translator goes berserk

utorak, 30.09.2008.

PREVODITELJI KREDITIRAJU DRŽAVNU TELEVIZIJU

U ovoj našoj državi nikako da se progovori o stvarima o kojima bi se govoriti trebalo. Čak i kad se otvori Pandorina kutija, iz nje, kao i u mitu, uredno izađu sva zla, a onda je netko treskom zatvori i zarobi ono malo dobroga koje je iz svih silnih afera moglo proizaći. Medicina i visoko školstvo su nam najkorumpiranije grane u državi, i svi se zgražaju nad tom "činjenicom", a nitko da postavi neka drukčija pitanja. Primjerice, zašto se jedan sveučilišni profesor mora spuštati tako nisko? Pa zato, ljudi moji, što nakon 40 g. rada, iskustva, doktorata, znanstvenih radova i 13 stupnjeva akademskog napredovanja i rintanja sa studentima koji ga redom preziru "jer bi oni sve to drukčije" ima plaću koja iznosi oko 7000,00 kn. Daleko od toga da bi ponašanje indeksaša trebalo biti model ostalima, ali ne mogu se ne zapitati kako bi to izgledalo u društvu u kojemu se doista cijene znanje i vlastita postignuća. Correct me if I'm wrong, ali ne sjećam se da je ijedan medij potegnuo to pitanje. Valjda nije dovoljno senzacionalističko.

Pogrešne su nam stvari na tapetu, i stvari su općenito pogrešno posložene i uglavnom se uzimaju zdravo za gotovo. Najfriškiji me primjer dočekao jutros u inboxu - kolegica mi javlja da će honorari za prevođenje na HRT-u kasniti mjesec dana! Zamislite da dođete danas na posao i da vam šef kaže: Bok, prioni i zavrsi sve sto nisi jucer, ovdje su ti novi zadaci, sve mi treba asap. E, da, ovaj mjesec nema plaće, ali zato ćeš je dobiti sljedeći! Snaći ćeš se već u međuvremenu. I meni je, kao i vama, u cijeloj ovoj priči nejasno hoću li sljedeći mjesec dobiti plaću za dva mjeseca, ili samo za jedan.

Daklem, Hrvatska radio televizija, kojoj uredno svaki mjesec plaćam pretplatu (jedina osoba koju znam da to radi) i uredno isporučujem pismene i obavljam usmene prijevode, kao i masu revnih mojih kolega, koja cijenu naših honorara nije podigla najmanje zadnjih deset (10!) godina, koja s isplatom honorara inače u startu kasni dva mjeseca, čiji program više od 50 % ovisi o prijevodima, odlučila je naše prihode izjednačiti s džeparcima u kategoriji može, a ne mora i bez puno objašnjenja i buke NE ISPLATITI PREVODITELJIMA HONORARE ZA SRPANJ 2008.

Naravno da to neće dospjeti u središnje dnevnike niti na naslovnice. Mi ćemo se već nekako snaći. Uvijek možemo prevoditi knjige ili volontirati u kakvoj školi stranih jezika. A i bejbisitiranje se dobro plaća, čujem, još i bolje u kombinaciji s glačanjem i pospremanjem.

Kolege drage i kolegice, morat ćemo malo pametnije marketinški osmisliti kampanju života i rada i učiniti je zanimljivijom za širu javnost. Predlažem lobiranje za termin na nekoj od konkurentskih televizija, potencijalno u rubrici Goli prijevodi i bosi prevoditelji.