četvrtak, 24.04.2008.
Pošto kila prijevoda?
Razgovaram neki dan s jednim simpatičnim haerteovcem dok čekam da me počne zezati ton i prijenos u izravnom simultanom, i kaže on meni: Blago vama prevoditeljima, čitam opet neki dan da će vas sad trebati nekoliko tisuća iz Hrvatske, dok još traju pregovori. A tek poslije, kad uđemo u EU, nema zime!
Bilo je to točno 24 sata poslije moga iskustva s uglednom firmom koja posluje po cijeloj jugoistočnoj Europi i u svibnju organizira veliku konferenciju u Opatiji. Kontaktirali su me za prijevod, ja našla još petoro iskusnih kolega, mahera za traženo područje, back-up tehničare i sastavila i više nego korektnu ponudu s obzirom na gotovo 12 h posla prvi dan i 7 h drugi, koja je njih šokirala toliko da se nisu javljali 3 dana. Nanjušivši problem, nazovem ja njih, a oni će: Znate, ipak će nam trebati samo dva prevoditelja! Ja: Pa zar niste rekli da se radi u nekoliko dvorana? Oni: Pa da, ali izgleda da nam neće u svima trebati prijevod. Ja: Pa zar niste rekli koliko vam je važno da sve štima? Oni: Pa jest, ali znate, ne mora sve biti baš toliko 100%. A ovaj, i to nam je malo preskupo. Aha, tu smo ga!
Izostavit ću početno strpljene s moje, a pjacarski pristup s druge strane – reći ću samo da od posla ništa. Nije da njihova ponuda još ne stoji, ali meni se nekako ne da ići u Opatiju, trčati maraton s kabinom na leđima od jedne dvorane do druge pola dana, a drugu se pitati jesu li mi platili hranu i sobu ili će mi na recepciji na odlasku ispostaviti račun za to,
Ajmo sad razgovarati o konkretnim skandaloznim brojkama. Kako se satnicama i dnevnicama simultanih i ostalih prevoditelja ne bave Jutarnji ni Večernji list, a bogami ni Cosmo ni Story, da ja izbacim neke konkretne brojke!
Radni dan simultanog prevoditelja iznosi u teoriji 6 sati, u praksi je u redu ako je malo više (recimo 6 h sati rada + ručak od 1 h). Standardna cijena za to prije par godina je bila 1800 kn, a zadnjih 2 godine je dogovorno porasla na 2200 kn. Toliko dobije svaki od dvoje prevoditelja, koliko ih MORA biti u kabini za simultani prijevod. Svaki prekovremeni sat se plaća 400 kn. Konsekutiva je nešto maglovitija i dogovornija kategorija, ali sat ne bi trebao biti ispod 350 kn, a ako pređe 4 h, onda je to već cijeli dan. Zapravo bi najmanja obračunska jedinica trebala biti pola dnevnice, jer se računa vrijeme angažmana – put, provedeno vrijeme, efektivan rad, ali i prazan hod. Naravno da su na terenu te u odnosu na klijente i vis-a-vis buduće duge i konstantne suradnje ove cijene podložne modifikaciji, ali ne i potpunom vješanju mačku o rep. Naravno da netko s 5 ili 10 g. iskustva ima veće pravo i pokriće tražiti veći iznos, ali to ne znači da nije sramota da početnici (čitaj: ljudi koji možda rade ispod godinu dana na terenu, ali sa završenim studijem!) dobiju 100 kn po satu za konsekutivu i 700 kn za dan u kabini, u kojoj se, uvjerila sam se, znaju naći i sami, e kako bi određene agencije stavile više sebi, a manje kolegama prevoditeljima u džep, jer živjeti se mora!
Pri tome je kvaliteta najmanja briga, kako naručitelja, tako i posredničke agencije – slušatelji mogu eventualno glasno negodovati, ali to je njihov problem. Jeste kad čuli da je netko uputio javni prosvjed nekoj od televizija zbog titlova? Ili da je Ministarstvo XY sudski gonilo agenciju koja im je poslala prevoditelje koji su opstruirali tijek važne konferecije? Ili da je Elle objavio istinitu ispovijest prevoditeljice koju su na visokostručnu konferenciju o inicijalnoj javnoj ponudi dionica poslali bez ijednog papirića ili slajda pripreme, čak i bez valjanog naziva teme? Sve dok se to ne događa, nema nama ni u Hrvatsku, a nekmoli u Europu. Ili eventualno ima – svakom pojedinačno i u sekvencama, a nikako kao kolektivu – previše smo osamljeni u svojim samostalnim zanimanjima i obrtima, što nam uglavnom odgovara u svakodnevnom poslu, ali loše je za pozicioniranje na tržištu, jer damping nikad nije bio izraženiji. Shvaćam i zašto – 1200 kn za 7 ili 8 sati posla još je uvijek fantastična četvrtina prosječne hrvatske plaće, ali studij prevoditeljstva u Grazu ili Trstu stoji 10-15 puta toliko. Eura. A pitanje je i kad će ovih 1200 kn sjesti na račun.
