pjesak u gaćama

Muzika u JAR-u

Evo da se nadovežem na muzičku temu od prošli put. Iako nekako sumnjam da je muzički dio izašao na vidjelo u prošlom postu. E pa zato ovaj da se ispravi.

JAR ima poprilično jaku glazbenu scenu, sa sve više bendova koji polako postaju internacionalni. Pretoria me osobno u tom pogledu posebno iznenadila. Pretoria naime ima hrpu hrpu klubova sa živom muzikom gdje se pojavljuju različiti bendovi. Rock scena je poprilično jaka i izražena, s tim da se drugi muzički smjerovi isto njeguju. Subjektivnost ovdje igra ulogu, budući da više volim rock, plus uglavnom sam izlazio u takva mjesta. Disko klubovi ipak ne izbacuju neke bendove, dok ovi rock klubovi puno više rade na promoviranju bendova.

Evo nekih Youtube klipova koji će vam malo pokazati muzičku scenu JAR-a

Prvo malo bendova sa ženskim vokalima. Osobno obožavam rock bendove sa ženskim vokalima. Ne znam zašto.

Također imajte na umu da su neki od ovih bendova poprilično novi, te je jako teško naći neke spotove.

Budući na stihove, ovo bi mogla biti službena pjesma Oppikoppi-a. Heeheheeh. Ovaj bend me stvarno iznenadio. Prvi put sam ga čuo ovdje. I bili su iznimno energetični.

Ovaj bend ima ok pjesme, ali su sve iste. Svaka pjesma je totalno slična staroj.

Od njih ne mogu naći neki bolji video. Iako ih je ova pjesma plasirala među poznatije bendove, jedna druga mi je bolja. Sve u svemu, lud lud live bend. Meni jedan od najdražih stvari koje sam otkrio ovdje.

Zeff muzika:
Zeff je lokalni naziv za obično, ili ti običnog čovjeka. U slengu više znači redneck. Kako se prevodi redneck? Nije seljačina (ili je), ali mislim da svi znate što rendeck predstavlja. U Hrvatskoj verziji bi bile seljačine. Znate svi oni koji stavljaju ogromne spojlere na recimo Zastave i golf jedinice.

Iskreno mi se ludo sviđa ovaj bend. Bit je poprilično zabavan, te s time da ne slušam hip-hop muziku, većina stvari koje imaju mi se sviđaju na ovaj ili onaj način. Međutim ovaj bend većina Južno Afrikanaca smatra nacionalnom sramotom. Naime većina riječi u njihovim spotovima su psovke. Možda zvuči fora ako ne znate jezik, ali ako znate psuju više nego cijela konferencija kočijaša.

Ovaj izvođač je lokalni fenomen i postao slavan dok sam ja bio ovdje. Vidio ga uživo (čak se i slikao sa njime). Nažalost pjeva samo na Afrikans jeziku, ali lirike su mu vrlo satirične ismijavajući hrpu stvari, lokalci ga obožavaju. Radi ludi live show.

Naravno sve ovo je samo dio onog što JAR nudi.

P.S.
Pozdrav iz Pretorie.

16.08.2010. u 09:59 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh

Oppikoppi 2010

Oppikoppi, Oppi koppi ili Oppi fucking koppi ahhh ,ahhhh. Wooow, jednostavno wow. Ne znam gdje da počnem. Možda na početku, neki ljudi vele da je to logički izbor kod ovakvih dilema.

Oppikoppi je open air muzički događaj. Održava se uglavnom između 6.8 i 9.8. Održava se na Oppikoppi farmi, po kojoj je i dobio ime. Počeo je skromno prije 16 godina, sa samo jednom pozornicom i barom na vrhu brda. Otada se samo povećavao i povećavao. Ove godine došlo je 20 000 tisuća ljudi, postojale su tri pozornice na kojima su bendovi svirali od 14h pa sve do ponoći. Zabava se tada nastavlja na prije spomenutom baru na brdu.

