Life is a chance, use it!

27.05.2008.

Prošlo je skoro tri tjedna od mojeg zadnjeg posta što je za mene jako čudno. Ali, morate uzeti uobzir da sam ja ipak učenica V. Gimnazije i da ne mogu sam blejit doma u monitor.
Ima li šta novo? Hm,... Iskreno baš i ne. Sve se u zadnjih par tjedana nažalost vrti oko ocjena i testova pa i nemam baš puno vremena za svoje filozofije. Sve je po starom.
Jedino je nova jedna lijepa uspomena s izleta s razredom na otok Krk, koji čak ni kiša nije pokvarila. Bilo je iznenađujuće dobro s obzirom na okolnosti. Čak sam srela i Jopy i Adry na odomorištu na autocesti. Ovaj svijet zbilja je malen. Neću stavljat slike radi poštivanja privatnosti... -.-
Na tom izletu sam shvatila koliko ja zapravo volim svoj razred, i svih tih 35 ljudi u njemu. Možda će ovo okrutno zvučati, a i možda ću požaliti što sam to rekla, ali katkad mi je zbilja drago da nisam više u osnovnoj. Makar mi naravno fale neki ljudi. Ali, sve u svemu drago mi je da sam, bez obzira na tuđa nagovaranja da ne idem među "štrebere", ipak otišla u V. i vjerujte mi zbilja nisam požalila. Predrasude o V. su stravične. Istina da je škola teška i sve to, al jebi ga ak oćeš u životu završit na nekom normalnom dobro plaćenom poslu, lakše će ti bit ako se potrudiš u srednjoj, a u V. dobivaš i velik poticaj ili kako neki smatraju prisilu. Svatko ima pravo to drugačije gledati. Po meni to je poticaj. I da se razumijemo, 99% učenika V. nisu štreberi koji uče 0-24, neg normalni ljudi (ok, normalni je relativan pojam, al po mojoj definiciji noramalnog). Nitko tu nije natprosječne ineligencije niti itko obožava učiti. Jedina možda razlika između nas i drugih srednjih škola je ta što mi svejedno uspijemo skupit živaca, skoncetrirat se, sjest za stol i učit, kad je to naravno potrebno, to što imamo profesore koji nam zbilja pomažu naučit ( naravno uvijek ima iznimaka... lat. Nulla regula sine exeptione.. -.- ajme taj latinski), koji znaju objasnit i kojima je gušt raditi s nama jer nismo baš jako nemirni pod satom ( ne kažem da nismo uopće :D)... itd. Ne sad da vrijeđam druge škole ili ljude koji nisu u V. nego pokušavam ljudima predočiti da imaju krivi stav prema toj školi. Ali, i ovaj pokušaj je vjerojatno neuspješan. Morate to doživjeti da biste shvatili. Ali, također ni ne kažem da bi se V. trebala svima svidjeti, ipak smo svi mi toliko različitog ukusa.

You can always make me happy

Nadam se da je većina njih sretna sa školom u kojoj je jer to je nevjerojatno bitno. Odmah si sretniji kada znaš da je tvoja odluka bila ispravna. Kada znaš da si na pravom mijestu, i da baš tu spadaš.
Ja sam sretna... zbilja. Nepisivo sretna sa svojim životom. Ne, nije moj život sad baš toliko lijep, ali naučila sam vidjeti ono dobro. Shvatila sam da je tvoj život onakav kakvim ga ti smatraš. Tvoj stav prema životu ga uglavnom i određuje.
Zato... Zamislite se malo. Pogledajte kako ima puno lijepih stvari u vašem životu. Sjetiti ćete se mnogo lijepih uspomena. I logički gledajući, pošto ih je toliko puno bilo do sada, živite s mišlju da će ih još sigurno toliko biti. Shvatit ćete da je život nešto najljepše što ste mogli dobiti. On nije sreća, niti tuga, on je prilika za sreću i radost i nemojte ju propustiti.

pozdrav :)
Komentiraj { 7 } Print - On/Off - #

<< Arhiva >>