmmmmm.

P.S.
Pozdrav iz Njemačke