translator goes berserk

ponedjeljak, 22.09.2008.

Weekend u Rovinju

U prvom razredu srednje škole naučila sam razlikovati povod i uzrok, i od tada tu jedva dočekam svaku priliku da istaknem kako mi je ta razlika kristalno jasna. Što je povod Trojanskog rata? –Otmica lijepe Helene. –A uzrok? –Geostrateški položaj Troje. Zahvaljujući ovoj analogiji, jasno mi je kao dan da je povod mog ponovnog pokušaja pisanja u prostoru koji sam malkice zapustila OVAJ TEKST, a uzrok neke misli i sintagme koje sam ponijela s prvog Weekend Media Festivala u Rovinju.

Dubrovnik je passe, svi u Rovinj! Sa i bez festivala, taj gradić definitivno vrijedi vidjeti. Sve vrvi hotelčićima, vilama, galerijama i malim slatkim restoranima, kavanama uz more sa savršenim pogledom na rovinjske batane (napokon sam zapamtila kako se zovu!). Stara tvornica duhana stopila se s gradom kao prazna i nenametljiva ljuska, a čak se i nekadašnje grotlo od dimnjaka u panorami jedva vidi. Prvi medijski festival tek je, sigurna sam, prvo veliko događanje u nizu onih koja će napuniti stari TDR.



NEŠTO ŠTO SAM MISLILA DA SU BATANE, ALI NISU :)



STARI GRAD

Mada sam imala akreditaciju S (kao sudionik), u Rovinj sam došla po zadatku: cjelodnevno dvodnevno prevođenje predavanja i panela, na engleski i hrvatski jezik. Rujan me nakon mjesec dana godišnjeg dočekao potpuno nespremnu i zatrpao me najrazličitijim obvezama, ali ovoj sam se jako veselila: prvi put da prevodim nešto što je a) moje područje b) doista me zanima. E to se zove spojiti posao sa zadovoljstvom! Mišljah ja.



TRODIMENZIONALNI LOGO FESTIVALA

U prvih par sati je bilo jasno da mene i kolegicu sluša malo ili nimalo ljudi. OK, dosta ih se u toj širokoj branši služi engleskim svakodnevno, ali strani predavači se, dajem ruku u vatru, hrvatskim rijetko služe, a nitko im nije dao slušalice niti skrenuo pozornost na prevođenje. Newsflash za sve koji su se tijekom dva rovinjska dana zapitali tko su ribe sa slušalicama u osvijetljenom akvariju na dnu dvorane: bile su to prevoditeljice, koje su naporno radile otprilike 15 h u dva dana, a nitko ih nije slušao! Aj dobro, barem sam se učvrstila u naumu da organiziram jednodnevni seminar/trening za naručitelje prijevoda pod naslovom: Sve što oduvijek (ni)ste htjeli znati o ljudima i poslu o kojemu ovisi vaša komunikacija – naputci da nam svima u budućnosti bude bolje. Predbilježbe već primam na mail!

Naporno je bilo biti u Rovinju prevoditeljica, slušateljica i partijanerica, ali ne mogu reći da se nisam trudila paralelno obnašati sve spomenute funkcije. Kao prevoditeljicu me nitko nije previše doživio, ali zato ja većinu njih kao slušateljica jesam. Osim prevoditeljskih organizacijskih propusta (koje ćemo, nadam se, ispraviti sljedeće godine, bilježim se sa štovanjem), festival je bio medijski i sadržajno vrlo razgranat. Kad se tomu doda cijela bivša Juga (pardon, regija) na okupu, zagarantirano je novinarsko i narodno veselje.

Prvi nabrijani Amer koji je uzeo riječ bio je Facebookov komercijalni direktor za Europu, Blake Chandlee. Kako je moja kolegica u već spomenutom akvariju pametno zamijetila, predavanje mu je bilo zanimljivije za nju, koja nije jedna od 100 milijuna korisnika najpopularnije svjetske društvene mreže (ili jedna od 150.000 samo u Hrvatskoj), nego za mene, koja sam u doba najveće ovisnosti na Facebooku provodila daleko više od spomenutih prosječnih 28 minuta dnevno. Osim tvrdnje da je Facebook tu zbog nas, da nam omogući da se u ova stresna vremena češće viđamo s prijateljima i obitelji, Chandlee me beskrajno zabavio svojim nimalo suptilnim klanjanjem svome 'bossu', Marku Zuckerbergu, jer 'Mark ne vidi svijet kako ga vi i ja vidimo'. Taj isti boss Mark danas ima 24 g. i 1,5 milijardu dolara na računu, Facebook je u svijet pustio iz svoje studentske sobe na Harvardu kao alat koji je brucošima trebao olakšati snalaženje i upoznavanje s kolegama. S Harvarda se Facebook proširio ostalim američkim sveučilištima, a ostalo je povijest. I ne, ma koliko vi potpisivali peticije, stari Facebook nemaju namjeru vratiti, a niti ukinuti News feedove, jer 'Mark zna da to nije pametno' :worship:

Jedan od posjećenijih i zabavnijih panela o javnoj televiziji bio je pomalo isforsirani chit-chat Aleksandra Tijanića s RTS i Vanje Sutlića s HRT-a. Ovo 'isforsirani' više se odnosi na Sutlića negoli na Tijanića, jer on se jadan morao jako truditi biti zabavan, duhovit i opušten ne bi li pokazao da je dorastao šeretski opuštenom kolegi. Pa je tako taj isti Sutlić kao, umirao od smijeha, kad mu je Tijanić u jednom trenutku rekao otprilike ovako: Nisam ja isti kao ti, Bože sačuvaj. Zamisli da sam ćelav, a s bradom!

Skeptičan kad je pozicija javne televizije u životu ljudi u pitanju, Tijanić je pokazao zabrinutost što prosječan Hrvat i Srbin ispred TV-a provode 300 minuta dnevno, ali tu nije stao: Da nema televizije, to bi bilo opasno. Višestruko bi porasla stopa suicida, depresija i incesta u obitelji. A i on je sam suicidalan, nastavlja, jer nitko pri zdravoj pameti ne bi pristao biti ravnatelj Radio televizije Srbije.

Ako je Tijanić i potukao Sutlića s najmanje 1:0, našem je javnom servisu i njegovom direktoru pod svaku cijenu obraz pokušala osvjetlati Nevena Rendeli, moderatorica panela “Celebrity kultura u regiji - stilisti, starlete i skandali”. Vrlo neprofesionalno ili možda nedoraslo svojoj ulozi moderatorice (a ne panelistice) upustila se Vedranom Dikcijom Strukarom u raspravu oko toga čija televizija ima najgledaniju emisiju u Hrvatskoj. Panel bez strukture te početnih i krajnjih postavki nalikovao je uredničkom sastanku, budući da su svi panelisti bili urednici ili kolumnisti vodećih tabloida u regiji, ustvrdila je pristojna gospođa srednjih godina, još pristojnije uzevši mikrofon i dodavši otprilike ovo: Znate, svi ste vi meni dragi i simpatični, i lijepo ste govorili, pa vas ne bih htjela uvrijediti, ali moram reći da je sve to o čemu ste pričali, zapravo - sranje.

Kad sam već spomenula dva ne baš vrtoglavo uspješna panela, moram i treći, koji je imao sve što je u prva dva nedostajalo: odličnog moderatora Iliju Jandrića, profesionalne goste i tematske smjernice. Govorilo se o radiju na Internetu i njegovom statusu glavnog biznisa, odnosno side-kicka. Iz iskustva i iz uvodnih izlaganja bilo je jasno da slušanost radija na internetu još nije na zavidnoj razini u Hrvatskoj, ali to će se promijeniti ukoliko se poveća interes oglašivača. Plavi radio je jedan od pionira u segmentu streaminga, i jedan od mojih favorita na poslu i izvan Hrvatske – najmanje kompliciran za instaliranje, a s optimalnom kvalitetom.

Zadnje predavanje Festivala ostavilo mi je najveći upitnik iznad glave (možda zbog partijanja i cjelodnevne glavobolje od prethodne večeri na 24 sata Paradise Islandu (!)), ali to valjda tako na sadržajno dobrim manifestacijama i treba – nešto nam valjda mora ostati i za sljedeću godinu! Ukratko, Darren Chukry prezentirao je nešto što se zove MEN 7, a reklamira se kao 'Multi-Platform Lifestyle and Entertainment Network for Affluent (odnosno upscale) Men'. Ovaj multiplatformski dio odnosi se na jedan sadržaj koji distribuiraju putem više platformi, odnosno kanala (TV, internet, mobitel), kojima se sadržaj onda sadržajno i formalno prilagodi. Sve pet, ali mene više muči ova definicija ciljne skupine kojom se a priori iz zajednice potencijalnih korisnika isključuju svi koji nisu 'affluent'. Činjenica jest da si bikini destinations i travels kakve oni reklamiraju mogu priuštiti jedino ovi na koje deklarativno ciljaju, ali čemu se u startu odreći onih koji možda nemaju dovoljno za Bora Boru i bijesne spravice, ali imaju za dobar televizor ili mobitel putem kojih mogu dizati rejting ovoj, iz moje ograničene i nedovoljno informirane perspektive, stupidnoj mreži? Novi trend u oglašavanju i prezentaciji sadržaja, ili nešto što ženski mozak ne može iz prve shvatiti? Teach me! Ili ću pričekati do dogodine, vrijeme leti kad se dobro zabavljaš!



CHILL OUT UZ MORE DO SLJEDEĆEG FESTIVALA