Oppikoppi 2010

Oppikoppi, Oppi koppi ili Oppi fucking koppi ahhh ,ahhhh. Wooow, jednostavno wow. Ne znam gdje da počnem. Možda na početku, neki ljudi vele da je to logički izbor kod ovakvih dilema.

Oppikoppi je open air muzički događaj. Održava se uglavnom između 6.8 i 9.8. Održava se na Oppikoppi farmi, po kojoj je i dobio ime. Počeo je skromno prije 16 godina, sa samo jednom pozornicom i barom na vrhu brda. Otada se samo povećavao i povećavao. Ove godine došlo je 20 000 tisuća ljudi, postojale su tri pozornice na kojima su bendovi svirali od 14h pa sve do ponoći. Zabava se tada nastavlja na prije spomenutom baru na brdu.

Iskreno nisam baš bio u tom điru u Hrvatskoj, jer eto kod kuće nemam kamping opremu. A lijen sam kupiti to. Iako mislim da će se sad to promijeniti. Sad ne znam koliko ljudi posjećuje Motovun, ali nekako mislim da je ovo puno puno veće. Oppikoppi je inače uvršten među top 10 najboljih muzičkih festivala na svijetu.

Iako sam se vratio već u ponedjeljak trebalo mi je neko vrijeme da sakupim slike.

Ovo bi morao biti logo Oppikoppi-a. Budući da je tekila bila glavni sponzor festivala, možete zamisliti što se uglavnom pilo.

Ovako je počelo. Kako to uvijek nekako bude, frend od kolege (koji pizda nije išao, pa sam morao sam) je radio u organizaciji, (što je super, jer on uvijek ima određene kontakte koji obični polaznici festivala nemaju, hehehe), pa me lijepo pokupio na ulazu i odveo do mjesta gdje je ostatak frendova kampiralo, budući da su oni došli dan prije.

E sad, moje neznanje me opet pošteno sjebalo. Naime ja sam farmu zamišljao pa, kao farmu. Veliku poljanu sa zelenom gustom travom, bez ikakvog drveća. Međutim ono što me dočekalo je nešto totalno drugačije. Dočekao me buššššš. Trnje i prašina. Nisam nikad u životu vidio toliko trnja oko sebe. Ama baš svaka biljka, ali svaka je imala trnje, jedina razlika je bila veličina. Ostavio pola leđa na drvetu koje sam slučajno ogrebao kad sam podizao šator. Međutim nakon što sam vidio da mi je sve izgrebeno ispod koljena pomirio sam se sa time i počeo utapati tugu i bol u alkoholu, hehehehe.

Ovako to izgleda sa vrha. Izgleda zeleno. Plus imajte na umu da je ovo samo bio kampa.

Međutim, sve to zelenilo se (ok nije tako zeleno kad gledate sliku ali opet) kad se spustite dolje zamjenjuje prašina, užasna ulazim u sve pore tvog tijela i ostajem tamo prašina.

Iako je ovo jako veliki restoran ,postoje tuševi i obični WC-ovi koji su uvijek čišćeni, međutim kako sam ja bio prvi put ovdje, odlučio sam ne tuširati se tri dana. Posustao sam nakon drugog. Sva odjeća koju sam imao je sad žuta. Ako slučajno idete po ovoj cesti sa još 1000 ljudi, pojedete pijeska za cijeli život.

Nešto slično ovome.

Da samo napišem malo o samome događaju. Najbolji opis Oppikoppi-a je organizirani kaos. Mislim 20 000 tisuća ljudi, koji cijeli dan samo cugaju uzimaju pitaj boga što sve ne, pale vatre svaki dan, roštiljaju, u prirodi koja samo da se ne zapali sama od sebe. I začudo nikad nema nikakvog incidenta, ništa ne izgori, ljudi se ne tuku, nema nikakvih stvari koje bi čovjek očekivao kad stavite toliko pijanih ljudi u tako mali prostor. Ja sam iskreno bio jako zadivljen. Međutim ljudi dolaze ovdje da se zabave. Osobno sam upoznao ljude, družio se sa ljudima koje sam možda jednom upoznao preko nekog poznanika ovdje i svi bi me primili uvijek u svoj kamp kao da sam jedan od njihovih. Pozdrav svima njima i hvala što su mi ovaj događaj učinili posebnim.

Uz ovaj kaos druga smiješna stvar je da osim u prostoru di su pozornice, nema nikakvog svijetla. Nema smješnijeg kad idete ka šatoru skroz pijani, ne vidate prsta pred nosom. Jedan dan sam se vraćao glumeći robot usisavača. Hodao dok nisam osjetio da sam ušao u neko grmlje vratio se okrenuo i nastavio hodati dok se opet nije desilo isto. Međutim zadivljen sam sa svojim noćnim vidom i orijentacijom. Međutim postoji hrpa ljudi koji doslovce zaspe u tuđim šatorima, hehehehe.

Budući da su temperature po danu bile oko 30, (noćne 10, brrrrrrr) svaki milimetar kvadratni hlada je bio poželjan

Red za bankomat. Sad mogu reći da sam čekao jednom sat i pol da dignem novce. Ludo.

Budući da se na koncerte išlo više pod večer ovo je što se radilo po danu.

Ovo moram opisati. Ovo dragi ljudi je garant ono što vrag pije kad je žedan. Ovo je votka/sok od limuna slaši (mislim da se to zove slaši, jako fini mljeveni led i sok). Međutim budući da je sok od limuna stvarno sok od limuna, kad dodate pola čaše votke, ovo postaje jedno od najjačih najfinijih i osvježavajućih pića ikad. Dvije ovakve čaše i gotovi ste. Plus drugi dan imate žgravaicu iz pakla.

Mmmmmmm, uvijek mi idu sline kad vidim ovu sliku

Koncerti su bili super. Da ne nabrajam imena, Billy Talent je bio glavni event. Većina izvođača je su bili lokalci, ali budući da JAR ima super muzičku scenu bilo je zakon. Drugi post će biti o muzici ovdje.

Prije spomenuti bar i kako su večeri završavale. Uffff, moram prestali pisati ruka mi otpada.

Sve u svemu, wooooooow, iskustvo i bilo tko da dođe u JAR na spomenuti datum biti će jako jako zakinuti ako ne posjeti ovaj festival. Ja sam bio tamo 4 dana i nisam istražio sve pozornice i sve što festival ima za ponuditi. Nije bitno ako nekoga poznate, ili imate kamping opremu, svejedno odite ako ništa na jedan dan. A uvijek se nađe slobodan krevet negdje :-))))

P.S.
Pozdrav iz Pretorije.