Putujmo kroz Kosovo : Hrana i jezera

Kao i svaka zemlja tako bi se i ova mogla podijeliti na određene regije koje imaju neku preferiranu hranu. Iako je sve dostupno svugdje, ipak ima razlike ako neka jela jedete tu ili tamo.

Ovaj vikend (koji je konačno bio sunčani. Glupo vrijeme, osjećam se kao u Rusiji. Kiša, sunce, kiša, sunce. kiša sunce, fuj. Kao da živim u Londonu. Da nastavimo), ovaj vikend smo iskoristili prelijepo vrijeme te se provozali van Prištine. Jučer smo čak napravili cjelodnevni izlet u Prizren.

Iako ste mogli o nekim regijama čitati kroz postove, ovdje ću se više orijentirati na hranu i piće određenih regija. Kao što sam napomenuo (ako nisam sad ćete čuti), u Kosovu je svinjetina poprilično nezastupljena. Iako postoje restorani i dućani gdje možete kupiti svinjetinu, u većini restorana nećete naći svinjsko meso. Ovo se najviše vidi na ćevapima. Koliko god oni bili kvalitetni, po meni se ne mogu usporediti sa ćevapima gjde meso nije miješano. Recimo ćevapi sa isključivo goveđim mesom se meni nikako ne sviđaju. Ipak treba napomenuti da ćevapi ovdje nisu nešto popularni, te se kvaliteta ne može usporediti sa onima u Zagrebu, da ne pričam o Sarajevu.

Iako planiram napisati poseban post o srpskim selima u Kosovu, ovdje će ta sela biti spomenuta nešto malo, a više o postu koji slijedi. Naime u Kosovu još uvijek postoji par sela koja su nastanjena iskljućivo Srbima. Kad uđete u ta sela kao da ste ušli u drugu državu. Ćirilica, a ono što je na latinici, piše po našem jeziku. Registracije su još uvijek onakve kakve su bile u doba kad je Kosovo bilo pod Srbijom.

Beli Dvori i Ciao:

Iako postoje puno više restorana u tim srpskim selima, ova su poprilično popularna. Oba restorana se nalaze 10 metara jedan od drugog.
..... kvragu odvukli su me na kavu, sad sam izgubio nit misli, mrzim kad me netko prekida kad pišem blog ....
Selo u kojem se nalaze se nalazi odmah čim izađete van Prištine. Znate da ti restorani imaju drugačiju hranu samo ako pogledate registracije auta koji su parkirani ispred ulaza. Svi mogući ogranci UN, strane registracije. Naime ti restorani poslužuju svinjetinu. Tj. poslužuju hranu kakvu smo navikli jesti. Kad jedete tamo imate osjećaj da jedete kod kuće. Ovaj vikend smo bili u Ciao-u. Razlike između Ciao-a i Belih Dvora su neznatne. Kako samo čuo, drugačije veličine piva, malo različite porcije (koje su još uvijek u razinama gigantskih) te malo različiti dekor. Restorani su sve samo ne neki posebno uređeni ili neki fancy, međutim po meni ispunjavaju primarnu funkciju restorana. Imaju dobru hranu i imaju nju u velikim količinama. Sve ostalo nije bitno, niti će ikad biti.

Ovo je punjena vješalica za jednu osobu. Vidite koliko je velika ako usporedite sa pivskom čašom. Ako uspijete pojesti ovo svaka vam čast. Nas su upozorili na veličinu, pa smo ovo podijelili na dva dijela. Punjena je sirom, šunkom i gljivama. Sama vješalica je bila odlična. Iako moram priznati da sam se zeznuo sa šopskom salatom. Kao što vidite povrće se niti ne vidi od sira. Sir je bio predobar, mastan, ali preslan, tako da mi je ponekad totalno ubio okus ostatka hrane.
Druga stvar (a i razlog zašto smo išli) je bio grah. Naime, meni uvijek fali neki grah. Kolege su jeli grah sa sušenim svinjski rebrima, te su uživali.
Tako ako želite otići na grah svinjsko meso, gril, janjetinu ispod peke koju po meni nećete dobiti u velikim gradovima. Iako uvijek su najbolja mjesta za "ubiti se u hrani" ona koja se nalaze van grada, u okolnim selima.

