Jeste li se ikada zapitali što je zapravo ljubav?
To je osjećaj, osjećaj koji je lijep ako nije uzaludan, tj. ako ti je uzvraćen.
Sad... Mislite da vam se sviđa netko. Uvijek kada iznenada vidite tu osobu, nešto vas presječe po sredini, nešto vam zaleprša u trbuhu. U njezinoj blizini ili nemate snage ništa reći ili govorite gluposti. Navečer idete spavati s njom u mislima, ujutro vam je prva na pameti. Bojite da će te se pred njom osramotiti. Što god pred njom napravite, poslije se pitate da li ste to trebali napraviti, što sad on/ona misli o vama, i naravno, uvijek na kraju zaključite da ste glupo postupili makar možda i nije tako. Po bilježnici crtate srčeka ili cvijetiće. Skoro sve vas na neki način podsjeća na tu osobu, makar to bilo i prvo slovo njegovog/njenog imena. Dane provodite razmišljajući da li se sviđate toj osobi, uglavnom razmišljate u stilu: pa zašto bi mu se JA svidio/la? Provodite sate da vidite u kojoj majci izgledate lijepše i tanje kako bi mogli izaći van, makar će vas ta osoba vidjeti na par sekundi. Kada odlučite priznati nešto važno toj osobi, i to nakon dugo razmišljanja, na kraju dođete do nje i desi se blokada, te provalite nekaj nebitno u stilu: kaj imamo sutra prvi sat (a zapravo nemate prvi sat). Kad vas netko pita što vidite u toj osobi, ne znate točno reći. Svojim postupcima želite pokazati toj osobi da vam se sviđa, npr. čekate ju na ulici jer ste ju vidjeli daleko iza, ili pustite da vam tramvaj ode kad idete u školu jer ste vidjeli da ta osoba dolazi, a onda kad vas ta osoba pita zašto ju čekate slažete nekaj glupo u stilu: zamislila sam se i nisam skužila da je došao tramvaj ili tramvaj je bio prepun (a bio je na pola prazan). Za tu osobu bi napravili sve, sve bi joj oprostili, makar to značilo da ćete prekršiti nešto što ste oduvijek držali kao svoj bitan stav.
Je li to ljubav?
Netko će mžoda reći: ne. To je opsjednutost, kukavičluk, manjak samopouzdanja, smotani ste općentio, to je glupiranje, budalasti postupci, omalovažavanje sebe, iživljavanje na bilježnici, laganje, ulizivanje, trčanje za nemogućim, umišljanje...
Ljubav nije osjećaj. Ljubav je skup djela, postupaka i osjećaja koji su kod svakog drugačiji. Ljubav je stanje, glagol, imenica. Ljubav je nešto toliko veliko da čovjek ne može shvatiti. To je za njega nešto nedokučivo i udaljeno, prostrano poput svemira. A, opet ju je osjetio na svojoj koži. Ljubav je poput sunca: znamo da je tu, no ne možemo ga dokučiti, ne možemo shvatiti njegovu važnost niti veličinu, nikad ga nećemo moći potpuno upoznati, osjetimo njegove zrake, ali ne možemo reći kako mirišu, kojeg su okusa, pa čak ni njihovu boju jer se mijenja i poprima različite oblike, mi ne mžemo njome upravljati, ali ono može kontrolirati naš život.
Mi vjerojatno nikad nećemo doći do te razine da razumijemo jedan normalan osjećaj koji proizlazi od nas... I onda kažemo da smo inteligentna bića... A dopuštamo da nešto vlada nama.
Što je ljubav na kraju? Ja ne znam... Ja sam obično malo stvorenje u zagrljaju beskonačnog svemira i imam samo jedan život da shvatim tko me to grli...

pozdrav

Jedan sveučilišni profesor izazvao je studente pitanjem: '' Je li Bog stvorio sve što postoji? '' Jedan student je hrabro odgovorio: '' Jest,stvorio je. ''

'' Bog je sve stvorio? '' -upita profesor.
'' Da,profesore! '' -odgovorio je student.

Profesor je odgovorio: '' Ako je bog stvorio sve,onda također je stvorio i zlo,a zlo sudeći prema pravilu-da naša djela govore tko smo mi-bog je zao. ''

Student je nakon toga zašutio. Profesor je bio jako zadovoljan sobom i hvalio se studentima kako je kršćanstvo mit.
Jedan drugi student je podigao ruku i upitao: '' Profesore postoji li hladnoća? ''

'' Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar tebi nikad nije bilo hladno? ''

'' Niste u pravu! Prema zakonu fizike ono što mi zapravo smatramo hladnoćom je nedostatak topline. Predmeti ili živa bića se mogu proučavati kad imaju ili prenose energiju,a toplina je ono sto čini da tijelo ili materija prenose energiju... Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kad nemamo topline. Recite mi profesore postoji li tama? ''

'' Naravno da postoji. '' - odgovorio je profesor.

'' Još jednom ste pogriješili , ni tama ne postoji. Tama je zapravo nedostatak svijetla. Svijetlo možemo proučavati ali tamu ne. Tama je naziv koji čovjek koristi kada svijetlo nije prisutno. ''

Nakon kratke šutnje mladi čovjek upita profesora: '' Profesore postoji li zlo? ''

Profesor je pomalo nesiguran odgovorio: '' Postoji, vidim ga svaki dan u primjerima čovjekova nehumana ponašanja, u masi kriminala i nasilja u svijetu. To nije ništa drugo nego dokaz da zlo postoji. ''

Na to reče student: '' Zlo ne postoji profesore. Ili barem ne postoji samo za sebe. Zlo je jednostavno odsustvo od Boga. To je kao tama i hladnoća – riječ koju je čovjek stvorio da bi opisao odsustvo od Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije kao vjera ili ljubav koje postoje kao što postoje svijetlost i toplina. Zlo je ono što nastaje kad čovjek nema topline ili tama koja nastaje kad nema svjetla. ''

Profesor je sjeo. Mladićevo ime je bilo Albert Einstein.

Nisam imala baš previše inspiracije za pisanje, pa sam vam stavila ovaj tekst. On zbilja potiče čovjeka da razmisli. Ja nakon ovog teksta obično samo blejim kroz prozor... Eto, samo tako.... Ne znam zašto... Ima nešto u tom tekstu... Nešto vrijedno razmišljanja...

pozdrav

Ovo su provale koje su nastale u V. gimnaziji, pod različitim satovima... I nek onda netko kaže da se i mi odlični učenici i strogi profesori ne znaju dobro zabavljati... Uživajte...

ponavljanje rijeci prije sata njemackog (tekst o djecaku Tobiasu)...
ucenik: Tobias,.. sta je to, frižider??

Geografija
profesorica: što je to polarni dan?
ucenik: Polarni dan je kad dan traje cijelu noc

Latinski:
profesorica: prevedi mi rečenicu sad.
učenik: šta?
profesorica: [ime učenika cenzurirano], nemožeš se ti meni obraćati sa "šta"... kaže se "molim".
učenik: šta?

Prof: Ti napisi zadatak a ja se idem malo nadrogirat...

Prof: Masna slova, to je ono kad jedes burek nad knjigom, natreses unutra i zaklopis pa ostane masno...

(ucenik rjesava zadatak na ploci)
Prof: Smotan si ko burek!

FIZIKA (zna se koji profesor)

Učenik: Znači u liftu se moze osjetiti bestežinsko stanje?
Profesor: Pa da... Pustiš lift da slobodno pada sa zadnjeg kata, po mogućnosti gurneš punicu unutra i eto ti...

Prof: Ja ću vas početi tući. Zatvorit ćemo vrata i prozore i to će biti naša mala tajna

prof.: Ne leži na klupi, nisi u hrvatskom saboru!

fizika

prof: moze li knjiga glumit autobus?
ucenik: moze ak je dobar glumac

prof: „Ja kao da sam u zoološkom…“
xy: „Bar ne morate plaćat kartu..“

fizika danas:

prof:ivane vjeruješ li ti u zadatak?
ivan:ne vjerujem profesore...
prof:u zadatak treba vjerovati, a ti ivane odi na mjesto...

na pisanju zadacnice iz lat:
prof: "pa vec sam vam 300 puta rekla [doslovno!] da je bos, bovis govedo! pa nece valjda to biti pas!"
...
na ispravku:
prof: "neki pametnjakovic je naravno za bos, bovis napisao da je pas unatoc tome sto se u istoj recenici spominje da ima rogove"

profesorica u OŠ: "Reci nešto o EU?
učenik: "pa prva država koja je ušla bila je Amerika"

Fizika - o inercijalnim sustavima "to se događa kada vlak u stanju mirovanja naglo zakoči"

informatika
prof: to vam je tak... neki lijepo pjevaju, neki dobro razmisljaju, neki su zgodni,.. a ja imam sve

Informatika (Radman)
U: Jel' mi pišemo test u srijedu?
P: Da.
U: Zakaj?
P: Eto tako.
U: Za ocjenu?
P: Ne, za prestiž.

P: Cure, ne dajte da prije osamnaeste prčkaju po vama.

P: Hedonizam ne može biti dobar bez računa užitka. Stranger in the night, sida in the morning.

Povijest (Grčić)
(profesorica govori da nas neće ispitivati na Dan učitelja, ali mi nemamo povijest taj dan. Traži po kalendaru neki slijedeći prigodan praznik.)
P: Ne mogu vam reći da vas neću pitati na Međunarodni dan životinja jer bi me netko prijavio.

Fizika (Mičić)
(radimo lom valova)
U: Zato neke stvari u vodi izgledaju veće, kad se kupamo.
P: Samo fantaziraj.

na nekom od prvih satova farke radili smo motivacije... i onda je ona rekla "seksualna motivacija", a pola ljudi se streslo na spomen seksa. 2 minute kasnije farka se zadere "seks!" opet se ljudi stresu a onda ona pocne o tome kako je seks jedna normalna rijec...

„Zbogom Bosno, odoh ja u Sarajevo!“

„Kasnimo s gradivom jer vi stalno zvrljite, majmunirate, šiljite onu stvar…“

„Profesor govorio il magarac prdio! vama svejedno!“

ucenik: Muhamed? jel to onaj sto je izgradio Getro?

na satu likovnog
Profa:što znači kratica WC? (water toilet)
Učenik:Wellnes centar

prof zem:stali smo kod...gdje smo stali??
učenik:kod trombolona.
prof zem:eh,da trombolon je...trombolon? šta je trombolon??

danas gospoda trepse:gdje mravci grade krticnjake?

MATEMATIKA
Prof: Na koncu kraja........
-------------------------------------------
Prof: U tom zecu leži grm!!!

prof: Vi mislite da ja znam više nego što znam - a da ne znam!

(latinski, profa pita 3. lice futura glagola possum, posse koje glasi poterat no ...)
Uc: Poserat...

uč. Profesore, jel gledate možda večernju školu?
Prof. Miklić: "Ne, al znam ti ja Pervana. On ti je od mene mlađi 3godine, a išao je u teslu.
Imao je aktovku na šifru(brojeve) i uvijek je nosio onakvu, crvenkastu , kako da
kažem, onako pedersku jaknu
kad bi ga vidjeli, počeli bi se kuglat od smijeha

zemljopis
prof.:sve arapske države u africi..

Farka jednom uceniku: E da si ti malo stariji a ja malo mladja... Svasta bi bilo ovdje...

kaže prof: jel znate vi djeco koji je nama bio najdraži napitak kad smo bili tak mladi ko vi?hehe...neznate, pa to je bio čaj s rumom bez čaja...hehe...hehe

prof: Zavrnut ću ti vratom u kabinetu i baciti ti truplo kroz prozor da te zabetoniraju pa da buduće generacije hodaju po tebi.
uc: Nemojte se uzrujavati, od stresa bute umrli mladi.

likovni
profesorica ispituje ucenicu koja ne zna nesto o grckoj akropoli..
prof: daj joj sapnite, ja cu se pravit da ne cujem

Profa (o Panteonu): To vam je u Rimu blizu Mcdonaldsa...

Vjeronauk:
Frane: I ja bih se iznenadio da mi arkandjeo kaze da cu zatrudniti.

(sat fizike nakon sata hrvatskog na kojem smo obrađivali lik fatalne žene)
Lobel: Marie Curie bila je fatalna žena. Toliko je zračila da su svi oko nje umrli.

prof. Mičić: Kako se određuje starost živih organizama?
Lukička: Dođeš i pitaš ga koliko ima godina

kemija (Turcinovic)
Prof: Ne mejrite pupkom nego ocima. I nema smisla klanjati se priboru.
Uc: ...i nemaj drugih bogova uz mene!

prof. Meštrov. : samo da znate, sljedeci put pisemo nenajavljeni test...

(uc. nema zbirku zadataka i treba sjest do Mie, koja ima)
Miklic: Odi sjedni do Mie, nista ti se nece dogodit. Ona ne jede konjsko meso!

(usred hrvatskog windowsi odluce instalirat apdejtove i restartat komp, Farka me pita zakaj to)
Ja: Winsi su odlucili bas sada instalirati sve zakrpe...
Farka: Vidim ja vi mene zezate...
Ja: Ja ne, Windowsi da.

pod latinskim(Gilić):
učenica X odgovara i ne zna nastavak za jednu deklinaciju(ne znam koji padež) i nakon izvjesnog vremena prof. kaže:
"O moj Bože, mislim da je porođaj lakši od ovoga."

Eto, opet škola... Opet sjedenje u klupama i iščekivanje profe z latinskog sa strahom, kao i nadanje da nam profa iz hrvatskog neće opet dati neki nenajavljeni test.
Ali, začudo mene to uopće ne brine previše. Imam ja jedan te isti problem već 4 mjeseca zvan: ON. Evo priznajem tip mi se fakat sviđa al ne znam kaj da radim. Al, ne ubija me to, neg to kaj i možda znam kaj da radim al sam za to nesposobna, ne mogu... Ja i moja nesposobnost... Moj strah... Jel postoji lijek?

Is there cure for love?
Is there cure for pain?
Is there any word to describe my feelings?
Help me...
I am lost in my life.
Like a tear on my face I am going down...
There are many roads of life, but which is good to pick which is the right one?
Help me...
I am lost on this world.
I think I choosed the wrong one.
Is there a way back?
Is there anything to do what can help me choose something right?
Everything I did in my life is wrong.
Help me...
What can I do to get in past and correct my mistakes?
I know that is impossible.
I fell in a deep dark hole and I can`t go out.
Help me...

Ovo bi bila jedna "pjesma" koju sam ja napisala prije par godina. Sad ak vam naslov još nije jasan: Ljubav je veći problem. Zašto? Jer ne možete skoro pa ništa. Ak imate loše ocjene učite. Ali ako ste zaljubljeni, ne možete učit. Glavni krivac: ljubav.

Who do you think you are?
You can not tell me what to do!
Why do you want to rule my life?
Do you think I don`t deserve to live?
Who are you to think you can make me to suffer because of a boy?
Why are you doing this to me?
Love, you stupid feeling, who do you think you are?

Eto još jedna moja "pjesmica" nastala daaavno. Izbacila sam nažalost neke djelove koji baš ...hm... nisu za javnost. Moj komentar na ovu pjesmu će zapravo biti stih iz jedne moje druge pjesme (...lol... ne pitajte kolko ih imam): Why did love make me to ask so many questions with no anserw?!?

Ne znam šta da vam više kažem, trebam pomoć a ni sama ne znam za što... Općenito: ne znam šta mi je... sve mi se zbrkalo...
Valjda sam samo zaljubljena...lol.... :) Ček jel to dobro il loše? ....

