Just imagine ...

07.09.2011.

Zamisli samo ...

... biti član sretne peteročlane obitelji
... biti dijete sretno vjenčanih roditelja
... biti sestra dvojci braće
... živjeti u dvoetažnom stanu u centru metropole
... biti jedini član obitelji sa svojom sobom
... imati mnogo dragih prijatelja i rodbinu koje voliš i koji te vole
... imati priliku upoznati obe bake i oba djeda
... biti normalan i zdrav
... završiti cijelu osnovnu i srednju školu sa odličnim uspjehom
... upisati željeni faks

...

Zamisli biti na mjestu takve osobe.
Misliš li da je sretna? Zadovoljna? Ako nije, zar ne pomisliš onda da je nezahvalna i umišljena?
Zar ne misliš da se od života ne treba više od ovoga tražiti?
Zar ne misliš da je ta osoba u toliko boljem položaju od većine današnjih ljudi?

Ja sam ta osoba.

I cijenim i svoju obitelj i svoje prijatelje i sve prilike i sve uspjehe.
Ja cijenim život koji mi je pružen.
Ja pokušavam biti sretna.
I vrlo često jesam.

In a way it's all a matter of time
I will not worry for you, you will be just fine
Take my thoughts with you and when you look behind
You will surely see a face that you recognize

You're not alone, I'll wait till the end of time
Open your mind surely it's plain to see
You're not alone, I'll wait till the end of time for you
Open your mind, surely it's time to be with me

It is the distance that makes life a little hard
Two minds that once were close, now so many miles apart
I will not falter though i'll hold on till you're home
Safely back where you belong and see how our love has grown

You're not alone, I'll wait till the end of time
Open your mind surely it's plain to see
You're not alone, I'll wait till the end of time for you
Open your mind, surely it's time to be with me

You're not alone surely it's time to be with me

Open your mind


Ali, kad ostanem sama, sama sa sobom, u svojoj sobi, u našem stanu, u ovom gradu, u ovoj državi i na ovom planetu, ne uspijevam naći sreću ni u svojoj obitelji, ni u svojim prijateljima, ni u svojim postignućima, ni u svojem materijalnom vlasništvu, a nažalost često ju ne uspijevam naći ni u Bogu, a najžalosnije ni u samoj sebi.
Samo ležim u krevetu sama, sama sa sobom i osjećam kako mi tijelo žudi, kako mi srce pati i lupa, kako čitavim svojim bićem traži ono drugo biće, ono drugo stvorenje koje će mu donijeti sreću, koje će probuditi u njemu one davno izgubljene osjećaje i davno izgubljenu živost, s kojim će moći podjeliti sebe, sve svoje i biti u potpunosti i beskonačno sretno.

Photobucket

Jer svaki dan bez tog bića čini se kao još jedan uzaludno potrošen dan, kao još jedan dan koji je ostao samo meni, i koji će nakon te noći ostati kao samo još jedan dan koji nije dočekao njega. I svako jutro osjećaš se starijim i svaki dan, svaki mjesec i svaka godina čini se besmislena jer tovje tijelo samo čeka, cvjeta i stari, a da nema nikog kome da se pokloni, kome da se preda
u potpunosti.

pozdrav
Komentiraj { 0 } Print - On/Off - #

<< Arhiva >>