Jezera:

Što sad jezera imaju sa hranom. Pa imaju i nemaju. Nemaju u tome da smo radili izlet pa sam napravio puno lijepih slika prirode pa da podijelim sa vama. Druga je da je Kosovo prepuno malih rječica te je riječna riba ovdje vrlo vrlo popularna. Puno rječica, brdovita zemlja, par velikih jezera.

Malo van sela u kojem se nalaze restorani nalazi se prvo veće umjetno jezero. Moram priznati da iako je Kosovo zeleno da zelenije ne može biti ,nisam puno vremena provodio u prirodi tako da mi je ovo malo dobro došlo. Ako ništa lijepi povjetarac na svježem zraku je super za probaviti ono čudovište od vješalice. Kao što vidite, iako jezero izgleda poprilično lijepo mjesto za kamping, mjesto nije bilo popunjeno ljudima, kao što sam očekivao. Kad se sjetim koliko ljudi doma za lijepog vremena ode na razne šljunčare, rijeke da grilaju i druže se, očekivao sam nešto slično i ovdje, pogotovo kad se zna da Kosovo nema neke toplice ili more. Međutim kao što sam rekao, mjesto je bilo skoro prazno.

Villa Park:

Ako srpska sela gledamo kao posebna regija koja pruža specijalitete sa svinjetinom, onda zapadnu i južno zapadnu regiju možemo smatrati regijom gdje možete jesti predobre riječne ribe. Prvenstveno pastrve. Pričao sam već o restoranu na samome zapadu iznad Dećanskih Manastira. Ovaj put ćemo se spustiti skroz južno prema Albanskoj granici. Prizren (pogledajte postove prije ako želite vidjeti grad) i njegova okolica ima par super restorana koji se nalaze u prekrasnoj prirodi unutar nevjerojatnih planinskih klanaca. Rijeke i rječice, brzaci teku (morati ću reći Kosovskoj vladi da mi plati ovu besplatnu promidžbu), sve u svemu predivno. Većina tih restorana vam nudi svježu ribu koju imaju u bazenima iza restorana. Iako će možda netko reći da to nije isto kao da uzmete ribu izravno iz rijeke, mogu reći da razlike ipak nema.
Riba nema nikakav miris, ili okus mulja koji čini riječnu ribu manje favoriziranom od morske ribe. Meso je mekano, ukusno, topi se ustima. Sve u svemu iako nisam veliki fan riba ( a jedina riba na našem obiteljskom stolu je uglavnom riječna, ipak sam iz Međimurja), jeo sam puno puta pastrvu. Ova ovdje je najbolja koju sam ikad jeo.

Ulaz u restoran Villa Park.

Restoran White House.

Naravno nitko ne veli da tamo nema i ostalih stvari. Mljac. Mljac.

Ovaj restoran se nalazi u selu Rečeni, koji se nalazi malo iza Brezovice, koje je oko Prizrena. Sve u svemu na toj cesti ima hrpa restorana i svi su dobri te mislim da nećete pogriješiti ako odete u bilo koji, iako Villa Park je najsređenija. Obavezno preporučujem da pojede nešto tamo, ako ništa drugo onda zbog pogleda. Meni su ovi pogledi puno ljepši nego more ili nešto drugo.

Dobra riba se nalazi i iza Prizrena (još južno zapadnije) prema albanskoj granici. Tradicionalno je tamo riba još bolja. Razlog tome je veliko jezero koje se prostire kroz teritorij Kosova i Albanije. pogled na jezero je isto vrlo lijepo.

Budući da Kosovo nema more (koja izjava, ali eto možda netko ne zna), ni toplice, uz ceste se nalaze puno kupališta. Kupališta po mojem mišljenju nisu bog zna nešto, jer obično imaju jedan bazen. Ipak nadoknađuju na učestalosti. Ovo je jedan od većih. Ovdje bi se mogao napraviti i neki ogroman party, ali ovo nije ipak zemlja za to.

P.S.
Pozdrav iz Prištine. Nadam se da ste uživali u ovom malom putovanju.