translator goes berserk

subota, 11.04.2009.

Kazalište

Postoje dvije vrste ljudi. Pripadnik prve vrste pozna me dva tjedna, u Berlinu u kojem živim četiri tjedna i šalje mi mail koji integralno prenosim: "Idemo u Hau gledati Jonasov novi komad. Ideš s nama? Uzet ću karte, nađemo se tamo." To je in medias res čovjek: ogoljuje informacije, sažima do srži, i očekuje podpitanja ukoliko ih ima. Na njih je spreman odgovarati do u beskonačnost, ne pokušavajući anticipirati sljedeće ni u jednom trenutku i ne pokazujući želju da konstruira vašu fabulu. Vjeruje da svatko ima svoju, priča pak ima toliko završetaka koliko je ljudi, i jednako je toliko putova. I elementarno je pravo svakog slobodnog čovjeka odabrati svoj put do kazališta.
Na ab ovo ljude ovdje još nisam naišla, ali točno znam kakav bi mi mail napisali. I kategorički odbijam navesti svoje izvore.
"Draga, mi smo mislili u petak navecer ici u kazalište. Ja sam redatelja upoznao kad sam bio u Švedskoj, možda si čula za njega, totalni je hit u Europi. Zove se Jonas Hassen Khemiri, komad se zove Invasion! i poslije ćemo se naći s njim na večeri u Kreuzbergu. To je zgodno, jer u Kreuzbergu je to kazalište, Hebbel am Ufer, poznatije kao Hau. Imaš Hau 1, 2 i 3, Jonasov komad je u Hau 3. Najbolje idi s U2 pa na Stadtmitte presjedni na U6 i vozi se do stanice Hallesches Tor. Šaljem ti dolje linkove na kartu i plan vožnje, stvarno nije problem. Nađemo se ispred, ali ispred samog ulaza u kazalište, ne ispred ulaza u dvoranu."
Google, knowledge of the world, been there, done that, got the T-shirt!