Prošlo je skoro tri tjedna od mojeg zadnjeg posta što je za mene jako čudno. Ali, morate uzeti uobzir da sam ja ipak učenica V. Gimnazije i da ne mogu sam blejit doma u monitor.
Ima li šta novo? Hm,... Iskreno baš i ne. Sve se u zadnjih par tjedana nažalost vrti oko ocjena i testova pa i nemam baš puno vremena za svoje filozofije. Sve je po starom.
Jedino je nova jedna lijepa uspomena s izleta s razredom na otok Krk, koji čak ni kiša nije pokvarila. Bilo je iznenađujuće dobro s obzirom na okolnosti. Čak sam srela i Jopy i Adry na odomorištu na autocesti. Ovaj svijet zbilja je malen. Neću stavljat slike radi poštivanja privatnosti... -.-
Na tom izletu sam shvatila koliko ja zapravo volim svoj razred, i svih tih 35 ljudi u njemu. Možda će ovo okrutno zvučati, a i možda ću požaliti što sam to rekla, ali katkad mi je zbilja drago da nisam više u osnovnoj. Makar mi naravno fale neki ljudi. Ali, sve u svemu drago mi je da sam, bez obzira na tuđa nagovaranja da ne idem među "štrebere", ipak otišla u V. i vjerujte mi zbilja nisam požalila. Predrasude o V. su stravične. Istina da je škola teška i sve to, al jebi ga ak oćeš u životu završit na nekom normalnom dobro plaćenom poslu, lakše će ti bit ako se potrudiš u srednjoj, a u V. dobivaš i velik poticaj ili kako neki smatraju prisilu. Svatko ima pravo to drugačije gledati. Po meni to je poticaj. I da se razumijemo, 99% učenika V. nisu štreberi koji uče 0-24, neg normalni ljudi (ok, normalni je relativan pojam, al po mojoj definiciji noramalnog). Nitko tu nije natprosječne ineligencije niti itko obožava učiti. Jedina možda razlika između nas i drugih srednjih škola je ta što mi svejedno uspijemo skupit živaca, skoncetrirat se, sjest za stol i učit, kad je to naravno potrebno, to što imamo profesore koji nam zbilja pomažu naučit ( naravno uvijek ima iznimaka... lat. Nulla regula sine exeptione.. -.- ajme taj latinski), koji znaju objasnit i kojima je gušt raditi s nama jer nismo baš jako nemirni pod satom ( ne kažem da nismo uopće :D)... itd. Ne sad da vrijeđam druge škole ili ljude koji nisu u V. nego pokušavam ljudima predočiti da imaju krivi stav prema toj školi. Ali, i ovaj pokušaj je vjerojatno neuspješan. Morate to doživjeti da biste shvatili. Ali, također ni ne kažem da bi se V. trebala svima svidjeti, ipak smo svi mi toliko različitog ukusa.



Nadam se da je većina njih sretna sa školom u kojoj je jer to je nevjerojatno bitno. Odmah si sretniji kada znaš da je tvoja odluka bila ispravna. Kada znaš da si na pravom mijestu, i da baš tu spadaš.
Ja sam sretna... zbilja. Nepisivo sretna sa svojim životom. Ne, nije moj život sad baš toliko lijep, ali naučila sam vidjeti ono dobro. Shvatila sam da je tvoj život onakav kakvim ga ti smatraš. Tvoj stav prema životu ga uglavnom i određuje.
Zato... Zamislite se malo. Pogledajte kako ima puno lijepih stvari u vašem životu. Sjetiti ćete se mnogo lijepih uspomena. I logički gledajući, pošto ih je toliko puno bilo do sada, živite s mišlju da će ih još sigurno toliko biti. Shvatit ćete da je život nešto najljepše što ste mogli dobiti. On nije sreća, niti tuga, on je prilika za sreću i radost i nemojte ju propustiti.

pozdrav :)

Svi mi živimo u istom svijetu, a ima toliko ljudi koji taj svijet drugačije tumače. Svatko ima svoj pogled na ovaj svijet. Vrlo često je naš pogled na svijet podložen utjecaju društva u kojemu se nalazimo. Ne postoji dobar ni loš pogled na svijet. Postoji samo onaj optimističan i onaj pesimističan. Realnost je vrlo relativan pojam. Prerelativan da bi se definirao. Pogled na ovaj svijet je obično vrlo sličan pogledu na naš život. I baš zato što imamo tako različite živote imamo i različit pogled na život.



Ovaj svijet je kao jedna velika skulptura ( malo likovnog... :D) koja se može gledati sa više strana. Svijet nije savršen, zato je na nekim mijestima tako ružan. Neki ljudi gledaju samo loša mjesta na toj "skulpturi", te tako imaju loš pogled na cijelu skulpturu. No, treba zauzeti položaj u životu, treba gledati na onu dobru stranu. Ne ignoririati lošu stranu i nedostatke, ali opet i ne procijenjivati život samo po lošim stvarima. Kuda bi samo došli da kod svih ljudi gledamo samo lošu stranu?
Uživajmo u onom što imamo, umjesto da tugujemo za onim što nemamo. Užitak uvijek bolje zvuči, zar ne? ( ne, nisam hedonist... -.-)
Dok trčimo za nedostižnim, po putu gubimo ono što smo imali. Što ćemo onda imati kad više ne budemo imali snage trčati?
Život je prekrasan. Znate li zašto? Zato jer nam je on prilika za sreću.

