| svibanj, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Tokijske pričice
|
Važne osobine Japanaca su organiziranost i pedantnost. Svi procesi koji se u društvu odvijaju imaju svoju glavu i rep, svoja pisana ili nepisana pravila, a Japanci se toga strogo pridržavaju. Japan ponekad zamišljam kao jedan veliki mravinjak, gdje se unatoč napučenosti stvari odvijaju poprilično organizirano. Primjerice, u našim restoranima dobar dio konobara ne poslužuje samo goste već i toči piće, priskoči u pomoć kuhinji, počisti šank itd. Kod Japanaca toga nema, svatko se drži svog točno definiranog posla, a kod njih 4 čovjeka ponakead rade nešto što kod nas radi 1. Imao sam prilike pred svojim očima gledati proces kuhanja i serviranja špageta u kojem su sudjelovala 4 Japanca. Prvi je skuhao špagete, drugi ih je cijedio i stavljao u tanjur, treći ih je poslužio, a četvrti je sa parmezanom hitao okolo i posipao gostima špagete. Koliko daleko ide japanska pednatnost imao sam se prilike uvjeriti i u svom hotelu. Šetao sam ispred hotela sa vrećicom u ruci, u koju sam stavio raznorazno smeće. Hotelski portir je skužio da želim baciti smeće, pa me ljubanzo priupitao da ga dam njemu. Naravno, ja sam mu ga radio prepustio, a onda sam svjedočio jedinstvenom scenariju. Dotični je portir otvorio vrećicu, razvrstao smeće i sve je bilo ok dok nije naišao na dvije baterije od 1.5 volti. Vidjelo se da je odjednom na mukama, jer nije imao adekvatnu kantu za baterije. Nakon kraćeg razmišljanja pobacao je ostalo smeće, a baterije je uzeo, po jednu između palca i kažiprsta, te jurnuo u hotel. Zanimalo me što će napraviti pa sam se i ja uputio za njim, a zatekao sam ga na recepciji kako drži baterije ispred sebe kao da su od nitroglicerina. Nedugo zatim stigao je njegov šef, portir mu je pokazao baterije kao da su svjetsko čudo, a šef je jurnuo u kancelariju iz koje se vratio za posebnim malim kutijicama, unutra fino podstavljenim, sa ključićem. Portir je položio baterije u kutijice kao da si pali narodni heroji, odzdravio šefu i zaputio se na svoje mjesto. Morao sam na trenutak sjesti na fotelju i malo se naceriti iako sam bio sam, jer scena je definitivno bila legendarna, za pamćenje. |