Čuđenje normalnome
Idete ujutro na posao, izađete van stana, krenete prema tramvajskoj stanici, vidite puno ljudi, vidite tramvaj. Je li vam nešto čudno u ovoj prići. Pa ako ste netko tko je odrastao u normalnim velegradu nije. Čak ako ste rođeni i manjem gradu, možda vam je tramvaj malo stran, ali opet.
Naime došao mi je prijatelj iz Južne Afrike u posjetu, ovdje u Njemačku i ovo mu je prvi posjet Europi. Iako sam već pisao koliko recimo netko doma neke stvari uzima zdravo za gotovo, kao mogućnost da možete hodati kud želite, bez da se bojite za svoj život.
Naime ovaj vikend samo otišli u Amsterdam, (post samo o tome kad dobijem slike, znači kasnije ovaj tjedan), što je možda ipak bilo previše za njega. Kad stavite odraslog muškarca u Amsterdam, uobičajeno ima onaj isti pogledu u očima kao kad stavite klinca sa novčanicom od 50kn ispred ogromnog izbora slatkiša, hihihih. Međutim on je stvarno bio puno više uzbuđen sa činjenicom da bio okružen hrpom ljudi. Da je iskusio kako je to voziti se javnim transportom. Doslovce je rekao da kad smo gledali film sa scenom kolodvora i lika koji izlazi van vlaka " ah sad i ja znam kako se taj tip osjeća".
Iako je ponekad to uzbuđenje preraslo u opterećenje. Naime nevjerojatno je koliko su recimo ljudi tamo kondicionirani da reagiraju na određeni naći u određenim situacijama. Točno se moglo vidjeti koliko je recimo bio van svog elementa kad smo se jučer šetali Dusseldorfom jednom manjom ulicom gdje nije bilo nikog. Doslovce je izgledao kao neka zvijer koja je stjerana u kut. Tamo raditi nešto takvo je stvarno nezamislivo, te će vam svatko savjetovati da to ne radite. Naravno nisu ni svi ljudi isti, ni sva mjesta u JAR-u ista, ali većina ipak je.
Bio sam tamo godinu dana, te znam zbog čega je to tako, ali nisam stvarno mislio da je to tako duboko u njima. Ista stvar je bila sa recimo količinom ljudi oko nas kad bi se šetali nekim dijelovima koji je bio užasno popunjen ljudima.
Ipak nakon dva dana se konačno opustio i priznao da koliko je lijepo da recimo možemo otići sa mjesta na mjesto pješice ili javnim prijevozom.
Tako da sam uvijek govorio da puno ljudi sere o nekim stvarima a nisu se nikad maknuli van svojeg okruženja. Mislim promislite malo, prije nego se počnete žaliti kao je danas možda neka stvar skuplja kunu, jer iskreno neke stvari se uzimaju toliko zdravo za gotovo, da uopće nema te osjećaj koliko su neke jednostavne stvari vrijedne.
P.S.
Pozdrav iz Dusseldorfa.
29.11.2010. u 09:55 sati | 8 Komentara | Print | Link | Na vrh