Iskreno nisam baš bio u tom điru u Hrvatskoj, jer eto kod kuće nemam kamping opremu. A lijen sam kupiti to. Iako mislim da će se sad to promijeniti. Sad ne znam koliko ljudi posjećuje Motovun, ali nekako mislim da je ovo puno puno veće. Oppikoppi je inače uvršten među top 10 najboljih muzičkih festivala na svijetu.

Iako sam se vratio već u ponedjeljak trebalo mi je neko vrijeme da sakupim slike.

Ovo bi morao biti logo Oppikoppi-a. Budući da je tekila bila glavni sponzor festivala, možete zamisliti što se uglavnom pilo.

Ovako je počelo. Kako to uvijek nekako bude, frend od kolege (koji pizda nije išao, pa sam morao sam) je radio u organizaciji, (što je super, jer on uvijek ima određene kontakte koji obični polaznici festivala nemaju, hehehe), pa me lijepo pokupio na ulazu i odveo do mjesta gdje je ostatak frendova kampiralo, budući da su oni došli dan prije.

E sad, moje neznanje me opet pošteno sjebalo. Naime ja sam farmu zamišljao pa, kao farmu. Veliku poljanu sa zelenom gustom travom, bez ikakvog drveća. Međutim ono što me dočekalo je nešto totalno drugačije. Dočekao me buššššš. Trnje i prašina. Nisam nikad u životu vidio toliko trnja oko sebe. Ama baš svaka biljka, ali svaka je imala trnje, jedina razlika je bila veličina. Ostavio pola leđa na drvetu koje sam slučajno ogrebao kad sam podizao šator. Međutim nakon što sam vidio da mi je sve izgrebeno ispod koljena pomirio sam se sa time i počeo utapati tugu i bol u alkoholu, hehehehe.

Ovako to izgleda sa vrha. Izgleda zeleno. Plus imajte na umu da je ovo samo bio kampa.

Međutim, sve to zelenilo se (ok nije tako zeleno kad gledate sliku ali opet) kad se spustite dolje zamjenjuje prašina, užasna ulazim u sve pore tvog tijela i ostajem tamo prašina.

Iako je ovo jako veliki restoran ,postoje tuševi i obični WC-ovi koji su uvijek čišćeni, međutim kako sam ja bio prvi put ovdje, odlučio sam ne tuširati se tri dana. Posustao sam nakon drugog. Sva odjeća koju sam imao je sad žuta. Ako slučajno idete po ovoj cesti sa još 1000 ljudi, pojedete pijeska za cijeli život.

Nešto slično ovome.

Da samo napišem malo o samome događaju. Najbolji opis Oppikoppi-a je organizirani kaos. Mislim 20 000 tisuća ljudi, koji cijeli dan samo cugaju uzimaju pitaj boga što sve ne, pale vatre svaki dan, roštiljaju, u prirodi koja samo da se ne zapali sama od sebe. I začudo nikad nema nikakvog incidenta, ništa ne izgori, ljudi se ne tuku, nema nikakvih stvari koje bi čovjek očekivao kad stavite toliko pijanih ljudi u tako mali prostor. Ja sam iskreno bio jako zadivljen. Međutim ljudi dolaze ovdje da se zabave. Osobno sam upoznao ljude, družio se sa ljudima koje sam možda jednom upoznao preko nekog poznanika ovdje i svi bi me primili uvijek u svoj kamp kao da sam jedan od njihovih. Pozdrav svima njima i hvala što su mi ovaj događaj učinili posebnim.

Uz ovaj kaos druga smiješna stvar je da osim u prostoru di su pozornice, nema nikakvog svijetla. Nema smješnijeg kad idete ka šatoru skroz pijani, ne vidate prsta pred nosom. Jedan dan sam se vraćao glumeći robot usisavača. Hodao dok nisam osjetio da sam ušao u neko grmlje vratio se okrenuo i nastavio hodati dok se opet nije desilo isto. Međutim zadivljen sam sa svojim noćnim vidom i orijentacijom. Međutim postoji hrpa ljudi koji doslovce zaspe u tuđim šatorima, hehehehe.

