Mala violinistica
Lena studira kemiju, radi u jednoj multinacionalnoj kompaniji i svira violinu. Ovo joj je prvi put da pozira pred fotoaparatom, a Korneliju prvi put da slikava nekog s violinom :))))
Uglavnom: rezultat fotosessiona je ispod.
dvije napomene napomene:
- Lena se cita: Ljena.
- Ako zelite vidjet sliku u vecoj rezoluciji klkinte na nju.
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Ostale Kornelijeve fotke mozete pogledati na njegovom blogu:
29.06.2009. u 08:48 sati | 29 Komentara | Print | Link | Na vrh
Prošla dva tjedna ....
... sam bio totalno off-line. Budući da sam se vratio u Hrvatsku, na mali radni odmor, odlucio sam napraviti malu detoksikaciju od Interneta, Facebooka, bloga, pa i svih ostalih stvari. Ovih par zadnjih dana praktički nisam bio ni dostupan na mobitelu. Ovo pokušavam napraviti svaki put kad sam u Hrvatskoj, ako ništa druga da si pokažem da nisam ovisan o Internetu. Pogodite što nisam. Iako naravno svoju glad za Internetom sam zadovoljavao sa drugim ovisnostima, kao pretjerano igranje kompjuterskih igrica.
Ono radni odmor se odnosio na to da sam se izmorio vise ovih dva tjedna doma nego na Kosovu. Kad ljudi putuju i nema ih puno kod kuće, kad se vrate treba se posvetit svima. Doslovce sam morao rezervirati svaki dan za nešto. A bilo je hrpa stvari.
Glavna stvar je bilo vjenčanje od jedne drage prijateljice. Vjenčanje se održalo u prekrasnom hotelu "Hotel Korana" koji se nalazi u Karlovcu. Hotel je smješten na rijeci Korani. Za više informacija klikni ovdje. Hotel je prekrasan, ima četiri zvjezdice. A budući da je ovo putopisni blog, pokušati ću malko opisati hotel.
Slika je malo tamna, a šta ću ?!
Iako hrvatske 3 zvjezdice i 3 zvjezdice u inozemstvu nisu po meni ni približno isto, ovaj hotel ima zasluženo 4 PRAVE zvjezdice. Hotel je smješten u prekrasnom perivoju, ima bazen, saunu, besplatni Internet, osoblje je uslužno i prijatno. Sve u svemu hotel mi se jako sviđao. Jedini problem je da je skup kao sam vrag. Naime soba sa dva kreveta košta između 800-900kn.Nekako mi se to za hotel sa 4 zvjezdice čini preskup. Znam par hotela u inozemstvu koji su koštali isto a imali pet zvjezdica.
Sad ne mogu tvrditi je li ovo stvarno skupo, jer ne znam kako se kreću cijene hotela u Hrvatskoj, ali po meni cijena bi morala biti max. 100€.
Vjenčanje je bilo super, i mogu reci da sam uživao, iako moram reći da ova "gradska" vjenčanje nisu onakva na kakva sam naviko. Glavna razlika su bakice. Naime na vjenčanjima u Međimurju, ljudi se više napiju, očevi onih koji se vjenčaju da ne govorim, dok bakice plešu ko lude. Sjećam se kad me jedna ulovila. Toliko me vrtjela da sam skoro izletio. Ona sa velikom masom, ja sa malom. Kao da ste stavili neku malu kuglicu na rub brzo rotirajuće ploče, Fijuuuuuuuuuuu. Sve u svemu ovdje stariji ljudi ne plešu, što ipak spušta atmosferu. I da nije bilo ni jedne razbijene čaše, hehehehehe.
Pozdrav frendici. Vjenčanje je bilo zakon.
Ako ste čitali post "sad sam službeno milijunaš" ili tako nešto, znate da sam kupio stan. Prošli ponedjeljak sam dobio ključeve od stana. Izvođač radova je bio GIP PIONIR i mogu reći da sam zadovoljan sa brzinom i kvalitetom radova. Radovi su završeni na vrijeme. Fuševe koji se mogu vidjeti okom nisam primijetio. Stan su ostavili čistim, te urednim. Kvadratura je manja nego originalno, ali je u marginama prepisanim sa ugovorom (u ugovoru kvadratura se mjeri na golim zidovima. Dok vi dobite stan sa žbukom i bojom, što znači da na svaki zid stavite oko 1-1.5cm) Sve u svemu za sada nisam našao nikakve probleme, osim što mi je garaža puno manja nego sam mislio. Naime kad stavim svoj auto unutra jedva izađem. Tu sam se malo preračunao. Recimo samo da Passat (novi) stane unutra. Morati ću kupovati auto po mjerama garaže.
Glavni problem je da mi je ovaj stan do sada bio nešto fiktivno. Plaćao sam kredit, ali nisam imao ništa od njega. Sad iako je gotov, ja sam još uvijek u prići da je fiktivan. A sad tek treba sve raditi. Dizajn, opremiti, prijaviti ovo ono, mjeriti , lijevo desno. Iako imam već par ljudi koji su opremali nedavno pa imam savjete. Isto ću i sa djecom. Dok određeni ljudi imaju djecu,. onda ću i ja. Tako da onda pokupim sva iskustva od ostalih, hihihihiih.