Simultanke mi nisu jedina aktivnost pa si još uvijek mogu priuštiti da sjedim doma u pidžami i titlam dok ne naiđe pristojan naručitelj s pristojnom ponudom, a njih nikad nije bilo manje – obrnuto proporcionalno doprinosima koji su narasli na 2500 kn i skyhigh visokim troškovima života u Zagrebu. Tko misli da mu je previše platiti, nek izvoli sam. Ili neka angažira agenciju koja se na tržištu etablirala kao 'povoljna' - u platiš-jedan-dobiješ-dva stilu (a za još 200 kn dobijete CD Nine Badrić na dar!) Voljela bih vidjeti bilancu konferencije s početka ovog teksta te usporediti stavke za najam prostora, catering i coctail te reklamne materijale s troškovima prijevoda koji su im bili skandalozni.
Kad ste zadnji put odbili otići frizeru jer vam je bilo previše? Ili, ne da je u istom rangu, ali usporedbe radi, privatnom liječniku? Ginekologu? Stomatologu? A, ne, tu se svi drže svoga termina, strpljivi su dok ovi čačkaju, i još im zahvale jer su im uzeli 700 kn za 20 min. U usporedbi s tim uvaženim strukama, osjećam se često kao da prodajem šargarepu. Ili muda pod bubrege. U našoj zemlji znanja. Budući doktorat iz književnosti (koji sam sama platila) monetarno ću si moći objesiti prvom mačku o rep, volontiram malo u suradnji s jednim fakultetom za 40 kn po satu, prevodim književnost za 40 kn po kartici (koje dobijem svakih pola godine), titlovi su također postali kulučenje s tendencijom nemijenjanja situacije u sljedećem desetljeću, ako sad počnem prostituirati i zadnju branšu koja je bila koliko toliko respektabilna, mogu zatvoriti butigu. I završiti tečaj za vizažisticu, u nadi da će me primiti u ceh s ovakvim kvalifikacijama. Ili na plac, a možda i kao kolpoterka – Prijevodi, prijevodi, jeftino jeftino! Pošto kila? 50 kn. Aha... Aj dajte dvajest deka!
- 10:46 -
Dodaj komentar
(32) -
Print
-
#
srijeda, 23.04.2008.
I got that leaving feeling...
But hoped it wasn't here to stay! Pa evo pokušaja comebacka ( i sve to na dobrom starom hrvatskom!)
Ellis Sharp je u predzadnjem postu na svome blogu napisao:
Has anyone calculated the average life span of a blog? I have the strange feeling that it’s exactly three years.
Razmišljam o tome dok već pola sata pokušavam prevesti tri rečenice koje je napisao gore navedeni engleski pisac, ali kao da nisu na engleskom. O, uredništvo Quoruma, otkud li ih izvlačite, sve te Donarije Braxtone, Doddyje Bellamy i Ellise Sharpove? Ima neke romatike u gomili fekalija kad je supostaviš uveloj ljubičici među stranicama knjige, ali nakon 10 kartica gusto pisanog teksa izgubi se čarolija i ekskluzivno odmetništvo prerasta u teški mainstream s predznakom intelektualnog izdrkavanja. ('Torpor, lassitude!' ili 'Pockmarked lugubrious urinals') Da imam cigarete, popušila bih cijelu kutiju. Ali nemam, social povremeni smoker kakav jesam. Pa mi ostaje ispijanje kave i XXL medenjaci (kao dijete nisam ih voljela, big mistake). I linolada koju jedem iz tegle (više volim linoladu od nutelle jer ima bijelo. Ja volim bijele slatkiše). A vec neko vrijeme razmišljam kako ću opet pisati. Tema nije ponestalo, oh dapače, ali žara malo jest pa sve čekam ne bi li se vratio. A i Facebook me zaokupio vrlo, broj frendova se povecava i svi su vrlo aktivni, pa znate vi kolko za to treba vremena? Mamicu im njihovu, sad su i chat dodali, još jedan alat za zgubidanjenje za kompjutorom.
Buduće teme: dumping u prevoditeljskom biznisu, marginaliziranje istoga, ja dobila stipendiju na Frei Universitaet u Berlinu, ja bila u Barceloni, ja ja ja ja ja, dosta o meni, ajmo sad malo o meni. Kojim redoslijedom, ovisi o inspiraciji, coming soon!
- 17:14 -
Dodaj komentar
(6) -
Print
-
#
