Zapeo u pijesku
Evo opet se vraćam kući na par dana. Nekako mi je postala rutina pisati postove ranu ujutro na amsterdamskom aerodromu.
Nakon svih onih zavrzlama sa pregledom grla i gripicom. Iako mi taj dio nije jasan, jer kao skužio sam da je puno ljudi imalo upalu grla, a mislio sam da to nije zarazno.
Inače najsmješniji su mi bili komentari frendova koji su me pitali kako to da postoji gripa u Bahrainu.
Pa kad imate na umu da je Bahrain veličine Zagreba, nije teško shvatit, da par ljudi dobi nešto i to je to.
Sve u svemu, nakon muke sa svime ozdravio sam. Ipak je onih 100€ učinilo nešto. Kako u sobi imam navučene zastore uvijek, ne znam zašto, mislim da mi je to navika iz Zagreba, nisam ni primijetio kako se vrijeme proljepšalo.
Budući da je u tih tjedan dana moje kretanje bilo na relaciji krevet-zahod, a sunce je tako lijepo sjalo, topli povjetarac lagano puhao, odlučio sam sa frendicom otići na piknik na plažu. Da bar nešto dobim od Bahrana kao otoka. Našli smo jedan ljepi dio. Iako se plaža protezala kilometrima a 10 metara iza nje prilično velika autocesta, užitak morskog zraka na licu i toplina sunčevih zraka mi je potpuno zakupila osjetila.
Najbolje je bilo da smo našli jedan stari kauč koji je netko bacio na sredini plaže. Odmah sam se sjetio onih starih Fanta reklama (ta slika mi nije na kompu nazalost)
Tamo smo se smjestili. Uz sendviče i sokiće, samo smo gledali prema moru i razgovarali. Mogu reci da je bio vrlo ugodan dan.
Međutim.
Plaža nije bila tipična plaža, već nabiti šljunak, koji je pružao prilično dobru stazu za rally, hehehhehe. Kao što napomenuo plaža je bila dovoljno široka, pusta i čista da se mogu glupirati autom. Druga stvar je da nemate praktički ulaz na tu plažu, jer je odvojena zaštitnom ogradom. Međutim uspio sam se zgurati na nju na jednom malom neograđenom odsjeku.
Kad smo završili odlučio sam pičiti po pijesku cijelom plažom. Užitak je bio još bolji. Međutim kako sam išao naprijed, nisam nigdje mogao naći izlaz. Nakon par kilometara, prestala je zaštitna ograda, međutim prestala je i autocesta i pijesak je počeo na nekim dijelovima biti sve mekši, što je povećavalo užitak vožnje naravno.
Kako sam se približavao kraju plaže moram sam skrenuti na cestu, međutim desio se zajeb. Između tvrđe površine i autoceste nalazio se petmetarski pojas užasno mekanog pijeska. Izabrao (sad si nekako mislim da sam podsvjesno to namjerno napravio) sam loše mjesto i uspio doći na nekih 2m od ceste i zaglibio.
E sad da sam bio pametan, možda sam se mogao i izvući pametnom vožnjom, ali neki vrag (čitaj dijete) se probudilo u meni i počeo sam raditi gluposti (čitaj nagazio na gas) i nakon što sam digao pijesak u zrak, samo sam se zakopao. Prednji kotač je doslovce bio zakopan do 2/3. A nije da imam džip, već veliku limuzinu, koja nije uopće za takav teren.
Kad sam skužio da sam napravio sranje, a frendica je počela paničariti stao sam i razmislio.
Jedino što mi je palo na pamet je otkopati auto rukama. (volim kopati u pijesku, hehehe).
Nakon 20 minuta, čišćenja i micanja pijeska uspio sam vratit prednje/pogonske kotače na metar od tvrde podloge. Na sreću moji nokti su dijamantni, tako da nisam imao problema sa time, ali prsti su me već boljeli, naravno frendica nije pomagala da ne uništi rukice.
I tada je došao spas. Tj. došao je kamiončić koji je prodavao sladoled. Vozila su ga dva Arapa. Stali su i ponudili pomoć. Okrenuli su se i spustili na plažu kojih 300m niže gdje je podloga tvrđa i izvukli me. Ništa zahvalio sam njima, razmišljajući dal da im dam oko 100kn na pomoći, ali odlučio sam ne biti idiot.
Vratili smo se na cestu i vratili kući.
Sve u svemu, uspio sam slomiti prednju ratkapu, totalno si uništit prste, iako niti jedan nije krvario, unijeti 10 kila pijeska u auto i na kraju budala nisam ništa oslikao, to me najviše pogodilo.
sve u svemu piknik i avantura.
P.S.
Pozdrav iz Amstrdama.
02.02.2008. u 07:30 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh
