Moj jučerašnji tekst izazvao je popriličnu polemiku ovdje, a uz to sam primio i popriličan broj e-mailova. Sad ću još malo razjasniti stvari, posebno za one koji nisu shvatili poantu jučerašnjeg teksta. I s ovim neću završiti komentiranje naslovnice bloga, jer ću svaki put rafalnom paljbom raspaliti po nepravednom odabiru tekstova i neutemeljnom isticanju autora. Naravno, ne zbog toga što želim povesti neku revoluciju, već zbog toga što imam pravo na mišljenje i rado ću ga izražavati na svom blogu.
Jučerašnji odabir Siskovog teksta za naslovnicu je bio totalno pogrešan. U tekstu koji je donekle zanimljiv Siske je spomenuo Tonija Kukoča i počastio ga bezobraznim i nadasve uvredljivom komentarom, kojeg imate prilike pročitati u donjem tekstu. Kao i svaki bloger on ima pravo na mišljenje i može srati o Kukoču na svom blogu, ali nedopustivo je da vodstvo blog.hr-a izdvoji takav tekst na naslovnicu. Annie je bez ikakve dvojbe odabrala pogrešne dijelove teksta za isticanje, a netko je to autorizirao. Po meni to sve skupa ide na sramotu autora, ali ujedno i onih koji su se pobrinuli za to da se tekst pojavi na naslovnici.
Možda naslovnica nije bitna nama koji pišemo blogove, ali bitna je sigurno običnim posjetiteljima koji sa nje kreću u surfanje po blogovima. Naslovnica ističe zanimljive autore, a posebno ističe zanimljive tekstove, koji bi ujedno trebali biti i smjernica novim blogerima. U tom kontekstu svakom je normalnom čovjeku jasno da naslovnica bloga ne smije sadržavati tekst u kojem se netko blati i vrijeđa.
Toni Kukoč je naš dični sportaš koji je već dugi niz godina hrvatski predstavnik u NBA. Vjerujem da 90% Hrvatske cijeli Tonija i zato mislim da je vrlo jadno to što su blogeri i posjetitelji prisiljeni na naslovnici gledati tekst tipa u kojem je Toni onako opisan, samo zato jer je tip negdje čuo lokalnu priču da je Kukoč seljačina i *beep* od čovjeka.
Odabir tekstova za naslovnicu nije lak posao, ali onaj koji se njega prihvati mora biti objektivan i mora misliti na to da nije on osobno, a ni njegova grupica ljudi, nisu blog.hr. Blog su svi blogeri zajedno, te svi njegovi posjetitelji.
Sama Scorpyjeva reakcija u komentarima prošlog teksta jasno pokazuje kako ljudi koji diktiraju tempo sadržaja na naslovnici nemaju pojma o granici između duhovitog i uvredljivog. Očito da nisu spremni ni prihvatiti kritiku, jer misle da je blog njihova igračka sa kojom oni najbolje barataju, a mi drugi trebamo sjediti u kutu i uživati u njihovoj igrici.
E pa ne ide to tako kad je u pitanju Trapula, jer Trapula nema dlake na jeziku. Žao mi je što mnogi blogeri koji su poslali riječi "podrške" nisu dovoljno hrabri da se i javno izraze. Imam pravo reći i što mislim o pojedinim blogerima, kako o onima koji mi se sviđaju, tako i onima koji mi nisu dragi. Ne možemo svi glumiti super odnose sa svima kroz smajliće, ima nas koji i otvoreno kažu što misle.
U zadnjem dijelu ovog teksta samo ću se kratko osvrnuti na moje blogerske ambicije, koje su se jučer često spominjale. Naime, sve tekstove koje sa ovdje pisao sam pisao čisto onako kako me je išlo. Neki su bolji, neki lošiji, ali to je Trapula. Ne nastojim se svima svidjeti, niti nastojim biti non-stop zanimljiv. Da nastojim, onda bi valjda izmišljao putopise iz Japana kako bi ostao cool.
Blog je na određeni način ogledalo mene, a ja nisam uvijek zanimljiv.
Nadalje, spominjao se moj angažman na blog.hr-u, te kako bih volio i ja nešto uređivati, ali ne mogu. Dragi moji, ja sam mogao biti u timu ovog našem dičnog bloga, jer sam od samog početka u cijelom projektu. Ja nemam vremena ni volje za ozbiljni angažman na blogu, a svjesan sam i da nije riječ o malom poslu. Međutim, to ne znači da zbog toga nemam pravo na mišljenje.
To mi je jedno od najdražih prava koje imam. U interesu svih blogera apeliram na veću objektivnost glede objavljivanja tekstova, a ako je ne bude Trapula će opet raspaliti. Ne možemo svi šutke sjediti.
|