Budući da su temperature po danu bile oko 30, (noćne 10, brrrrrrr) svaki milimetar kvadratni hlada je bio poželjan

Red za bankomat. Sad mogu reći da sam čekao jednom sat i pol da dignem novce. Ludo.

Budući da se na koncerte išlo više pod večer ovo je što se radilo po danu.

Ovo moram opisati. Ovo dragi ljudi je garant ono što vrag pije kad je žedan. Ovo je votka/sok od limuna slaši (mislim da se to zove slaši, jako fini mljeveni led i sok). Međutim budući da je sok od limuna stvarno sok od limuna, kad dodate pola čaše votke, ovo postaje jedno od najjačih najfinijih i osvježavajućih pića ikad. Dvije ovakve čaše i gotovi ste. Plus drugi dan imate žgravaicu iz pakla.

Mmmmmmm, uvijek mi idu sline kad vidim ovu sliku

Koncerti su bili super. Da ne nabrajam imena, Billy Talent je bio glavni event. Većina izvođača je su bili lokalci, ali budući da JAR ima super muzičku scenu bilo je zakon. Drugi post će biti o muzici ovdje.

Prije spomenuti bar i kako su večeri završavale. Uffff, moram prestali pisati ruka mi otpada.

Sve u svemu, wooooooow, iskustvo i bilo tko da dođe u JAR na spomenuti datum biti će jako jako zakinuti ako ne posjeti ovaj festival. Ja sam bio tamo 4 dana i nisam istražio sve pozornice i sve što festival ima za ponuditi. Nije bitno ako nekoga poznate, ili imate kamping opremu, svejedno odite ako ništa na jedan dan. A uvijek se nađe slobodan krevet negdje :-))))

P.S.
Pozdrav iz Pretorije.

12.08.2010. u 09:55 sati | 14 Komentara | Print | Link | Na vrh

Kroz vrhove Južne Afrike.

Da se vratim svojim korijenima, te konačno napišem neki putopisni post koji to i je. Hehehehehe. Zahvaljujući kolegi, koji me poveo sa sobom, imao sam priliku proputovati kroz gorje Južne Afrike, s tim da sam imao dovoljno vremena i potpore od kolege da stane poneki put uz cestu da ja mogu izaći iz auta i slikati okoliš.

Naime sjeverno zapadna regija je mjesto koje je po meni jedno od ljepših dijelova koje sam posjetio. Budući da sam dijete ravnica i nizina, (mislim najviše brdo u Međimurju je oko 300m. Pusa Mohokosu), tako da su me uvijek privlačila brda i planine. Ima nešto graciozno u njima.

Ovaj put ću pisati i pokazati okolicu oko grada Sabi. Sabi je jedan od većih gradova u sjeverno-zapadnoj regiji.

Međutim po meni okolica Sabi-ja po meni ne izgleda kao tipična Afrika uopće. Budući da je to područje jako šumovito

drvna industrija je vrlo jaka u tom dijelu.

Kad tome dodate male gradiće koji imaju samo jednu ulici sa malim dućanima na glavnoj ulici, prije bi rekao da sam u nekoj udaljenijoj regiji Kanade. Inače me fasciniraju ti mali gradići. Ovdje se još uvijek ljudi šeću po cesti i nekako kompletno izgubite osjećaj da ste u Africi.

Mislim čak imaju i plesove u nečemu ovakvome. Da je bilo jutro i magla, mogao bi iskreno reći da se nalazim u Twin Peaksu.

