Trapula u shoppingu iliti obaranje rekorda u svuci-obuci hlače

23.08.2004., ponedjeljak

U subotu sam lutao po dućanima, u potrazi za ljetnom i jesenskom garderobom. Naravno, teško bi se na taj pothvat odlučio sam, no bolja polovica je uspjela namamiti me, spominjući dobar ručak u gradu. Poznat sam po tome što mi nakon dva dućana kupovina postaje velika tlaka i najrađe se vratim u prethodna dva dućana opet i kupim ono što mi je zapelo za oko. Zato uvijek imam izvidnicu prije nego što krenem u shopping, koja mi javi točne kote na kojima se nalazi roba po mom ukusu.

Ovog puta sam našao minimum stvari po mom ukusu. Većina hlača koje sam zapikirao dizajnirana je očito za štrikljave muškarce tankih nogu. I onda te iste hlače njima stoje pripijene uz noge, sudeći prema 2 primjerka metroseksualne vrste koja su u tom trenutku bila u trgovini. Pripupitam ja prodavačicu da li "imaju nešto za normalne muškarce, jer ja u ovu polupederastu robu ne mogu ući ni pod razno". Preporučila mi je neku sportsku trgovinu, s obzirom na moju sportsku građu i 100 kila, jer je njen butik nešto viša moda. Znači li to da se visoka moda odnosi samo na visoke tanane tipove tipa žirafa koji imaju 60 kila sa krevetom, ili na zalizane kepece?

Anyway, u nastavku đipanja po trgovinama nađem se u King Crossu gdje je u Cisalfi bilo veliko sniženje robe. Odmah sam dograbio Timberland bermude i majice u ruke, ali ponovno nije bilo veličine za mene. Najveće hlače i majice su bile veličine M. Ma kakav to muškarac nosi M, valjda neki klinac ili? Pregledao sam gotovo sve kratke hlače u trgovini, u bojama koje mi odgovaraju, te nisam našao nijedne u koje mogu ući, a napominjem da nemam trbušinu. Ušao sam zapravo u jedne, ali to ne bi bile kratke hlače jer su mi sezale do potkoljenice.
Iz očaja sam uhvatio jednu sportsku laganu majicu "na špaline" u koju sam ušao iz drugog pokušaja, veličina XL. Napokon nešto što je doista i otišlo u košaricu. Potom sam nastojao ući u jednu prekrasnu majicu dugih rukava veličine L, a taj pokušaj samo što nije bio praćen pljeskom podrške kao na atletskom mitingu u Zurichu. Prodavačica mi je uz smješak rekla da se ne mučim jer neće ići, te da bih trebalo malo manje u teretanu ići. Ja sam odgovorio da sam polaskan njenin interesom, ali da mi je malo dalje bolja polovica. Ne trebam ni opisivati zabezeknutost dotične.

E, u Replayu sam našao dosta robe koja mi je točno odgovarala po dimenzijama, ali nisam našao puno robe koja mi se svidjela. Bolja polovica je ponovno izvela dobru fintu, iskoristivši to što sam već svukao hlače u kabini. Ne, nije me strastveno konzumirala, već mi je samo prebacivala razne modele hlača, dugih i kratkih, preko vrata kabine, jer zna da mi oblačenje-svlačenje ide poprilično na živce i da je "vižitavanju" dućana uskoro kraj. I bio je kraj, oslobodio sam se duševno i tjelesno kad sam napustio dućan, a to mi je bio ukupni 5. u tom danu.
Ako nešto ne volim, onda je to lutanje po dućanima. Od toga još više ne volim lutanje po dućanima sa ženskim osobama u društvu.

- 10:39 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	kolovoz, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Caught in the trapula

BLOG.HR

Opis bloga

23.08.2004., ponedjeljak

Trapula u shoppingu iliti obaranje rekorda u svuci-obuci hlače