Ajmo malo o stanovanju u Tokiju. Dakle, kad se na jednoj ne toliko velikoj površini nađe 13 milijuna stanovnika, jasno je da ne mogu imati svi komforne stanove i vile. Tokijski neboderi ponekad zapinju za nebo, jer kad se ne mogu prostorno širiti mogu se barem penjati u visinu.
Zanimljivo je da većina Japanaca, unatoč visokom standardu, živi u malim jednosobnim i dvosobnim stanovima. Kod nas je materijalno blagostanje odmah signal za kupovinu boljeg i većeg životnog prostora, ako trenutno u njemu ne uživamo. Ma zapravo, mi kupujemo stanove i bez blagostanja, a lešinarski raspoložene banke pokupe zbog toga lijepe kamate u periodu od 5, 10, 15, 20 ili 25 godina.
Mene je posebno začudila činjenica što i bolje stojeći Japanci žive u malim stanovima. Bili smo pozvani kao gosti u stan jednog tokijskog odvjetnika, poprilično dobrostojećeg. Kad smo dolazili u njegovu četvrt, koja slovi za malo ekskluzivniji dio Tokija, vidjeli smo male zgrade i apartmane sa posebnim osiguranjima, videonadzorom, vlastitim komunalnim službama itd. Pred apartmanima su bili parikirani zaista skupi strojevi, poput Bentleya i drugih skupocjenih japanskih limuzina. Kada smo došli pred vrata našeg domaćina iz zvučnika je progovorio milozvučni glas njegove žene, prije nego što smo uopće pokucali. Kasnije sam skužio da ona u kuhinji ima mali monitor, na kojem može pratiti zbivanja oko apartmana.
S obzirom na dotad viđeno, očekivao sam nešto wow, no apartmančić je imao kojih 50-ak kvadrata.
Wow je bila jedino organizacija sadržaja u stanu, sve nešto na okretanje i izvlačenje. Doista maksimalna organizacija u ponuđenoj kvadraturi. U razgovoru sa domaćinima otkrio sam da oni svoj stan vide kao 'malo veći', te da nemaju nikakvu namjeru kupiti nešto veće.
Osim stana, zanimljiva mi je bila i Japanka, žena našeg domaćina. Ne, ne u tom smislu :).
Bilo nas je sveukupno 6 u gostima, a ona je kuhala i pripremala hranu na doslovce 4 kuhinjske ploče. Vidjelo se da se slama, jer je radila nekoliko različitih jela, pa smo prijatelj i ja došli u kuhinju malo joj pomoći. Međutim ne, nije nam dozvolila apsolutno da ništa taknemo, ne zato što smo gosti, već zato što Japanci u kuhinji gotovo ništa ne rade. Na ženi stoje svi kućanski poslovi, te se ona trudi maksimalno ugoditi svojem mužu koji umoran stiže sa posla. Joj, taj dio mi se jako svidio.
Međutim, u dobrom dijelu japanskih obitelji pravilo je da žena raspolaže sa kućnim budžetom, pa sad sami procijenite koliko vam odgovara ta koncepcija.
|