I just can't look its killing me
And taking control
Jealousy, turning saints into the sea
Swimming through sick lullabies
Choking on your alibis
But it's just the price I pay
Destiny is calling me
Open up my eager eyes
'Cause I'm Mr Brightside

I na kraju htjela bih se zahvaliti svima na komentarima. Osobito hvala Adry. Hvala, jer mi jednostavno pružaš pogled na život koji mi omogućuje da budem sretna. Podsjeti me da ti kupim veeeliki chips od paprike, kad budemo išli u petak van. :D

pozz :)

Od mnogih očekivanja za ove praznike, nije se ispunilo ni jedno. Baš kada ti se ostane doma da si složiš neke stvari u glavi, tvoji starci odluče svaki dan ići na izlet ili kod rodbine, makar si im to predlagao već zadnjih par vikenda. Trebalo mi je vremena za sebe, ali ga nije bilo. Nije bilo ni vremena za išta drugo. Obično se veselim posjetu rodbini. No, ovaj put bratić je sa sobom poveo curu, pa nije bilo naših uobičajenih razgovora, sestrična se po običaju nije pojavila, a stariji su naravno imali svoje rasprave. Tako se zapravo druženje sa rodbinom temelji na druženju sa moja dva brata, s kojima se ovako ionako previše družim.
Danas me razgovor s frendicom ubio u pojam. Komentirala sam kak mi sve ovo s onim tipom, tkz. "moronom" počelo ići na živce. Došlo je zapravo do toga, da smo ja i ona napravile listu. Na jednu stranu su išli događaji, postupci i slično koji idu u prilog tome da mu se sviđam, a na drugu stranu ono što tome ne ide u prilog. Bilo je točno duplo više ovog što ide u prilog. No, kad smo bolje pogledale listu, ispalo je da su dobre stvari uglavnom prošli događaji, tj. lijepe uspomene, a loše stavri koje se ponavljaju svaki dan, poput ne pričanja, ne doživljavanja i sl.



Ma, zapravo, počelo mi je biti svejedno. Ne želim više oko toga trošiti vrijeme. Što bude, bude i gotovo. Moja frendica kaže da će biti nešto, no, na sreću ili nažalost, u ovakvim stvarima sam uvijek bila i biti ću pesimist.
No, zapravo ubilo me to što je ona na kraju rekla: " Čuj, ja zbilja ne znam točno kako ti je jer se ja nikad nisam zaljubila u nekog, a da poslije nisam bila s njim. " Ili nešto u tome stilu. Ja jednostavno nemam sreće u ljubavi. Nemam.
Prekrasan život, pa još i to tražim. Ne bi se čudila da mi netko kaže da sam sebična. Zar zbilja tražim toliko puno?

...
Jeste li se ikad osjećali: tužno, usamljeno, zaboravljeno, isključeno od društva, nesretno, ljuto radi nepravde, nemoćno, znatiželjno, nestrpljivo, zaljubljeno, čudno, neshvaćeno, neprihvaćeno, nedoživaljvano, ljubomorno?
Jeste li ikad željeli nešto više, drugačije, bolje i ljepše?
Jeste li ikada pomislili kako nemate sreće u ljubavi, sklapanju novih prijateljstva, ocjenama, testovima, igrama?
Jeste li se ikad zapitali zašto je sve baš tako kako je, zašto nemate nešto što mnogi drugi imaju, zašto izgledate baš tako drugačije od drugih?
Jeste li katkad imali osjećaj da niste iz istog svijeta kao svi oko vas, da razumijete ono što drugi ne razumiju, da niste u tome shvaćeni, da ste uvijek izostavljeni?
Jeste li ikad poželjeli da sretnete nekog tko će vas razumijeti, tko vam može pomoći, tko vas neće izostavljati, uz koga ćete živjeti, a da vam on/ona nije život?



Je li vam se ikad dogodilo da navečer plačete bez razloga, da činite protiv svoje volje, da ne razumijete samoga sebe, da u jednoj sekundi uništite sve što ste postigili u zadnjih tri mjeseca, da vam cijeli svijet ide na živce?
Jeste li ikad radi ljubavi napravili glupost, izgubili prijatelja, uništili si život, pokvarili dan, plakali jer se uvijek zaljubite u krivog, popustili u ocjenama, zatvorili se u svoju sobu i ne htjeli razgovarati s bilokime, razmišljali danonoćno da li se nekome sviđate, jeste li mu/njoj to trebali reći, da li mu se uopće sviđate, trošili sate i sate da zaključite je li bilo pametno to što ste učinili?
Jeste li ikad neopisivo jako željeli dobiti odgovore na sva silna pitanja koja si postavljate?
...
Ako je vaš odgovor da, onda točno znate kako se ja trenutno osjećam.