Znate da postoje, kakvi su ne znate, kao ni razlog zašto ih ta osoba ne pokazuje... Ne znam zašto smo mi ljudi tako čudna bića. Želimo da je nekom stalo do nas i želimo da njegova djela to potvrđuju, a opet, nama je teško pokazat te iste osjećaje. Zašto?
Ako mene to pitate, mislim da vam mogu odgovoriti. Npr., meni je podosta stalo do jednog tipa (opet onaj isti iz prijašnjih posteva), možda bi se čak moglo reći da sam zaljubljena u njega. E, sad, ja dobijem priliku u kojoj bi mogla njemu očito pokazat da mi je stalo, ali ja neću. Zašto? Zato jer se bojim da mi taj osjećaj neće biti uzvraćen, te da ću tako biti povrijeđena. Bojim se da njemu nije stalo do mene i da ću ispasti zaljubljena budala. I tu nastaje problem. Što ako ,na primjer, ja neću pokazati da mi je stalo iz navedenih razloga, a nece ni on iz istih razloga makar je i njemu stalo. Tako možemo živjeti dovijeka ne želeći pokazati jedan drugome da nam je stalo jer se bojimo riskirati i biti povrijeđeni. Lako je ljudima reći: "Pa pokaži mu onda da ti je stalo, riskiraj, možda će ti se isplatiti." Ali, oni zapravo ne razmišljaju previše o tome što ako se ne isplati. Nema više povratka nazad... To je prevelik gubitak. Svaka čast onome koji za to ima hrabosti.
Ja katkad uspijem skupiti malo hrabrosti i pokažem mu da mi je stalo. Vjerojatno i on. Ali ja to ne vidim, tj. vidim ali bojim se da si umišljam. Bojim se da krivo mislim, oprezna sam jer ne želim živjeti u uvjerenju. Opet problem: što ako i on tako misli? Što ako i on ignorira moje pokazivanje da mi je stalo do njega jer se boji da si umišlja?
Ti osjećaji nam rade zbilja puno problema i kompliciraju nam život. Tražim znakove da mu je stalo i ne nalazim ih, kada ih ima mislim da si ih umišljam... Što da radim? Ja ne želim riskirat, ja to jednostavno ne mogu, ja sam samo obična kukavica, obična zaljubljena kukavica. A dobro znam da se ovako vrtim u krug, ali možda nažalost, a možda na sreću, ja živim (zasad) s ovom mišlju: Bolje išta nego ništa, ili u ovom kontekstu: Bolje da ostanemo na ovome na čemu jesmo, nego da više nikada ne pričamo zbog mog glupog postupka. To možda nije ispravno...Ali što onda je? Zašto nas u školi uče kolko neka pjesma, koju ćemo za par godina zaboravit, ima stihova umjesto da nas uče što su osjećaji, kako ih savladati, kako ih izbaciti iz glave, kako da skupimo hrabrosti i pokažemo svoje osjećaje !?!?!?!?

pozdrav

Snovi... Što su snovi uopće? Nekakvi događaji koje proživljavamo ili slike koje vidimo dok spavamo? Ili nešto više... Možda rješenja koje nam mozak nesvjesno daje na neka pitanja koja nas muče ili možda čak i naša budućnost, nešto što će se dogoditi? Nažalost... Nitko ne zna pravi odgovor.
Meni se u zadnje vrijeme često događa da sanjam kako sam u školi i kako se zabavljam pod satovima s ljudima iz razreda. No, ne samo s ljudima iz srednje, oni se mješaju s ljudima iz osnovne i nastaje nekakav čudan razred. Što bi to trebalo značiti? Da mi ljudi iz osnovne fale, isto kao i ovi iz srednje (mislim ono... nisam se s nima vidjela od kraja škole...)? Ili sam se zaželila škole? Ok...Ovo drugo nije definitivno. Oduvijek sam pokušavala nać razlog svojim snovima i shvatila sam da uglavnom sanjam ono kaj me muči. Kad sam se bojala da će me sljedeći dan profa iz hrvatskog pitat a nikaj nisam učila, sanjala sam da me pitala. Ne sjećam se više detalja.
A da ne pričam koliko puta sam sanjala da sam s nekim tipom, koji baš i nije nekaj zgodan, neg mi je sam frend, i to ne onaj pravi... Mislim, progovorimo katkad koju rečenicu. Kakvog smisla taj san ima? Mislim da znam. Dugo sam razmišljala i došla do zaključka. Taj tip s kojim sam sanjala da sam bila je inače ovak baš jako dobar i miran tip, koji te nikad ne bi zezao i sl., ali nije baš nešto osobito zgodan. E, sad... Baš dan prije te noći sam razmišljala kak dečki fakat katkad znaju pretjerat što se zezancije tiče i bit veoma bezosjećajni. Taj dan se to odnosilo osobito na jednog tipa iz razreda (da možete povezat stvari: onog tipa iz prošlog posta). Možda je to razlog, a možda i nije.
Da privedem ovo kraju...
Svaki san, bezobzira na sve, ima smisla, ma koliko glup njegov razlog bio. Ako bolje razmilsite o nekom snu, vidjet ćete možda ono što prije niste vidjeli. Na primjer, možda ćete napokon shvatiti da vam se netko sviđa, možda ćete napokon naći razlog zašto ste bili toliko nervozni neki dan... Općenito, mislim da sve što se događa ima neki razlog i smisao samo ga treba naći. Zato bih vam savjetovala da se držite uzrečice: Tko traži, naći će.
Ali, također, upozorila bih vas na još nešto. Nemojte živjeti te snove, nemojte slušati one koji kažu: "To što sanjaš je tvoja budućnost i sl." jer to u većini slučajeva nije istina. Svi obično sanjamo ono što želimo da bude. Kada sam to shvatila svaki dan sam počela sa radošću ići spavati, jer sam znala da ću sanjati ono što je u realnosti malo moguće. Tu sam gadno pogriješila... Počela sam živjeti u snovima, i zanemarivati svoj pravi život. Tako sam propustila mnoge prilike da imam nešto... Osjećala sam da mi to nije potrebno, da nije potreban trud i rizik, jer ja to već imam, makar u snovima. Nikad si to neću oprostiti...
Bilo je to dovoljno davno da zaboravim, a opet dovoljno blizu da osjetim...
Probudite se i počnite živjeti ovaj život jer on je jedini koji imamo... Ne živite u snovima jer, vjerujte mi oni nisu ni blizu lijepi ni stvarni kao kad to isto proživite... Kad živite u snovima svaku večer vam se dogodi nešto lijepo, a to ubrzo onda i zaboravite...Proživite to isto što ste sanjali i, vjerujte mi to će vam ostati uspomena do kraja našeg, bez obzira na sve, lijepog života, koji je savršen baš zato jer je promijenjiv i nenadan, potpuno originalan i neponoljiv.

