|
To travel is to live.
Hans Christian Andersen
The World is a book, and those who do not travel read only a page.
St. Augustine
Twenty years from now you will be more disappointed by the things that you didn't do than by the ones you did do. So sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover.
Mark Twain
Travel is more than the seeing of sights; it is a change that goes on, deep and permanent, in the ideas of living.
Miriam Beard
Don't tell me how educated you are, tell me how much you have traveled.
Mohammed
The journey is my home.
Muriel Rukeyser
I haven't been everywhere, but it's on my list.
Susan Sontag
|
07.09.2006. četvrtak
planovi za buducnost
"Sto ja zapravo zelim u zivotu? Kako to mogu postici? Da li sam sretna? Ako nisam, zasto nisam? Kako mogu to promijeniti?" To su pitanja koja me u zadnje vrijeme sve vise zaokupljaju. Mislim da sam dosla u godine kad se trebam suociti sa svojim problemima i rijesiti ih. Ako predugo cekam, moglo bi biti prekasno. Opcenito sam dosta zadovoljna svojim zivotom, ali postoji jedna stvar koja me izjeda i koja ce me potpuno unistiti ako se ovakva situacija nastavi. To je moj posao. Opcepoznata stvar je da ne volim svoj posao. Ispod mog nivoa je i dosadan je. Tu i tamo se trudim naci nesto drugo, ali mi ne uspijeva. Sve vise uvidam da trebam nesto poduzeti, inace cu za koju godinu potpuno poludjeti. Mislim da je jedino rjesenje ovog problema vratiti se u skolu i steci nizozemsku diplomu. Dugo sam razmisljala o tome sto bih zeljela studirati. U Hrvatskoj sam zavrsila ekonomiju, smjer marketing, ali moje ambicije vise nisu usmjerene u tom pravcu.
Puno sam se promijenila u zadnjih nekoliko godina, a mislim da su za to prvenstveno zasluzne tri stvari:
1. Dosla sam kao strankinja u novu zemlju sto me je dovelo u razne situacije u kojima se ne bi bila nasla da sam ostala u Hrvatskoj.
2. Preko posla sam dosla u doticaj s meni do tada potpuno nepoznatim socijalnim sektorom koji me je zainteresirao.
3. Posjetila sam nekoliko siromasnih zemalja sto je promijenilo moj nacin razmisljanja o mnogim stvarima.
Mozda se cak ni nisam toliko promijenila, nego sam jednostavno samu sebe bolje upoznala i dosla do odredenih spoznaja. Tko sam ja zapravo, sto me motivira, sto mislim o raznim pitanjima. Prosirio mi se pogled na svijet. Pocelo me je zanimati sve sto se dogada ne samo u Nizozemskoj ili Hrvatskoj, nego u cijelom svijetu. Zaintrigirala su me socijalna pitanja, polozaj zena, stranaca, homoseksualaca, nezaposlenih, itd, itd. Ne zelim mijenjati svijet, niti sam idealist. Ali sve vise mi se svida ideja raditi s ljudima. Otkriti sto ih muci, koji su uzroci da ne mogu normalno funkcionirati u drustvu, pokusati ukloniti te uzroke, naci rjesenja, pokusati pomoci svima onima koji se ne osjecaju dobro u svojoj kozi. Svaki covjek ima svoju pricu i mene te price fasciniraju. Zato sam odlucila studirati nesto u socijalnom smjeru, a takvih studija ovdje ima dosta.
Ali deveti je mjesec i sad je prekasno za upisati studij, sto znaci da bi mogla poceti tek iduce godine. To je mozda zapravo i dobro. Imat cu dosta vremena za razmisljati o tome da li je ovo stvarno ono sto zelim. Nije lako ponovo se 4 godine vratiti na fakultet, a uz to stalno i raditi. Kako u ovom trenutku gledam na stvari, mislim da bi ovakav studij bio idealno rjesenje za mene, ali ne zelim donositi odluke na precac. Osim toga postoji jos jedan razlog zasto bi studij ipak rado odgodila za slijedecu godinu. Na mom poslu imas pravo dobiti 3 mjeseca neplacenog godisnjeg nakon sto si radio 3 godine. 22. ozujka ce biti tocno 3 godine da ovdje radim i time ostvarujem pravo na neplaceni godisnji. Netko ce se mozda zapitati cemu to, sto ce mi ta 3 mjeseca bez place. Pa meni bi to puno znacilo. Mogla bih raditi sto zelim i nakon 3 mjeseca vratiti se na posao kao da se nista nije dogodilo. Konacno bi dobila slobodno vrijeme koje mi toliko nedostaje. Mislim da je ocito da ja ta 3 mjeseca ne zelim provesti sjedeci na kaucu i gledajuci televiziju. Ja zelim putovati. Ici u Aziju. Tamo jos nikad nisam bila i zelim nesto novo. Novi kontinent, nove religije, nove kulture. Koji dio Azije... To jos ne znam. Sve ovisi o tome kad bi tocno mogla uzeti godisnji i kakvo bi vrijeme u tom trenutku bilo u kojoj zemlji. Tajland, Kambodza, Vietnam i Laos? Ili Indija, Nepal i Kina? Stvarno ne znam, a to ni nije toliko vazno.
Problem je da Bart ne moze otici na 3 mjeseca s posla. To bi znacilo da bi morao dati otkaz, a to bi opet znacilo da ne bi imali financijskih sredstava za putovanje. On bi eventualno mogao uzeti nekoliko tjedana slobodno, ali definitivno ne 13 koliko bi ja imala. Sto bi ja onda radila preostale tjedne dok bi on radio? Kao sto sam vec rekla, ne zelim sjediti doma, ali ne volim ni putovati sama. Brzo se osjecam usamljeno i zelim imati nekoga s kim mogu dijeliti sve ono sto mi se dogada, bilo pozitivno ili negativno. Tako da mi preostaju dvije opcije: ili naci putnog partnera za nekoliko tjedana ili ici negdje volontirati. Mislim da je druga opcija vjerojatnija jer mi se cini jako teskim naci prikladnog partnera. Volontiranje bi bilo ok, jer bi se mogla druziti s drugim volonterima, a usput bi upoznala jednu zemlju na potpuno drugi nacin, vidjela bi kako se tamo radi, kakvi problemi postoje. Ne znam gdje bi tocno htjela volontirati. Mozda raditi sa siromasnom djecom, u skoli ili sirotistu. Primjera radi, nasla sam jednu skolu u Laosu gdje djecu mozes uciti engleski ili informatiku.
Glava mi je puna svakojakih ideja i planova. Ne znam jos tocno kako sve to realizirati i da li su sve te ideje uopce izvedive. Nemam jos tocnu sliku svega, ali znam da je dosao pravi trenutak da nesto poduzmem. Plan mi je otprilike ovakav: u prvoj polovici slijedece godine otici na tromjesecno putovanje po Aziji, a onda u 9. mjesec ponovo poceti studirati. Kako se sad cini slijedeca godina bi mogla biti stvarno uzbudljiva. Prvi korak koji trebam poduzeti je razgovarati sa sefom i reci mu da planiram uzeti neplaceno. Krajem mjeseca ionako imam razgovor s njim i to je idealan trenutak da mu priopcim ovu vijest. Tek nakon toga mogu dalje planirati: kada, gdje i kako. Razveseljava me vec samo razmisljanje o svemu ovome. Prvo tri mjeseca potpune slobode, a nakon toga se posvetiti novoj karijeri. Buducnost se iznenada cini puno svjetlijom.
|
|
|
| < |
rujan, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
opis bloga
Blog o svemu sto se dogada u mom zivotu, a pogotovo o putovanjima.
tko sam ja?
Ja sam Nina, u srpnju sam napunila 31 godinu i stjecajem okolnosti zivim u Nizozemskoj. Zivim zajedno s mojim zivotnim suputnikom koji se zove Bart i pretpostavljam da svatko, zahvaljujuci njegovom imenu, moze pogoditi da se radi o jednom Nizozemcu. Zivimo u Rotterdamu u kuci koju vec godinama preuredujemo, s polovicnim uspjehom.
Radim kao reintegracijski konzulent. S obzirom da takvo sto ne postoji u Hrvatskoj, objasnit cu o cemu se radi. Moji klijenti su ljudi koji su zbog svakojakih problema vec godinama nezaposleni. Ja im sredujem volonterske poslove s ciljem da se oni ponovo naviknu na radni ritam, steknu malo radnog iskustva i malo se aktiviraju u potrazi za pravim poslom.
Diplomirala sam na Ekonomskom faksu u Splitu, a sad studiram nesto kao socijalno pravo u Rotterdamu. U rujnu mi pocinje druga godina.
Najveci hobi mi je putovati, a osim toga volim alternativnu mjuzu, ici na koncerte i rock festivale, uciti strane jezike, druziti se s ljudima iz cijelog svijeta, more, knjige, dobre filmove, itd, itd.
|
|