Uspio otići jednom na sljeme. Umro, umor, umor. Nisam uopće u kondiciji. Spustili se po šumi kao i obično, ali naravno ja ne bi bio ja da se nešto nije desilo. Iako samo ovaj put bio puno više na kočnici, što se primijetilo, dobio sam kitom po nosu ( kita na međimurskom znači grana). Iako grana nije bila grana već neka trnovita kupina. Tako da sam vadio dva tri trna sa nosa. Oči nisu stradale, kaciga ovaj put nije pomogla, sagnuti se nisam stigao, ma vraga nisam nju niti vidio. Ali evo nos je ok, čak se i ništa ne vidi.
Na Sljemenu (četvrtak bio neradni dan) bila horda ljudi. Također se jako lijepo vidjela razlika između ljude koji idu pješice, a koji odlaze autima. To se najviše vidjelo po ženama. Fufe su došle gore u trenirkama, ali bez graška znoja. Iako sam zavidan onim bakicama u 70-ima koji idu gore kao strojevi. Nadam se da ću i ja tako.
Posjetio i rodno mi Međimurje (samo da vas naučim, ne čita se međiMUrja, već MEđimurja). Posjetio bake. Jednu u domu (nažalost) jednu na selu. A moram priznati da mi je falilo selo. Kad sam se prošetao po vrtu vidio kako sve lijepo zeleno, sve lijepo raste. Uzeo mrkvu iz zemlje, oprao nju i jeo, ah nema boljeg. Ista stvar i sa mladim lukom. Salata hrskava, još hladna od jutarnje rose. Iako taj dan se nisam ljubio, hihihih. Imali cijeli život svoje povrće, pa i meso. Razlika između toga i onog kupljenog je 100000000 naprema 1.
Savršeno. Samo lako je doći kod bake i uzeti malo ovog malo onog. Treba to i održavati.
A to je trud koji ipak treba jako puno cijeniti. S tim da su mi baka i djed već 70+ rade kao da imaju 30. Baka koja je u domu je ista, ali eto bolest nju prikovala.
Evo malo koka, ljubimice od mog oca. Ako ništa jaja kao u prići. Iako je Čakovec grad, tek smo nedavno maknuli svinje, a kokoši evo još uvijek imamo
Ove pajceki (svinje) su snimljene kod bake:
Ovaj zadnji će uskoro završiti na tavi. Iako mislim da neću biti doma da probam friška jetreca. Mljac mljac. Iako nekako je ispalo da sam se skoro odviknuo od svinjetine. Dvije godine na bliskom istoku i evo sad u Kosovu ,rade svoje. Nekako mi svinjetina nije više super. Ali sušeni svinji proizvodi su nešto najbolje. Nikakve goveđe, pileće ili bilo kakve druge salame, kobasice, čurke, se ne mogu usporediti sa svinjskim. Mmmmmm. Ah ah nikad niti približni vegetarijanac od mene.
Cijeli se "odmor" završio sa time da sam kod kuće radio dva dana. Roditelji preuredili cijelu kuću. Vanjska, fasada, dvor, napravili ogromnu terasu, maknuli stare šupe, nova kuhinja, namještaj sve novo. Rezultat toga su dva dana micanja namještaja sa jedne sobe u drug, pa glancanje ( sa kojim mama pretjeruje, hihihihi). Iako treba, prošlo je dugo od takvog čišćenja. Nije da se žalim, dapače bilo mi je drago pomoći, iako još uvijek nisam vidio sve završeno. Fali kuhinja i par komada namještaja.
Ovo vam je uređaj za vježbanje ruku , ako pravilno radite, možete raditi na bočnim mišićima, te ostalim manjim mišićnim skupinama. Voda se nalazi samo 6m ispod površine. Još nju nismo odnjeli testirati da vidimo koliko je pitka.
Pogotovo ako želite sa time zaliti ovu površinu. Ovo je samo druga polovica mojeg dvorišta u Čakovcu. Lijepo zar ne. Ako roditelji ne upropaste ovo sa nekakvim nepotrebnim grmovima itd. Da ne govorim dok sam bio mali i ovo je trebalo kositi, a nismo imali kosilicu koja sakuplja travu u košaru, već je trebalo ručno sakupljati travu. Užasssss
Strava u ulici Lipa. Obožavam svoju ulicu. Samo još jedna ulica u cijelom Čakovcu ima drvored poput naše.
Budući da ne pijem pivo, nekad je lijepo hladiti grlo sa bijelim hladnim vinom. Stvar je da je volim bijelo vino, tj. dok nisam naišao na ovo. Vino predivno miriši na bazgu, te je slatkasto, pravo desertno vino. Naravno čim sam kolegama rekao da sam "konačno" našao bijelo vino za sebe i rekao im kavo je nazvali su me pičkicom. Tipično. Iako vino je ženskasto, buuuuuaaaahhhhaaaa.
Na kraju od svega imao, par izlaska u kino, jedan izlazak na kavu. E da posjetio Hybrida. Baš stigao na roštiljadu, pa se i lijepo najeo. Lijepi kafić. Prošao jednu igricu i započeo drugu.
Odmor nema šta.
Evo malo za užitak. Uspjeli uloviti dugu, a bila je predivna. Te Kornelijevu glavu, hihhh.
P.S.
Pozdrav iz Prištine.
17.06.2009. u 14:20 sati | 22 Komentara | Print | Link | Na vrh