Pozdrav iz stvarnog života

Naslov vam vjerojatno baš i nije jasan, ali ja vam tu ne mogu pomoći. Morala bih vam ispričati skoro cijeli svoj život... No, vjerojatno ni onda ne biste shvatili.
Sve je krenulo jutros kad sam otišla na msn i vidjela da sam dobila mail. U mailu su bili adrese msn-ova ljudi iz mog razreda. Eto i naišla sam na msn jedne osobe koja mi u životu ne znači previše, ali ta osoba je dobar prijatelj osobi do koje mi je stalo... Mislim da sam 15 minuta razmišljala da li da započnem razgovor s tom osobom (ne znam zašto)... A, onda me ruke više nisu slušale i počele u pisati...Sve je bilo dobro dokle ta osoba, da vam pojednostavim, Josip nije pitala da li imam msn njegovog dobrog prijatelja, kojeg sam maloprije spomenula! Na koju foru on nema msn svog super frenda! Naravno ni ja nemam njegov msn... Zapravo naš razgovor koji se sastojao od čestitanja nove godine i nekakvih svakodnevnih pitanja ni nije toliko bitan. Josip je uvijek bio svima nama nekakav "weirdo" kojeg niko nije kužio, tak da me zapravo ono pitanje nije trebalo tolko začuditi.
S tim njegovim prijateljem sam u sličnoj siuaciji kao što sam i bila s jednim tipom u osnovnoj, a s njegovim društvom u istoj situaciji kao i s društvom iz osnovne na početku osmog razreda. Prošlost se ponavlja. Nije baš potpuno ista, ali ni previše različita.
Prije par mjeseci sam puno razmišljala o sadašnjosti, tada ju još ne uspoređujći s prošlošću i napisala sam jedan tekstić, ok, ne baš tekstić nego tekst, nešto poput posta, samo što tada još nisam imala blog. Savit ću vam ga dolje pa da vam bar malo pojasnim, što se zapravo događa sa mnom i s tim tipom. Taj tekst nema nikakve veze s prošlošću, što je i bolje jer tu prošlost trebam što prije zaboraviti, a djelomično se tiče i mog posta "Robovi vremena".
Možda nećete shvatiti ovaj tekst, a neće vam se dati ponovno ga čitati. U tom slučaju morat ćete me jedanput uhvatit na msn-u ili u živo, pa ću vam to pojasnit, ako naravno imam povjerenja u vas, i ne bi me smetalo da to znate bez cenzure, tj. s imenima.

