And I think to myself what a wonderfull world

02.09.2010.

Putovala sam. Ljeti. Po vrućinama. I kiši. I ispod oblaka. I iznad njih. Putovala sam na sjever. I na jug. I na zapad. Putovala sam i u planine, i u doline, i na more, i u velike gradove.
Vidjela sam. More. Sunce. Šume, brda i planine. Gradove, velike i male. Sela. Vidjela sam ljude: Hrvate, Njemce, Talijane, Španjolce, Turke, Hercegovce i mnoge druge. Vidjela sam i male i velike i bogate i siromašne, i crne i bijele, pa i crvene i žute. Vidjela sam i osjećaje: i tugu i sreću i strah i patnju i iznenađenje i nestrpljivost. Vidjela sam mnogo. Vidjela sam previše, ali i premalo.
Osjetila sam. Radost. Tugu. Strah. Uzbuđenost. Ljubomoru. Veselje. Sreću. Zadovoljstvo. Razočaranje. Iznenađenje. Začuđenost. Nostalgiju.
Putovala sam i vidjela i osjetila. I sad je drugačije. Ja sam drugačija. Svako putovanje donosi nešto novo i za vidjeti i za čuti i za osjetiti i za naučiti. A ja sam zbilja mnogo ovo ljeto putovala. Od Njemačke, Dalmacije, pa do Italije i Španjolske. Toliko uspomena i sjećanja, a samo je prošlo jedno ljeto.

I see trees of green, red roses too
I see them bloom for me and you
And I think to myself what a wonderful world.

I see skies of blue and clouds of white
The bright blessed day, the dark sacred night
And I think to myself what a wonderful world.

The colors of the rainbow so pretty in the sky
Are also on the faces of people going by
I see friends shaking hands saying how do you do
They're really saying I love you.

I hear babies crying, I watch them grow
They'll learn much more than I'll never know
And I think to myself what a wonderful world
Yes I think to myself what a wonderful world.


Photobucket

Jesam li nešto novo naučila? Vjerojatno. No, ono osnovno je da se osjećam bogatije. Bogatija sam za jedno ljeto, puno novih uspomena. I osjećam se veće, a možda čak i starije. U svakom slučaju sa svakim putovanjem dolazi do nekakvog napretka, u bilo čemu. Vidimo svijet iz neke druge perspektive. A to je po meni jako bitno. Izaći malo iz svoje kolotečine i vidjeti svijet drugačije, ako ne i tuđim očima. Tek onda osjetim mnoštvo. Ono mnoštvo nas ljudi koji žive na Zemlji. Ono mnoštvo života što se isprepleću. Osjećam da pripadam. Na putovanju katkada bolje nego kod kuće. Ne da pripadam nekom narodu, državi, vjeri ili slično, nego da pripadam čovječanstvu.
Šteta je što mnogi ljudi na to zaborave, jer možda bi onda svijet bio bolji. Kada bi smo barem malo postali svjesniji ljudi oko sebe, mnogo ljudi koji žive u našem gradu, državi, na našem kontinentu ili u svijetu uopće.
I moram vam nešto priznati, eto, kao europski iskusni putnik. Svi ti gradovi i ljudi, priroda, običaji, svi ti životi, omogućili su mi da shvatim kako je ovaj svijet predivan.
Komentiraj { 3 } Print - On/Off - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>