|
To travel is to live.
Hans Christian Andersen
The World is a book, and those who do not travel read only a page.
St. Augustine
Twenty years from now you will be more disappointed by the things that you didn't do than by the ones you did do. So sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover.
Mark Twain
Travel is more than the seeing of sights; it is a change that goes on, deep and permanent, in the ideas of living.
Miriam Beard
Don't tell me how educated you are, tell me how much you have traveled.
Mohammed
The journey is my home.
Muriel Rukeyser
I haven't been everywhere, but it's on my list.
Susan Sontag
|
05.06.2007. utorak
georgetown, otok penang
U Georgetown smo stigle u krivom trenutku. Na kraljev rodendan, citaj: nacionalni praznik. Vise-manje je sve bilo zatvoreno, cak i neki restorani, kafici, Internet cafei, pa cak i sve turisticke agencije. Slijedeci dan je bila nedjelja i jos vise toga je bilo zatvoreno. Nezamislivo. Trebat ce mi jos neko vrijeme da se naviknem na Maleziju. U svim ostalim zemljama u kojima sam do sada bila to jos nikad nisam dozivjela. Tamo se sve otvara vec oko 6-7 ujutro i ostaje otvoreno citav bozji dan. Tako da ako ti u 9h navecer padne napamet bukirati neku ekskurziju, to kao od sale mozes napraviti. U Maleziji ne. U Maleziji je dosta toga vikendom zatvoreno, a radnim danom otvoreno samo do 5-6 popodne (pa nismo u Nizozemskoj pod milim bogom!). Osim sto je to za turiste jako neprakticno (ponekad stignes negdje tek kasnije popodne i onda imas pravi problem), to takoder znaci da u gradovima nema zivila. Nema ljudi na ulici, sve pusto, mrtvo. Pogotovo kad Maleziju usporedis s npr. Vijetnamom gdje se zivot od jutra do sutra odvijao na ulici i gdje si se u svako doba dana mogao zabavljati cisto gledajuci ulicne prizore. Da, bas mi se tesko naviknuti na Maleziju.
Srecom je nas hotel u Georgetownu bio smjesten u jednoj relativno zivoj ulici s dosta (otvorenih!) kafica i restorana. U istom je hotelu odsjeo u meduvremenu mi dobro znani austrijski par, pa smo se i s njima nasli par puta. Oni su iznajmili motor i lijepo se vozali po cijelom Penangu. To je stvarno super, imas potpunu slobodu ici tamo gdje zelis i ostati koliko zelis. S javnim prijevozom tu slobodu nemas, a taksiji su preskupi. Nazalost se ni Femke ni ja ne bi nikad usudile voziti motor, tako da smo samo razgledale grad i otisle lokalnim busom do jednog hrama izvan grada. Mislim da je Georgetown zanimljiv grad. Ima se dosta toga za vidjeti: engleskih kolonijalnih gradevina, kineskih i indijskih hramova, dzamija, itd. Ali ipak jos nisam vidjela nijedan azijski grad (osim mozda Hoi An u Vijetnamu) koji bi nazvala lijepim. U svakom gradu ima par lijepih gradevina, ali grad kao cjelina nije nesto posebno. Ulicni prizori su zanimljivi, to da, ali ako gledas cisto na ljepotu grada, onda su gradovi i sela u Latinskoj Americi puno slikovitija. To je bar moje misljenje.
U Georgetownu zive vecinom Kinezi i Chinatown zauzima najveci dio centra grada. Jedno popodne dok smo rucale sjeo je s nama za stol jedan stariji Kinez. Prvo nam je dao savjete gdje trebamo ici i preporucio nam da stopiramo jer je to najlaksi i najjeftiniji nacin prijevoza Malezijom. Je bas, vec nas vidim kako stojimo uz cestu na nesmiljenom suncu s nasim ogromnim ruksacima. Nitko nam ne zeli stati, a mi padamo s nogu. Da stvarno, to bi bilo bas super.
Kad smo mu rekle da je nase slijedece odrediste Kota Bharu, covjek se okomio na muslimane. Kota Bharu je naime smjestena na istocnoj obali Malezije koja je pod kontrolom jedne stroge muslimanske stranke. Muslimani su tamo u velikoj vecini i tamo vrijede druga pravila nego u ostalim dijelovima zemlje. Kinez nam je rekao da se muslimana moramo dobro cuvati jer su oni opasni i sebicni. Kao primjer naveo je Irak gdje se muslimani i dalje neprestano bore, umjesto da se konacno predaju Amerikancima. Ni Indijci nisu puno bolji, obicno su nezaposleni i samo vrebaju kad ce koga opljackati. Zapravo, najbolje nam je da se drzimo kineskih poslovnih ljudi, kao sto je on, jer su oni najpouzdaniji. Izivciran je jer njegov sin u skoli mora uciti malezijski jezik. Zamislite vi to, zivis u Maleziji i moras uciti malezijski jezik.
Kad smo mu rekle da i u Nizozemskoj ima puno muslimana, njemu nije bilo jasno zasto Nizozemci ne izadu na ulice i ne pocnu se s njima boriti i izbace ih iz svoje zemlje. I tako, u svim putnim knjigama citas kako u Maleziji Indijci, Kinezi i Malajci (koji su muslimani) u miru zive zajedno. Pitam se sad koliko je to tocno. Prvi Kinez s kojim smo popricale ogadio nam je sve i svakoga osim svog vlastitog naroda. A rodio se u Maleziji, u Kini vjerojatno nikad nije ni bio. Znam da mi je i Natasha, Malezijka kineskog porijekla koju sam upoznala u Vijetnamu, takoder preporucila ne ici u Kota Bharu. Sad me bas zanima ici tamo, pa da vidimo kakve ce nam to horore pripremiti lokalni muslimani!
U meduvremenu evo nekoliko slika iz Georgetowna.
Tipicna ulica.
Cheong Fatt Tze Mansion: najljepsa stara restaurirana kineska kuca u gradu. Velika je steta da se unutra nista ne smije slikati, jer je stvarno prekrasna.
Kek Lok Si Temple: najveci budisticki hram u Maleziji smjesten na brdu izvan Gergetowna. Hram je super, izgleda kao Disneyland.
Tipicni prizor u budistickom hramu. Bila sam vec u puno hramova, ali u ovome je bilo nevjerojatno zivo. Puno ljudi, svi kupuju mirisne stapice, masu s njima na odredenim mjestima, pale ih i mole se. Samo takva strka, a dim i miris stapica su bili gotovo nepodnosljivi.
Evo za kraj jos jedan lampion. Uvijek vise pred kineskim hramovima, a cesto i pred njihovim kucama i ducanima. Ma obozavam ih!
|
|
|
| < |
lipanj, 2007 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
opis bloga
Blog o svemu sto se dogada u mom zivotu, a pogotovo o putovanjima.
tko sam ja?
Ja sam Nina, u srpnju sam napunila 31 godinu i stjecajem okolnosti zivim u Nizozemskoj. Zivim zajedno s mojim zivotnim suputnikom koji se zove Bart i pretpostavljam da svatko, zahvaljujuci njegovom imenu, moze pogoditi da se radi o jednom Nizozemcu. Zivimo u Rotterdamu u kuci koju vec godinama preuredujemo, s polovicnim uspjehom.
Radim kao reintegracijski konzulent. S obzirom da takvo sto ne postoji u Hrvatskoj, objasnit cu o cemu se radi. Moji klijenti su ljudi koji su zbog svakojakih problema vec godinama nezaposleni. Ja im sredujem volonterske poslove s ciljem da se oni ponovo naviknu na radni ritam, steknu malo radnog iskustva i malo se aktiviraju u potrazi za pravim poslom.
Diplomirala sam na Ekonomskom faksu u Splitu, a sad studiram nesto kao socijalno pravo u Rotterdamu. U rujnu mi pocinje druga godina.
Najveci hobi mi je putovati, a osim toga volim alternativnu mjuzu, ici na koncerte i rock festivale, uciti strane jezike, druziti se s ljudima iz cijelog svijeta, more, knjige, dobre filmove, itd, itd.
|
|