Zbunjena sam.. Treba mi pomoć..Po mogućnosti ovozemaljska... Trebam riječi, a ne djela... Možda vam je to čudno, ali u ovom trenutku nisam sposobna sama razabrati poruku nekih djela..Želim da mi netko može sa stopostotnom sigurnošću reći da su ta djela zbilja namijenjena onome čemu ja mislim, ili bolje reći nadam da jesu. Ne tražim ni samo riječi ni samo djela...Želim da djela potvrđuju riječi i da riječi predstavljaju djela, možda sam zahtjevna i pohlepna, ali u ovim trenucima vjerujem samo u ono što je sto posto sigurno, ovo drugo ne želim..Ne želim živjeti u laži niti biti sačuvana istine... Želim vidjeti svijet realnim kakav baš je... Život u snovima me ošamutio. Moje maštanje je ili postalo realnost ili samo još uvijek sanjam... Ne želim biti pošteđena, želim znati kakav svijet zbilja je kako bi mogla donositi odluke sukladne tome...
Strpljivost... Ne, ne mogu više tako... To me ubija... Za vrijeme čekanja previše mogućnosti mi pada napamet, što više pokušavam razumjeti to me sve više zbunjuje...
Odnos.... Sigurno postoji neka definicija... Odnos mene i jedne osobe...Ne, to se ne može dešifrirati... Zašto? Možda zato jer se mijenja iz minute u minutu, iz razgovora u razgovor..Ne znamo na čemu smo,...Možda bolje reći ne znam na čemu sam, jer on možda zna na čemu je sa mnom... Kad bi mi bar rekao, bar nešto... Ne mora biti odgovor na ovo pitanje ni definicija našeg odnosa..Jednostavno njegova razmišljanja , njegov pogled na sve ovo...
Pa zašto ga onda ne pitaš?, Bio je to savjet moje frendice..
Nemam snage, bez obzira što želim znati istinu, bojim je se , bojim se onog najgoreg, bojim se biti povrijeđena...
Uvijek sam se pitala jel i on razmišlja o meni kao ja o njemu... Bojim se išta poduzimati jer jedan krivi i brzopleti potez bi mogao nepovratno srušiti sve što sam u zadnja tri mjeseca gradila, mogao bi srušiti moje snove koji polako prelaze u zbilju...
Ne znam što da radim trebam savjet, trebam pomoć... No, problem je i kad ga dobijem bojim se da nije dobar, da me ta osoba možda nije razumjela,.. A kako bi i mogla kad ni ja ne razumijem samu sebe... Moji osjećaji su za mene velika nepoznanica, kao i moj odnos s jednom osobom...
Tražim znakove i ne nalazim ih, dobivam znakove i ne vidim ih... Ne, nije istina, vidim ih, ali se bojim da si umišljam, to je kod mene najveći problem, u zadnje vrijeme gubim granicu između realnosti i mašte, tj. onoga što bi htjela da vidim i da bude i između onog što je...
Da li sam zaljubljena? Vjerojatno jesam, ali ja si to ne želim priznati, to je kao da s ljubavi potpišem ugovor da me zarazi, a onda na kraju doživim razočaranje, a ugovor vrijedi najmanje pola godine..
Ja jesam zaljubljena, ali ne ljubim i ne volim, to su za mene preteške riječi... Opisati ljubav ili bar onaj osjećaj koji ja osjećam kada ga ugledam možda se i može opisati, mislim, definirati se isto vjerojatno može, ali ja ne znam prave riječi za to...
Taj osjećaj je kao da..
Ovako... Zamislite nešto što jako volite jesti...To nešto stoji ispred vas, a vi ste gladni, vi to jednostavno neopisivo jako želite... Paralizirani ste i ne možete ništa, a osjetite njegov miris, vidite ga, onako slatkog ispred vas, a vi bi... Vi bi ga uzeli ali ... Ništa... spustite pogled.... Ne želite o tome razmišljati...Ali osjećate da je još uvijek tu, osjećate njegovu prisutnost... I tako mjesecima svaki dan na njega nailazite onako nemoćni, i gladni...gladni ljubavi i pažnje.

pozdrav

Ne očekujte dubokoumni post jer ipak je malo prekasno za to. Nikad nisam slavila bolju Novu do sad. Za to se moram zahvalit Teni. Baš nam je bilo fora. Čak smo i vatromet imali!!! Ali, i Colu umjesto šampanjca...lol. Nadam se da nismo bile jedine koje smo se dobro provele. Jest da je bila magla i da je vani bilo ko da je bio rat ( zbog petarda), al eto ipak bez toga se ne može ući u Novu godinu...
Uglavnom, želim vam sve najbolje u 2008. godini...