Međutim sve to prestane kad se malo maknete van toga i nađete na rubu nekog brda. Iako ovo nisu najviši dijelovi JAR-a, mene se ipak jako dojmilo. Uvijek sam bio u nekim zemljama gdje je sve ravnije od stola na kojem imate ruke dok ovo čitate.
Kad vidite na svoje oči da zemlja nije ravna, stvarno možete reći da imate lijepi pogled. Imamo to i doma, ali nekako nije isto kad gledate u beskrajno more i bogati pejzaž kontinentala sa svim mogućim bojama i linijama. (ahhh, nepopravljivi kontinentalac)

Jedino mi je žao da zbog velikih broja požara i vatrica i čega sve ne, zrak je poprilično pun nečeg, te nije toliko čisto da bi se vidjeli i najudaljeniji dijelovi. Ja sam svejedno uživao.

P.S.
Odoh sutra na Opikoopi. Nešto tipa Motovun ali samo se ovdje radi o rock muzici. Šatori 3 dana, i hrpa alkohola, trebalo bi biti zabavno. Raport kad se oporavim.

05.08.2010. u 09:50 sati | 3 Komentara | Print | Link | Na vrh

U drugu dvoranu molim

Nemam baš puno vremena da napišem veliki putopisni post trenutačno, a nekako nikako da se natjeram da napišem post u krevetu prije spavanja te da ga objavim ujutro. Pa evo jedan kratki šovinistički, humoristični (znači bez komentara tipa napaljen si treba ti cura. Ovo je HUMOR). Hehehehehe

Vježbam ja tako u teretani,

naravno da je opet teretana post, mislim većinu vremena provodim tamo, pa mi tako i inspiracije za blog dolaze od toga.

kad se od jednom pokraj mene stvori mala Jeniffer Love Hewitt. Evo za slučaj da ne znate kako ona izgleda.

Uglavnom ultra zgodna, savršen omjer sisa struk itd. I majke mi da je izgledala isto. Samo je još bila uvučena u usku trening odjeću. Cura se uputila prema bućicama i počela trenirati. I nije mogla izabrati lošiju vježbu. Počela je raditi prsa. E sad zašto je ovo loše. Pa zato jer su se svi muškarci oko nje počeli svrstavati u jednu od ovih tri kategorije.

1. Svi muškarci su svinje.
Jednostavno su se tisuće godina evolucije svele na jednu stvar, hormone i požudu. Koliko god pokušavali ne gledati jednostavno niste mogli skrenuti pogled sa sisa. Mogli ste naravno gledati u drugom smjeru, (što nije tako lako kad su sprave poredane prema ogromnom ogledalu, tako da vam je svaki djelić nje tamo da ga upijete ), što opet ispada čudno. Uglavnom bilo što pokušate uvijek ćete ispasti muška svinja koja se ne može obuzdati, već mora buljiti u predivne sise.

2. Postotak ozljede se povećava za 1000%
Odjednom svi muškarci povećavaju kilažu tri puta više nego što inače rade. Em se polovica njih počne više derati i stenjati da bi mogli podići ono što su naumili podići ispred cure, em se ih polovica polomi, pri tome radeći bolne grimase, budući da njihovi mišići ipak nisu jaki kao što su mislili. Sve u svemu, opet se svodimo na neandertalce koji se deru i stenju u blizini predivnog primjerka suprotnog spola.

3. Koncentracija pada alarmantno.
Ovo se veže na prvo i drugo. Za pravilno vježbanje treba se ipak koncentrirati na pokrete koje radite ako ne želite da vas ne ulovi neki grč. Plus pauze između serija se nekako produlje, budući da sve više vremena providite gledajući nju kako radi.

Ovakve nevjerojatne primjerke cure bi trebalo zatvoriti u neku drugu dvoranu da ne radi kaos svim ostalima koji tamo nevino pokušavaju vježbati. Cura je ipak bila pametna i uvidjela svoju grešku, tako da je nakon dvije serije ponavljanja otišla u praznu joga teretnu da tamo vježba.

P.S.
Ili je Virgin Active sudionik neke velike zavjere pa su sve vage namjestili 1.5kg više nego što bi trebale pokazivati ili sam se ja udebljao. Nadam se da je ovo drugo, jupiiiiiiiiiii.

P.S.S.
Pusa iz Pretorije